Kineska industrija čelika na koljenima

Usporavanje kineske ekonomije i slaba potražnja za njenim proizvodima, kinesku industriju čelika su bacili na koljena. U idućih nekoliko godina bit će podijeljene stotine hiljada otkaza.

Imuna nije ostala ni najveća čeličana Wuhan, koja direktno zapošljava 80.000 radnika, i još toliko indirektno. Nekad je imala svoje novine, sportske klubove, a sad je na rubu opstanka, javlja Florence Looi, novinarka Al Jazeere

Fan Bin je prije 15 godina krenuo očevim stopama. Zaposlio se u fabrici koja je smatrana najvećim proizvođačem željeza i čelika. Dobiti tamo radno mjesto značilo je sigurnost i mogućnost za napredak.

Danas više ne. Prije šest mjeseci uzeo je otpremninu i prešao u fabriku koja proizvodi metalne konstrukcije. No, ni tamo nije siguran.

“Veoma sam zbunjen. Nekad sam radio za fabriku čelika Wuhan. Nisam imao veliku platu, ali sam imao sigurno radno mjesto. Sada nemam. Sam sam morao naći posao. A i Wuhan je u veoma teškoj situaciji i ne znam šta da radim”, rekao je on.

Kineska ekonomija usporava. Prošle godine rasla je najsporijim tempom u posljednjih četvrt vijeka. Jedna od posljedica je i smanjenje potražnje za sirovinama poput čelika.

Niske cijene

Proizvodnja se ne smanjuje, ali kupaca je sve manje. Kako bi se riješila viška zaliha, Kina izvozi čelik po iznimno niskim cijenama.

Ekonomisti smatraju da je to samo kratkoročno rješenje. Dugoročno je restrukturiranje kineskih kompanija, ako žele opstati na tržištu.

Ekonomist Robert Koepp je kazao: “Ovo je proces koji svaka zemlja mora proći prilikom modernizacije. Vidjeli smo to u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Japanu, širom svijeta. Ekonomije se s tom realnošću kad-tad moraju suočiti. Ono što trebaju uraditi jeste progutati gorku pilulu i čeličnu industriju učiniti konkurentnijom.”

Veća konkurentnost ne znači samo smanjenje proizvodnje već i troškova. 

“Wuhan Iron and Steel je najveći i najstariji kineski proizvođač čelika. Najavili da će u idućih nekoliko godina podijeliti 50.000 otkaza”, javlja Looi.

Prije početka smjene mnogi radnici okupljaju se u restoranu u blizini fabrike. Pred kamere nisu htjeli, ali kako kažu, veoma su zabrinuti. Morali su pristati na smanjenje plate od 25 posto.

Nekad je čelična industrija dio profita vraćala zajednici, gradeći škole, bolnicu, pa čak i muzej, a danas ne može garantirati ni za radna mjesta, jer budućnost je neizvjesna.

Izvor: Al Jazeera