Veliki masakr dobavljačkog lanca

Problemi u nabavci nude uočljive paralele sa globalnom finansijskom krizom iz 2008. godine i mogu zahtijevati jednako hrabar odgovor javnih politika.

Paralele između današnjih dobavljačkih šokova i finansijskih udara 2008. godine su upečatljive (EPA)

U periodu pred globalnu finansijsku krizu 2008. godine, nekoliko dalekovidnih glasova upozorilo je na potencijalno katastrofalnu sistematsku nestabilnost.

U poznatom govoru iz 2005. godine, Raghuram G. Rajan eksplicitno je upozorio da, iako su strukturalne i tehnološke promjene značile da finansijski sistem teoretski diverzificira rizik bolje nego ikad prije, to bi u praksi moglo koncentrisati rizik. U to vrijeme su Rajana ismijavali: bivši američki ministar finansija Larry Summers nije bio jedini koji ga je smatrao protivnikom nove tehnologije.

Ova epizoda dolazi u sjećanje zbog raširene nestašice koja se pojavljuje širom svijeta. Tržišta za plin, vozače kamiona, ugljen dioksid (čak), igračke, namještaj spreman za sklapanje, iPhone, kompjuterske čipove i još mnogo toga je pogođeno. Hoće li se ovi dobavljački šokovi pokazati kao samo privremeni poremećaj dok se globalna ekonomija oporavlja od pandemije COVID-19? Ili umjesto tog svjedočimo krizi u globalnom sistemu proizvodnje? Ako je riječ o ovom drugom, šta bi u dobavljačkom lancu bio ekvivalent intervencijama centralnih banaka da se spriječi globalni finansijski krah 2008?

Paralele između današnjih dobavljačkih šokova i finansijskih udara 2008. su upečatljivi. Prije svake krize, prevalentna pretpostavka bila je ta da će decentralizirana tržišta pružiti adekvatnu otpornost, bilo kroz širenje finansijskih rizika ili kroz osiguravanja raznolikosti alternativnih zaliha.

U energetskom sektoru, naprimjer, prisutan je bio stalni odmak od nacionalne samodovoljnosti prema oslanjanju na globalna tržišta. Evropska unija je započela proces “liberalizacije” 2008. godine, omogućivši novu konkurenciju u oblasti plina i struje u onome što je trebalo biti tržište cijele Evropske unije. Iako je bilo i onih koji su ranije izrazili zabrinutost zbog implikacija za sigurnost opskrbe, kreatori politika su donijeli zakone da se povjeri uvoz energije za evropske ekonomije globalnim tržištima.

Manjak otpornosti sistema

Ali većina analitičara i kreatora politika nije predvidjela da će globalna tržišta za plin i mnogu drugu robu imati smetnje ili začkoljice. Navodna diverzifikacija snabdijevanja koja je rezultat liberalizacije često se doima iluzornom. Za mnoge proizvode, uključujući poluprovodnike ili CO2 (nusproizvod fertilizatora) za preradu hrane, ponuda je postala koncentrisanija. A razdvajanje globalnih lanaca proizvodnje u sve specijaliziranije karike tokom nekoliko decenija dovela je do neočekivano bliske korelacije između dobavljačkih šokova u različitim industrijama, kao što je slučaj sa fertilizatorom i hranom ili sa poluprovodnicima i autima.

Osim toga, neki manjci (kao što je to slučaj sa vozačima kamiona i brodskim kontejnerima ili benzinom u Velikoj Britaniji) direktno utječu na logistiku koja povezuje karike u dobavljačkim lancima. Kao rezultat, osjetljivosti su brzo postale međusobno pojačavajuće, kao i samopojačavajuće. Visoko specijalizovani i vremenski optimiziran dizajn globalnog proizvodnog sistema donio je znatne benefite, ali njegove slabosti su sada evidentno veće.

Kako, dakle, kreatori politika trebaju razmišljati o ovom manjku otpornosti sistema i šta se može uraditi da se tome suprotstavi? Benjamin Golub sa Univerziteta Northwestern je pokazao da tzv. teorija redova čekanja nudi uvide u to kako male promjene u funkcionalnom sistemu (kao što je ukidanje jedne od dvije kase u supermarketu) može dovesti do ogromnih povećanja vremena čekanja. Nasuprot tome, malo fleksibilniji pristup sistemu dodaje puno otpornosti.

Isto tako, klasični tzv. “model paukove mreže” pokazuje kako vrijeme kašnjenja može destabilizirati tržišta i pokrenuti velike fluktuacije u ponudi i potražnji. Ako je potražnja manje reaktivna od ponude na signale cijena, i ako se očekivanja za budućnost pokažu netačnim, onda kašnjenje u odgovoru dobavljača pokreće nestabilnost.

Poznati problem El Farol bara W. Briana Arthura, koji kombinuje odluke donesene tokom izvjesnog vremena i potrebu da se formiraju očekivanja, proizvodi sličan nestabilan ishod. A kako je istakao Tera Allas iz McKinsey & Company, sistemska dinamika je izumljena da se razmišlja o dobavljačkim lancima kao kompleksnim, nelinearnim dinamičkim sistemima.

Kako vratiti stabilnosti i ublažiti nestašice?

Dakle, postoji mnoštvo mentalnih modela za razumijevanje problema trenutne nestašice. Izazov koji se sada nameće je kako vratiti stabilnost i ublažiti nestašice da ljudi ne bi morali dočekati sezonu praznika bez igračaka, ćurki ili plina.

Glavni prioritet je posjedovati bolje podatke i bolju poslovnu inteligenciju u vladi. Čak i nakon 30 godina globalizacije, nevjerovatno je malo detaljnih, javno dostupnih informacija u globalnim dobavljačkim lancima. Ministarstva trebaju vratiti industrijsko znanje zasnovano na inženjerstvu koje je bilo uobičajeno u vrijeme kada je industrijska politika smatrana ključnom vladinom funkcijom.

Ali kratkoročno gledano, decentralizirana tržišta i signali cijena su problem, a ne rješenje. Vlade se trebaju uključiti – bilo raspoređivanjem vojnika da voze cisterne s benzinom ili osiguravanjem subvencija za proizvodnju – kako bi ublažile neke od nestašica.

Kada trenutni problemi u vezi dobavljačkih lanaca budu manje izraženi, firme i kreatori politika moraju razmisliti o tome kakav vid osiguranja ili fleksibilnosti trebaju ugraditi u proizvodni sistem dugoročno gledano. Baš kao što su banke trebale povećati svoje zaštitne slojeve kapitala nakon 2008. godine, mi možda trebamo odustati od proizvodnje bez zaliha i redefinisati produktivnost u svjetlu rizika dobavljačkih lanaca.

Izvor: Project Syndicate

Povezane

Više iz rubrike EKONOMIJA
POPULARNO