Ponovo u školske klupe za ljepšu starost

Stručnjaci ističu obrazovanje kao prioritet u poboljšanju kvalitete života sve starije populacije (EPA)
Stručnjaci ističu obrazovanje kao prioritet u poboljšanju kvalitete života sve starije populacije (EPA)

Piše: Mladen Obrenović

Beograđanka Nada provela je na radnom mjestu tajnice jedne osnovne škole na Vračaru cijeli radni vijek. Doživjela je brojne reforme obrazovnog sustava, ali i promjene uvjeta rada, radnog okruženja, kao i opisa radnog mjesta.

„Sećam se dok su olovka i papir, pa i pisaća mašina bili vrhunac tehnologije. Onda su nam došli kompjuteri i printeri, a kad su nas spojili na internet sve je krenulo vrtoglavom brzinom. Ono što je nekad išlo tako sporo, tad je postalo sve ubrzanije. I ja, šta ću, morala sam to da naučim“, priča.

Kad je dobila kompjuter, sve korake koje je morala poduzeti da bi, primjerice, poslala elektronsku poštu zapisivala je na papir, a onda je shvatila da svemu mora pristupiti ozbiljnije.

„Pronašla sam neke mlade ljude u jednoj nevladinoj organizaciji i krenula na kurs za rad na kompjuteru. Zamislite mene baku među svom tom decom. Korak po korak i savladala sam ono što mi je trebalo. Danas, dok brojim svoje penzionerske dane, svima sam im zahvalna jer mi više problem nisu ni kompjuteri, ni mejlovi, ni portali, pa ni ti, kako ih zovu, pametni telefoni. Da samo možete da vidite kako surfam“, kaže Nada.

Važnost obrazovanja cijelog života

Nadina iskustva zapravo ukazuju na problem s kojim se već dugo suočavaju mnoge radno sposobne osobe u 50-im i 60-im godinama. Ako žele „uhvatiti korak“ s modernim tehnološkim dostignućima, više im nisu dovoljno samo „večernje škole“ u kojima se uče osnovne stvari, nego programi za učenje stranih jezika, rada na računalu i upoznavanje sa suvremenim načinom komunikacije, poznavanje načina rada na društvenim mrežama, ali i izobrazba za vještine koje ranije nisu stigli i uspjeli usavršiti.

Važna uloga nevladinog sektora

Dok u razvijenijim zemljama postoje javne ustanove za obrazovanje odraslih, u BiH se stručnim obrazovanjem odraslih bave uglavnom javne srednje stručne škole, upozorava Emir Avdagić, prvi doktor andragoških znanosti u BiH. Dodaje kako se specifična znanja, emocionalne i socijalne vještine uglavnom stječu kroz razne programe nevladinih organizacija, ali i velikog broja privatnih ponuditelja obrazovnih programa za odrasle.

Stoga su dramatična upozorenja iz Europske unije po kojima radna snaga sve više stari (procjenjuje se da će u narednih 15-ak godina radnici u dobi od 55 do 64 godine života u cijeloj Europi činiti gotovo trećinu ukupne radne snage), ali i podizanje starosne granice za odlazak u mirovinu, još jednom podsjetila na nužnost obrazovanja odraslih kako bi toj populaciji bar malo olakšali dane na poslu, ali i život te preostalo vrijeme do umirovljenja. I još kad bi im to mogli omogućiti poslodavci ili država, zadovoljstvo bi tim bilo veće.

Budući da se države na Zapadnom Balkanu svrstavaju među demografski najstarije zemlje u svijetu, ta tema postaje vrlo bitna za poslodavce i radnike. Uz demografske promjene paralelno idu i najave o podizanju starosne granice za odlazak u mirovinu.

Hrvatska je najavila postupno podizanje te granice do 2038. godine, kad će za tzv. starosnu mirovinu biti potrebno napuniti 67 godina, dok se u Bosni i Hercegovini te Srbiji o tome još kalkulira. Stoga je bitno pronaći način kako pomoći osobama pred mirovinom, pa stručnjaci upravo obrazovanje ističu kao prioritetno u poboljšanju kvalitete života sve starije populacije, ali i sve starije radne snage suočene s izazovima modernog svijeta.

Obrazovanjem do uključenja u društvo

Dušan Zdravković, direktor Društva za obrazovanje odraslih sa sjedištem u Beogradu, ukazuje kako je cjeloživotno učenje, a time i obrazovanje odraslih, važno cijelom društvu.

„Ideja učenja kao nužnosti usvajanja novih znanja implementira se u pokušaju da stari ljudi ostanu u kontaktu sa svetom, da mogu i dalje da ga tumače i razumeju, da ne budu diskriminisani i isključeni kako ne bi počeli sami da se samoisključuju, da se izopštavaju iz sveta sa osećajem da više nikome nisu potrebni“, objašnjava Zdravković.

Po njemu, obrazovanje odraslih pomaže i da se jedno društvo homogenizira, ali i da se poveća društvena uključenost, smanji nasilje u društvu, ali i umanji međugeneracijski jaz. „Primenjeno u praksi, u različitim oblicima, sve to u zajednici završava time da imate značajno unapređenje kvaliteta života, usluga koje se pružaju građanima u zajednici bez ikakvih ili bez značajnih troškova od strane državne uprave“, dodaje.

Zabrinjavajuća nepismenost

Nužno je podsjetiti i na dramatične podatke o nepismenosti u Bosni i Hercegovini gdje, po popisu stanovništva iz 2013. godine, živi 2,8 posto potpuno ili elementarno nepismenih stanovnika. Zabrinjava i drugi podaci, jer gotovo svaki peti bh. stanovnik ima završenu samo osnovnu školu, a njih gotovo polovica srednju stručnu spremu.

„Kompetencije, znanja i vještine ogromnog broja građana koji su nezaposleni, čak i onih iz ove grupe koji su zaposleni, ne odgovaraju potrebama tržišta rada u BiH, a te propuste i praznine će biti moguće kompenzirati jedino kroz funkcionalan i fleksibilan sistem obrazovanja odraslih“, ukazuje Emir Avdagić.

I on upozorava da će Srbija, kao i drugi u regiji, za 15-ak godina imati najmanje četvrtinu, a možda i trećinu osoba u trećem ili četvrtom životnom dobu te je stoga nužno primjenjivati dobra svjetska rješenja u procesu obrazovanja odraslih.

„Tokom tranzicije nestala je mreža javnih organizacija koje su u Srbiji pružale ovakve usluge, pa u gradovima više nema mreže radničkih, otvorenih, narodnih centara i centara za kulturu koje pružaju priliku za neformalno učenje. Zato su ljudi prepušteni očaju, sami sebi, izoluju se, dolazi do isključivanja i desocijalizacije. Sve to postaje veliko opterećenje za državu, a za inicijative koje imamo potrebna je minimalna pomoć lokalne samouprave, slobodan javni prostor i malo napora da se takve ideje realizuju“, predlaže Zdravković.

Četiri stuba obrazovanja

Emir Avdagić, direktor bh. ureda Njemačkog saveza visokih narodnih škola (DVV International), podsjeća kako je obrazovanje odraslih, uz predškolsku, školsku i visokoškolsku izobrazbu, jedan od četiri stuba obrazovanja i dio koncepta cjeloživotnog učenja, „a nikako sinonim kako se često pogrešno tumači“.

Ukazuje i kako je sa snažnijom ekonomskom moći pojedinca i razvijenosti društva veća i svijest o potrebi obrazovanja odraslih, pa navodi primjere skandinavskih država u kojima je participacija odraslih u programima obrazovanja od 20 do 30 posto. Na drugoj strani, u balkanskim državama ta je participacija od 1,5 do četiri posto.

„Ti procenti govore sami za sebe, jer će bez funkcionalnog sistema obrazovanja odraslih i jake svijesti svakog pojedinca o potrebi i važnosti obrazovanja odraslih u kontekstu cjeloživotnog učenja biti veoma teško smanjiti stopu nezaposlenosti, a time i stopu siromaštva u Bosni i Hercegovini“, konstatira Avdagić.

Podsjeća i kako je BiH sve do 2009. godine bila jedna od rijetkih zemalja Europe koja u svom sustavu obrazovanja zakonski nije prepoznavala i područje obrazovanja odraslih. U međuvremenu se to promijenilo, no ne u svim sredinama. Obrazovanje odraslih provodi se u entitetu Republika Srpska i šest kantona u Federaciji BiH.

„Danas je i mnogo jača i razvijenija svijest pojedinaca da bez kontinuiranog učenja i usavršavanja neće moći biti dugoročno konkurentni niti trajno zapošljivi u vremenu brzih društveno-tehnoloških promjena. Obrazovanje odraslih posjeduje značajne mehanizme i ono treba da doprinese ekonomskom razvoju savremenog društva, otvori više prostora za djelotvorno učešće građana u rješavanju različitih problema u užoj i široj socijalnoj zajednici. Društvo znanja mora biti cilj BiH koji će radi kvalificirane radne snage privući nova strana ulaganja, a obrazovanje odraslih put je do tog cilja“, zaključuje Avdagić.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Konstantin Savić iz Vukovara dvije godine je tražio posao u svojoj struci. A onda je otišao na zanat koji je imao više šansi na tržištu rada.

26 Oct 2016

Bosna i Hercegovina 8. septembar, Međunarodni dan pismenosti, dočekuje sa 2,82 posto nepismenog stanovništva.

08 Sep 2016
Više iz rubrike EKONOMIJA
POPULARNO