Teški trenuci za duhansku industriju u zemljama regije

Koncept privatizacija duhanske industrije je potpuno promašen, konstatovao je Mehmed Avdagić
 (Reuters)
Koncept privatizacija duhanske industrije je potpuno promašen, konstatovao je Mehmed Avdagić (Reuters)

Industrijska prerada u domaćim fabrikama se gasi i zatvaraju se pogoni jedan za drugim. U Bosni i Hercegovini više nema fabrika duhana, a gasila se redom proizvodnja cigareta u Mostaru, Banjoj Luci, pa u Sarajevu.

Ono što je postao očigledan slijed stvari je da propadaju i otkupne stanice, što stvara probleme i u primarnoj proizvodnji. Dolazimo do situacije da je duhan sve teže legalno plasirati.

“Fabrike duhana u Sarajevu i Mostaru su – kako prije rata, tako i u ratu i poslije njega – imale veliki značaj, ne samo u zapošljavanju, nego i u ugostiteljstvu i turizmu. Pored zaposlenih radnika u preradi duhana i duhanskih prerađevina, veliki broj radnika angažiran je u primarnoj proizvodnji, a taj broj je daleko veći od broja radnika zaposlenih u preradi”, kaže Mehmed Avdagić, predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji (PPDIVUT) Bosne i Hercegovine.

“Poznato je da se u Bosni i Hercegovini godišnje konzumira više od 10.000 tona cigareta, a da je domaća proizvodnja bila na nivou 6.000 tona. Za ovu količinu cigareta potrebno je nekoliko puta više radnika za proizvodnju duhana. Pored zaposlenih u primarnoj i prerađivačkoj industriji, veliki broj se zapošljavao u proizvodnji ambalaže, prevoza, energije, distribucije, prodaje…”, dodaje on.

‘Velike ribe jedu male’

Zavod za računovodstvo i reviziju entiteta Federacija Bosne i Hercegopvine je rješenjem iz decembra 1996. godine utvrdio da u Fabrici duhana Sarajevo (FDS) ima ukupno 1.146 upisanih dioničara. Od toga broja 893 radnika, 45 penzioniranih radnika i 208 radnika ranijeg složenog preduzeća.

“Po evidenciji našeg sindikata iz 2013. godine, FDS je imao preko 300 radnika. Danas nemamo evidenciju da FDS zapošljava. FDM je u 2004. godini imao 151 radnika i značajnu proizvodnju. Danas, nažalost, FDM nema zaposlenih, niti ima proizvodnju. Preduzeće Bosanac iz Orašja je u 2005. godini imao preko 90 zaposlenih. Danas, po saznanju Sindikata PPDIVUT, ovaj pravni subjekt je u stečajnom postupku i sa nekoliko radnika”, tvrdi Avdagić.

British American Tobacco (BAT) je preuzeo maloprodajni lanac Lafka banjalučke Fabrike duvana i očuvao 153 radna mjesta, ali to nije bio slučaj sa samom fabrikom, u kojoj je Bulgartabac isplatio otpremnine radnicima od po 500 eura po godini staža i zatvorio pogon.

I u ovom segmentu poslovanja se potvrdila teza da “velike ribe jedu male”. U tržišnoj utakmici je ishod unaprijed bio poznat.

“Opća globalizacija nije zaobišla ni duhansku industriju. Njome vladaju multinacionalne kompanije, koje proizvodnju koncentriraju u jednoj ili manjem broju tvornica, gdje su im uvjeti najpovoljniji, a kupnjom domaćih tvornica kupuju tržište.To je najbolje pokazao primjer Tobačne tovarne iz Ljubljane, ponos Slovenije. Čim je engleska kompanija kupila tu tvornicu, preselila je proizvodnju u Poljsku, a Tobačna je nestala sa scene. Država i dalje naplaćuje poreze i trošarine kao da ima vlastitu proizvodnju, ali gube se radna mjesta”, kaže penzionirani profesor Sveučilišta u Mostaru Jure Beljo.

“Na globalnom tržištu se gubi tradicija, koja se može održati samo u lokalnim okvirima, s lokalnim tipovima duhana i proizvoda, kao što bi to mogao biti slučaj s ‘Hercegovačkim ravnjakom’. U takvim slučajevima i državi bi bilo u interesu da podrži tradicionalnu proizvodnju”, dodao je.

Troškovi visoki, otkupne cijene niske

Upravo je “Hercegovački ravnjak”, kao autohtona sorta, dobio status zaštičenog geografskog porijekla. No, u tom dijelu Bosne i Hercegovine nema više otkupnih stanica, a duhan, kao visokotarifna roba, podliježe striktnoj kontroli. Tako se proizvođači stalno nalaze blizu “zone šverca”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Svakako da bi dobro bilo da industrijska prerada duhana prati proizvodnju sirovog duhana, jer to proizvođačima pruža sigurnost. No, proizvodnja duhana može, ali ne mora, biti vezana za tvornice cigareta. Postoje mnoge države u kojima je proizvodnja duhana mnogo veća od potreba duhanske industrije u toj zemlji. U proizvodnji duhana i njegovu plasmanu na tržište bitna su dva elementa – kvaliteta i cijena, odnosno ekonomski učinak za proizvođača. U Bosni i Hercegovini se može proizvesti duhan dobre kvalitete i prihvatljiv za duhansku industriju, ali je upitna profitabilnost. Visoki su troškovi, a otkupne cijene nezadovoljavajuće. Stoga nije čudno da gro proizvodnje ide u šverc, a u nesređenoj državi, kakva je Bosna i Hercegovina danas, to je teško spriječiti”, navodi Beljo.

Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) Bosne i Hercegovine vrši evidenciju i naplatu akcize za ovu robu. Interesantno je da naplata stalno raste, ali sve je manje domaćih proizvoda. Godine 2009. akcize na duhan i duhanske prerađevine iznosile su 449.358.061,63 konvertabilnih maraka (oko 225 miliona eura), a u 2019. godini dostigle su 867.181.065 KM (oko 434 miliona eura).

Od 2009. do kraja juna 2020. godine od akciza je prikljupljeno 8.516.312.483,56 KM (oko 4,3 milijarde eura). No, dok prikupljeni iznos akciza na uvozne duhanske prerađevine raste, sa 278,3 miliona KM (oko 190 miliona eura) u 2009. na 773,6 miliona (oko 387 miliona eura) u 2019. godini, suma koja se odnosi na akcize na domaći duhan i duhanske prerađevine konstantno pada, sa 240 miliona KM (oko 120 miliona eura) u 2011. godini na 93 miliona KM (oko 47 miliona eura) u 2019. godini.

‘Pogrešna raspodjela novca od akciza’

“Sa aspekta naplate akciza na duhan, za državu je potpuno svejedno jesu li u pitanju domaći ili uvezeni proizvodi, jer akciza jednako sve tretira. Ali, struktura je drugačija, zbog smanjenja, a u konačnici gašenja domaće duhanske industrije, tako da se domaće potrebe nadoknađuju iz uvoza. Sa ekonomske tačke gledišta, naravno da nije svejedno, jer kroz domaću industriju i preradu osigurava se posao za naše radnike, plaćaju se porezi i doprinosi te se razvija saradnja s domaćim primarnim proizvođačima. Akcize na duhan su se svake godine povećavale, tako da od sadašnje maloprodajne cijene kutije cigareta više od 80 posto država uzme sebi kroz akcize i porez na dodanu vrijednost [PDV], dok ostatak ide proizvođačima i distributerima”, kaže Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar.

Po njemu, nije sporan sami način prikupljanja akciza, već njihova daljnja raspodjela. Prema Zakonu o akcizama, iako se akcize na duhan namjenski prikupljanju, one ulaze u ukupne prikupljene prihode od indirektnog oporezivanja i dijele se dalje potpuno nenamjenski.

“Tako se iz ovog novca isplaćuju sve tekuće budžetske potrebe, od plata administracije i političara, službenih automobila, penzija, invalidnina i svega onoga što čini javnu potrošnju, umjesto da se ovaj prikupljeni novac namjenski usmjerava u unapređenje zdravstva i zdravstvenog sistema, liječenja teško oboljelih, pogotovo djece, zaštite okoliše i svega što može pomoći u poboljšanju zdravlja građana. Kao ekonomista, iskreno sumnjam da će se ići u bilo kakvo ponovno podizanje domaće duhanske industrije, jer je ta priča završena prodajom Fabrike duhana Sarajevo”, rekao je Hadžić.

‘Završena priča o podizanju industrije’

Da je privatizacijom nepovratno izgubljena pozicija na tržištu, ali i elementarna proizvodnja cigareta, koja je tokom rata bila jedan od osnova uspješnog opstanka, smatraju i u sindikatu duhanske industrije.

“Kada je upitanju procjena privatizacije duhanske industrije, ona je bila više puta predmet rasprave na organima Sindikata PPDIVUT i konstatirano je da je potpuno promašen koncept privatizacije, koji nije spašavao, već uništavao i, nažalost, potpuno uništio ovu visoko akumulativnu granu. Ovako lošom privatizacijom, ili gašenjem primarne i prerađivačke industrije, nije došlo do smanjenja konzumenata ovih proizvoda. Nažalost, on se i dalje povećava. Ovakav proces privatizacije je za svaku osudu, jer se gubi, pored ekonomskog efekta, i bosanskohercegovački brend i sorte, kada su upitanju određene vrste cigareta i duhana”, poručuje Avdagić.

Kao rezultat takve sadašnjosti imamo podatke iz UIO BiH koje govori da je u junu 2020. godine izdato 1,5 miliona akciznih markica za domaće duhanske prerađevine s osnovicom obračunske vrijednosti od 7,65 miliona KM (3,9 miliona eura). U istom periodu je izdato 10.663.880 akciznih markica za uvozne cigarete, u vrijednosti 58,67 miliona KM (oko 30 miliona eura). Kada je domaći duhan za pušenje u pitanju, izdato je 15.000 akciznih markica, dok je za isti artikal iz uvoza izdato 93.000 markica. Proporcijalno je i obračunska vrijednost i naplaćena akciza oko pet puta veća u korist uvoznih artikala.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike EKONOMIJA
POPULARNO