Fenomen ‘sahrana na budžet’ u Makedoniji

U antologijskom filmu Slobodana Šijana, “Maratonci trče počasni krug” saga o porodici pogrebnika Topalovića postala je najcitiraniji film regionalne kinematografije.

Jedan od najupečatljivijih citata izgovorio je Laki kojeg je tumačio Danilo Bata Stojković: “Sve može da propadne, da nestane, samo je smrt siguran posao”.

Tačno, ali ne mora nužno uvijek biti isplativ, kako se uvjerila reporterka Al Jazeere Milka Smilevska dok je u Makedoniji istraživala fenomen ‘sahrana na budžet’.

Kovčeg za sahranu od skupe sirovine, punog drveta, radnici iz firme Marjan-S izrade za nekoliko sati. U jednom danu mogu ih napraviti najviše pet, jer zahtijevaju finu obradu, lakiranje, ukrašavanje, kažu u toj firmi iz sela Raborci na jugoistoku Makedonije. Cijena im je od 250 do 320 eura.

Kovčezi od iverice brže se sklapaju, pa proizvedu tridesetak dnevno. Ali su i mnogo jeftiniji, blizu 100 eura.

Firma godišnje proizvede blizu 3.500 kovčega. Najveći broj je od najjeftinijeg materijala, jer tako traži rodbina preminulih.

‘Jeftine sahrane’

Dimitar Stoilkov, jedan od vlasnika firme, kaže da ima sve manje emocija kod rodbine preminulih – traže da sahrana bude što brža i doživljavaju je kao obavezu.

„Nedavno smo imali slučaj kad je pokojnik preminuo ujutro, a njegova je rodbina tražila da bude sahranjen u podne, za manje od šest sati, što zakon ne dozvoljava. Treba proći 24 sata od smrti do pokopa tijela“, kaže Stoilkov.

Firma već dvadesetak godina proizvodi kovčege, krstove i vijence. Godišnji obrt im je otprilike pola miliona eura, od toga čisti profit od pet do deset posto. Zapošljavaju 22 radnika.

Vijence izrađuju od paprati koju skupe po okolnim planinama, osuše, obrade i ofarbaju, a on košta pet eura. Dok za neke sahrane prodaju i po pedeset komada, ima pokojnika koji se isprate bez ijednog vijenca.

Iako pogrebnu opremu prodaju naveliko, veća je zarada u maloprodaji. Zato su otvorili i tri prodavnice. Jedna od njih je u Štipu, jednom od najsiromašnijih gradova na zemlji.

Marjan Stoilkov, po kojem je porodična firma dobila ime, kaže da jedna sahrana prosječno košta nekih 150 eura.

„Iskreno, rodbina preminulog pokušava da što više smanji troškove sahrane. Kupuju najjeftiniji kovčeg i krst. Traže što nižu cijenu za transport do groblja, zato što nemaju novca“.

Stresan posao

Ipak, u Makedoniji svi penzioneri obavezno odvajaju novac u Fond za posmrtninu. Rodbina po njihovoj smrti dobija blizu 600 eura za troškove sahrane. Onima koji su za života bili na socijalnoj pomoći, pristojnu sahranu osigurava država. 

„Ako premine čovjek koji je živio od socijalne pomoći, onda ga mi sahranimo ne tražeći novac od njegove rodbine. Troškove za sahranu nam plaća Centar za socijalni rad“, objašnjava Branko Hristovski, zaposlenik u firmi Marjan-S.

Privatne firme su tek prije nekoliko godina preuzele posao organizovanja sahrana od komunalnih preduzeća. Rade sve – rješavaju administraciju, obezbjeđuju opremu i na kraju obavljaju ukop.

Grobar Blaže Miloševski kaže da radi težak, stresan posao, za koji je premalo plaćen. Prije je bio zaposlen u komunalnom preduzeću, sada radi za privatnika. 

„Ja sam radio u Švedskoj i znam da tamo za ovaj posao plaćaju gotovo 2.000 eura mjesečno. Ali kod nas u Makedoniji nizak je standard. I da hoću više od 200 eura plate ne mogu dobiti. To je malo, ali ne daju više.“

No, neko mora raditi i taj posao, kaže Miloševski i dodaje da će, dok bude ljudi, biti i posla.

Izvor: Al Jazeera