Gase se male pekare, hljeb sve manje mijese ručno

Ugašena je tradicija samostalnih pekarskih radnji koje su zamijenili veliki trgovinski lanci u kojima prodaju pekarske proizvode koji su daleko od onog kvaliteta kakav je nekada bio, žale se beogradski pekari.

Početkom osamdesetih godina prošlog vijeka u Beogradu je bilo 27 malih pekara, a danas ih je desetak (EPA - Ilustracija)

Umjesto majstora za burek i peciva, danas se u Srbiji zapošljavaju operateri na mašinama čiji je posao da u peć ubace zamrznuti proizvod, a iz nje izvade onaj spreman za prodaju, piše portal Poslovi Infostud, specijalizovan za praćenje stanja na tržištu rada i napretka u karijeri.

Prema podacima kojima raspolažu, u prvih osam mjeseci ove godine poslodavci u Srbiji objavili su 94 oglasa za pekara. Najmanja plata za pekara, u tom periodu, iznosila je 35.000 dinara (300 eura), a najveća 120.000 dinara (1.000 eura), koliko je ponudila jedna pekara na beogradskoj Zvezdari.

„Početkom osamdesetih godina prošlog veka u Beogradu je bilo 27 malih pekara, a danas ih nema više od 10. Otvaraju se pitare, sendvičare, poslastičarnice, sve osim pravih pekara“, ukazuje Zoran Grubanoski, jedan od osnivača Unije pekara Srbije.

Ugašena tradicija samostalnih radnji

Prema njegovim riječima, „ugašena je tradicija samostalnih pekarskih zanatskih radnji“, dok je postao trend da se „prilikom odlaska u velike trgovinske lance kupuju pekarski proizvodi, koji su daleko od onog kvaliteta kakav je nekada bio“.

„Oni prodaju zamrznute ili poluzamrznute proizvode, dok mi koji se godinama bavimo ovim poslom sve pravimo ručno. To je ogromna i vrlo bitna razlika“, objašnjava Grubanoski.

Žali se i kako je zanat, koji se u njegovoj porodici njeguje već dvije generacije, „gotovo na izdisaju“, jer je malo školovanih pekara.

„Do 2010. godine ovaj posao je bio odličan, a od tada do danas je sve mučenje. Jednostavno, mi kao zanatlije ne možemo da se takmičimo sa velikim lancima kod kojih je sve automatizovano, sirovine su sve skuplje i skuplje, a ne možemo da povećamo cene“, ističe Grubanoski.

Deficit radne snage

Pekar Dragiša Filipović morao je, nakon više od 60 godina, da zatvori porodičnu pekaru.

„Imao sam ideju da radimo još godinu dana, ali ne vredi. Ovo više ne može da se izdrži, jer nema isplative računice. Pekarstvo je bivši posao i zato sam odlučio da zatvorim radnju i izdam lokal“, kaže Filipović.

I on se žali na deficit radne snage i to ne samo pekara, nego i prodavač(ic)a u pekari, ali i pravih buregdžija za koje tvrdi da mogu zaraditi do 1.000 eura, „ponegde i više od toga“.

„Njih je toliko malo da se često događa kako nekoliko pekara ima istog majstora za burek, ali to veoma težak i naporan posao koji ne može svako da radi“, kaže Filipović.

Izvor: Agencije

Povezane

Više iz rubrike EKONOMIJA
POPULARNO