Od njive do stola, ali putem interneta
Piše: Mladen Obrenović
U vremenima kad trgovački centri nude voće i povrće, ali i meso, uglavnom pastelnih boja, često bez okusa, a prodavači na tržnici pokušavaju uvjeriti kupca da su plodovi na štandu baš jutros ubrani, priča o ljudima koji doista nude svježe namirnice i donose ih vrlo brzo po pozivu i dogovoru na kućni prag djeluje pomalo nesvakidašnje. I sve to dogovori se i realizira putem interneta i društvenih mreža, što je dokaz da su sredstva moderne komunikacije odavno zaživjela i na selu.
Iako u regiji postoje varijacije na temu i slični modeli ponude zdrave hrane, pri čemu je vrlo bitan faktor zaštita domaćih poljoprivrednih proizvođača, tri primjera iz tri države doista djeluju tako jednostavno, a tako korisno – kako proizvođačima i kupcima, tako i posrednicima u cijelom poslu.
Bez obzira radi li se o Agroponudi, odnosno „berzi poljoprivrednih proizvoda Srbije“, hrvatskom portalu „Burza hrane“ koji direktno spaja kupce i proizvođače na tržištu EU bez nakupaca i posrednika ili dostavi zdravog povrća i voća, kvalitetnog mesa i domaćih proizvoda iz online ponude Poljoprivredne zadruge Krompir.ba, svaka od ideja vrlo je pohvalna i zanimljiva na svoj način.
Ako može Apple, zašto ne može Krompir.ba?
O tome je li Amel Mukača, mladi direktor zadruge zanimljivog imena Krompir.ba, bio u pravu pokrenuvši cijeli posao prije šest godina najbolje pokazuje jedan podatak – od 25.000 isporučenih paketa voća i povrća, mesa i prerađevina samo je osam ljudi imalo primjedbe. Ovih se dana dogodio deveti slučaj, ali je odmah „saniran“ tako što je nezadovoljnoj Sarajki dostavljen novi paket – bez naknade.
„Najvažnije je njegovati korektne odnose sa klijentima, jer zbog tih 10-15 maraka nećemo propasti, a kupac će biti zadovoljan. Radimo onako kako bih i ja volio da se drugi odnose prema meni – da se dostavi na kućnu adresu i na vrijeme, zdravo i svježe“, kaže Mukača.
„Ministarstvo pomaže proizvođačima u plasmanu proizvoda, a sve kako bi izbegli nakupce. Procedura je takva da se poljoprivredni proizvođač obraća stručnoj službi o postavljanju svoje ponude, to se objavljuje i kupci se mogu direktno javiti konkretnom poljoprivredniku kako bi jednostavnije mogli trgovati. Na cenu ne možemo da utičemo i to je njihova stvar“, objašnjava Zorica Kukić, samostalna savetnica u ministarstvu.
Država ne prati realizaciju ostvarenih kupoprodaja, ali je riječ o svojevrsnoj burzi robe pri čemu je pokrivena cijela Srbija.
„Na taj način ministarstvo je podstaknulo izbegavanje sive ekonomije i šverc poljoprivrednih proizvoda, jer proizvođači izbegavaju nakupce. Sami seljaci, pogotovo mlađi, koriste internet i sad im je puno lakše pratiti kretanje cena, ali i stanje na tržištu“, ukazuje Kukić.
Na kraju, posve je jasno da je svaki od tri modela uspio uhvatiti korak s modernim tehnologijama i pomoći selu – bosanskohercegovačkom, hrvatskom ili srpskom – da ne bude mjesto od kojeg će svi zazirati, nego baza zdrave hrane, dostupne i prihvatljive svima. I baš kako to kaže Amel Mukača: „Da ne idu u trgovačke centre, nego da umjesto Coca-Cole biraju domaći sok, umjesto Nutelle uzmu džem i prednost daju kvalitetnom seoskom proizvodu“.
Izvor: Al Jazeera