Je li nafta iz Emirata strateška alternativa za Izrael

Emirati imaju za cilj uspostaviti saradnju s Tel Avivom na polju obnovljive energije (Al Jazeera)
Emirati imaju za cilj uspostaviti saradnju s Tel Avivom na polju obnovljive energije (Al Jazeera)

Dogovor između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela o normalizaciji bilateralnih odnosa zahtijeva značajnu saradnju u oblasti energetike između dvije zemlje.

Izraelsko tržište ovisi o uvezenoj nafti i očekuje se da se otvori za UAE, četvrtog najvećeg proizvođača sirove nafte u Organizaciji zemalja izvoznica nafte (OPEC).

Prema informacijama koje je prikupio dopisnik Anadolija, nafta UAE-a se priprema za upotrebu u Izraelu putem kompanije Eilat Ashkelon Pipeline Company (EAPC) u južnom Izraelu, prije nego što stigne do kupaca na Mediteranu.

U Izraelu se rafinira u dvije rafinerije nafte, s kapacitetom od 300.000 barela dnevno.

Izraelska proturaketna tehnologija

Izrael proizvodi 5.977 barela nafte dnevno, dok troši 236.249 barela, što znači da uvozi 92 posto svoje potrošnje, a veći dio ove količine isporučuje se iz Rusije i Azerbejdžana.

Očekuje se da strateška alternativa za Izrael bude UAE, koji proizvodi tri miliona barela dnevno, od čega izvozi dva miliona barela.

Jasno je da se UAE, prva zaljevska zemlja koja je normalizirala odnose s Izraelom, želi okoristiti izraelskom proturaketnom tehnologijom protiv svakog mogućeg iranskog napada na svoja naftna postrojenja, a također ima za cilj uspostaviti saradnju s Tel Avivom na polju obnovljive energije.

Američki predsjednik Donald Trump objavio je 13. augusta da su UAE i Izrael postigli sporazum o normalizaciji odnosa.

U slučaju da potpiše mirovni sporazum s Izraelom, UAE će postati treća arapska zemlja koja je poduzela ovaj korak, nakon Jordana 1994. i Egipta 1979. godine.

Giorgio Cafiero, izvršni direktor konsultantske kompanije Gulf State Analytics (GSA), izjavio je za Anadoliju da će UAE biti prva država Zaljeva koja zvanično izvozi naftu u Izrael.

Direktor kompanije GSA, čije je sjedište u Washingtonu, pojašnjava da su energetski sporazumi koji će vjerovatno biti sklopljeni između dvije zemlje direktno proporcionalni izraelskoj energetskoj sigurnosti.

Emirati i istočni Mediteran

Dodao je da Izrael uvozi naftu iz nekoliko zemalja, ali da će udaljenost između Emirata i Izraela biti manja u odnosu na te zemlje, čime se smanjuju izraelski troškovi uvoza nafte.

Cafiero je izjavio da se uvoz nafte koju Izrael dobija od vlade Iračkog Kurdistana (sjeverni Irak) suočava s mnogim poteškoćama.

“Vlada u Tel Avivu suočava se s problemima zbog broja Iranaca u Iraku te zato što nafta koja joj dolazi iz regije Irački Kurdistan mora proći kroz Tursku, a između Turske i Izraela postoje politička neslaganja”, dodao je.

Cafiero je istakao da će se uvozom nafte iz UAE-a postići izraelska energetska sigurnost, a zauzvrat će Abu Dhabi National Oil Company (ADNOC) ostvariti ogromne prihode sa izraelskog tržišta.

Prema riječima Haydara Oruca, stručnjaka iz Centra za bliskoistočne studije u Ankari, jedan od stupova sporazuma o normalizaciji odnosa između Abu Dhabija i Tel Aviva je interes UAE-a za projekat plinovoda EastMed, čiji je cilj isporuka prirodnog plina koji je Izrael otkrio u istočnom Mediteranu, u Evropu.

Oruc je izjavio da su Emirati uložili gotovo 100 miliona dolara u studije izvodivosti za ovaj projekt, pored nekih sredstava koje je uložila Evropska unija.

“Nerazboritost koju je proizvela mogućnosti da sporazum o demarkaciji pomorske granice između Turske i Libije iz novembra 2019. godine onemogući provedbu projekta EastMed može biti razlog zašto UAE nastavlja igrati ključnu ulogu u postojećim napetostima u regiji, kao da na to polaže pravo“, dodao je.

Pokušaji opstrukcije Turske

Oruc je naglasio kako je, prema tursko-libijskom sporazumu, potrebno dobiti odobrenje Ankare za uspostavljanje linije EastMed, napominjući da “ostale zemlje u ovoj osi, na čelu s Izraelom i UAE-om, pokušavaju u potpunosti eliminirati utjecaj Turske u regiji”.

Izjavio je da te zemlje pribjegavaju različitim metodama zbog turske vojne moći u regiji i činjenice da su turska prava utemeljena na međunarodnom pravu.

Rekao je da planovi ekskluzivne ekonomske zone, koji su definirani prema sporazumu zaključenom između Turske i Libije, trenutno ne dopuštaju provedbu projekta EastMed.

Dodao je da na svim frontovima postoje pokušaji da se opstruira Turska i da se ovaj sporazum ne aktivira, ali da je Turska, uprkos svemu, u stanju zaštititi svoje nacionalne interese i pomorske granice.

Izvor: Agencije


Povezane

Više iz rubrike EKONOMIJA
POPULARNO