Slovenija: Godišnjica u sjeni stroge štednje

Slovenija, članica Europske unije koju su smatrali primjerom europskog uspjeha, našla se među zemljama juga EU-a, poput Grčke, Španjolske i Portugala, koje nisu poštivale pravila i koje je Njemačka morala dovoditi u red.

Zato ove godine Slovenija proslavu desete godišnjice od ulaska u Uniju nije dočekala sa šampanjcem, već s oštrim mjerama štednje, za razliku od susjedne Austrije koju je financijska kriza zaobišla u širokom luku.

Ovaj fenomen ekipa Al Jazeere istražila je na primjeru nekad jedinstvenog grada, koji je početkom prošlog stoljeća podijeljen. Tada su nastali slovenska Gornja Radgona i austrijski Bad Radkersburg.

Reporter Al Jazeere Jakov Avram otkriva zašto stanovnike ovih živopisnih gradića ne dijeli samo most na Muri.  

Preko granice druga slika

Sunčan dan u Bad Radkersburgu sinonim je za potpuno opuštanje. Lijepo uređen trg, kvalitetna i povoljna ugostiteljska ponuda i iznad svega, duge staze za šetanje u zelenilu i kupanje u ljekovitim toplicama.

Gradić je bogat termalnim i mineralnim vodama. Zbog toga je krajem 70-ih godina prošlog stoljeća pretvoren u jedan od centara medicinskog turizma u Austriji. Načelnik Bad Radkersburga Josef Sommer kaže da o posjetiteljima ovisi ekonomija cijelog kraja.

“Prošle godine smo ovdje, u našem malom gradu, imali više od 550.000 gostiju. Imamo više od tri tisuće stanovnika, ali i mnogo više kreveta nego mještana”, kaže Sommer.

Austrija recesiju eurozone gotovo da nije osjetila. Bad Radkersburg, iako na periferiji moćne ekonomije, dobar je primjer za to.

Gornja Radgona, pak, nema nijedan hotel, iako ima pet tisuća stanovnika više nego susjedni gradić u Austriji. Nema ni medicinski turizam, iako, poput Bad Radkersburga, leži na termalnim vodama.

Preskupa je to investicija, kažu ovdje. Nezaposlenost je proteklih godina rasla, pa su mnogi odlučili prijeći most na Muri.

To su učinili i neki koji su shvatili da će kod susjeda zarađivati više nego dvostruko. Razlika u prosječnoj plaći je 1.200 eura. U Bad Radkersburgu ona doseže 2.000 eura.

“U mnogome iskorištavamo mogućnost zapošljavanja na austrijskoj strani. Zapošljavamo u službenom smislu, znači da postoje ugovori o zapošljavanju, ali i za privremene radove, što znači da naši ljudi, oni koji su nezaposleni, idu pomagati na austrijske farme ili negdje drugdje”, objašnjava Anton Kampuš, načelnik općine Gornja Radgona.

U Austriju odlaze i poslodavci

Ali, ne idu samo slovenski radnici u Austriju već i pojedini poslodavci, poput Sonje Golar, vlasnice male pivovare Bevog, koja je godinu dana u Gornjoj Radgoni pokušavala dobiti dozvolu za završen projekt vrijedan milijun i pol eura.

Zapelo je na koncesiji za vodu. Prešla je na austrijsku stranu i pogon počela graditi za tri mjeseca.

U Gornjoj Radgoni više šansi za uspjeh imaju etablirani brendovi poput Radgonske Gorice, koja pjenušac proizvodi 160 godina.

Unatoč recesiji, posljednjih godina konstantno su povećavali dobit. Drže 65 posto domaćeg tržišta pjenušca, koje je u Sloveniji sve popularnije.

Direktor “Radgonske Gorice” Borut Cvetkovič kaže da se kompanija vratila na staze rasta kada je promijenila vlasnika prije nekoliko godina.

Vlada u Ljubljani se nada da će joj to, također, poći za rukom, prodajom nekoliko državnih kompanija. Naročito najprofitabilnije, Telekoma Slovenije.

Za razliku od 2007. godine kada je tenderom nudila manje od polovine dionica kompanije, Vlada sada nudi 72,75 posto.

Prema kotiranju dionica na Ljubljanskoj burzi, Telekom vrijedi blizu 900 milijuna. No, cijena bi, smatraju analitičari, tijekom postupka tendera mogla dosegnuti milijardu eura.

Privatizacijom bi trebala doći do sredstava nužnih za saniranje duga koji je dosegnuo 80 posto BDP-a ove države.

Slovenija je u posljednjem trenutku uspjela izbjeći traženje pozajmice iz europskog fonda spasa. No, ta joj perspektiva i dalje kvari ekonomsku sliku.

Neupućeni bi rekli da je slovenska kriza počela preko noći, jer su slovenski ekonomski model dužnosnici u Bruxellesu često uzimali kao primjer uspješnog i stabilnog.

Ali, visoku stopu privrednog rasta munjevito je zamijenila recesija. Bolji poznavatelji prilika u Sloveniji nisu bili previše iznenađeni.

Hronologija krize bankarskog sistema

“Zakonodavci su se pretvarali da je kriza samo privremeni fenomen, pa ako možemo malo pozajmiti i sačekati, sve će nestati i vratit ćemo se normalnom životu, lijepim, ružičastim i sjajnim vremenima. To se, naravno, nije dogodilo. Kriza je bila veoma duga, bankarski sektor teško pogođen, jedan od najteže uzdrmanih. U kombinaciji sa smanjenom konkurentnošću i dužničkim teretom to u osnovi znači pet uzastopnih godina recesije”, objašnjava ekonomist Igor Masten.

U epicentru krize našle su se državne banke. Zbog golemog opsega toksičnih kredita, Vlada je morala osnovati tzv. lošu banku.

U nju je do sada prebačeno čak 3,4 milijarde eura riskantnih kreditnih plasmana Nove Ljubljanske banke i Nove kreditne banke Maribor.

Od toga su potraživanja NLB-a iznosila 2,3 milijarde eura. Banka je prošlu godinu okončala s gubitkom od 1,4 milijarde eura.

Iako strategijom Vlade, koja je sada u tehničkom mandatu, nije predviđena privatizacija NLB-a, mnogi su analitičari sigurni da je pitanje dana kada će se državna banka naći na listi otpisanih.

Jer, ukoliko strukturne reforme ne budu hitno provedene, kažu analitičari, ekonomija neće izdržati teret preskupog državnog aparata. 

Mercator, podsjetnik na propuštene prilike, i dalje dominira Ljubljanom. Nekadašnji korporativni ponos Slovenije i glavni regionalni adut, prezadužen čeka na reprogram dugova i privatizaciju.

Kupit će ga koncern Agrokor koji dolazi iz najmlađe članice Europske unije, Hrvatske. Zvuči i previše poznato.

Izvor: Al Jazeera