Tajni pregovori o svjetskoj trgovini

Demonstracije protiv sporazuma TTIP u Marylandu (EPA)

Piše: Alvaro Guzman Bastida

U augustu 2007. godine, tadašnji predsjednički kandidat Barack Obama je obećao da će, ako bude izabran, „odmah“ izmijeniti Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA), koji je SAD potpisao sa Meksikom prije 13 godina.

„Naši trgovinski sporazumi ne bi trebali koristiti samo Wall Streetu. Oni bi trebali koristiti i široj populaciji“, rekao je Obama protiveći se utjecaju korporativnih lobista nad sindikatima i drugim grupama koje učestvuju u pregovorima. 

Šest godina kasnije, NAFTA sporazum i dalje je netaknut, a Obama se suočava sa odlukom imenovanja glavnih američkih pregovarača za dva najveća trgovinska sporazuma u historiji.

Za ovaj posao, on je odabrao bankare sa Wall Streeta.

Michael Forman, sadašnji trgovinski predstavnik SAD-a, 2009. godine je dobio više od četiri miliona dolara od svog prethodnog poslodavca, CitiGroup, kada je počeo raditi za Vladu.

Stefan Selig, zamjenik sekretara za međunarodnu trgovinu i bivši bankar za Bank of America, je dobio više od 14,1 milion dolara bonusa kada je napustio svoj stari posao.

U protekle četiri godine, Froman i Selig su bili na čelu američkog tima neizabranih predstavnika koji su u tajnosti pregovarali dva najveća trgovinska sporazuma u historiji.

Ako oba sporazuma, koja se sastavljaju u ime 1,6 milijardi ljudi, budu odobrena, oni će regulisati gotovo tri četvrtine ukupne trgovine i ulaganja u svijetu. Sporazumi bi poništili nacionalne zakone o politici zaštite okoliša, pravima radnika, finansijskoj regulaciji i intelektualnom vlasništvu.

U Transpacifičko partnerstvo (TPP) uključeni su SAD, Kanada, i 10 zemalja Južne Amerike i azijsko-pacifičke regije. Nakon 21 runde pregovora koji su počeli 2009. godine, pregovarači se nadaju da će doći do konačnog dogovora do kraja ove godine.

U Transatlanskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP), koje se nalazi u sedmoj rundi pregovora, uključeni su SAD i 28 zemalja članica Evropske unije. Zemlje BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina) ne učestvuju u ovim pregovorima.

Službeni nacrt dogovora uključuje smanjenje trgovinskih prepreka, izravno stvarajući ekonomski rast i „nove mogućnosti za radnike i poduzetnike“. Ako se TPP sporazum provede, optimistični analitičari predviđaju ukupni rast američkog BDP-a od 0,13 posto do 2025. godine.

Pravila trgovine

Drugi, pak, idu još dalje, tvrdeći da će sporazumi zamijeniti sadašnji loši sistem međunarodne trgovine sistemom koji bolje može spriječiti protekcionističku trgovinsku politiku.

„Ono što ne možemo identifikovati, a što može imati velike posljedice, je činjenica da može postojati svijet koji se temelji na pravilima trgovine, a ne pravilima iz svijeta protekcionizma“, rekao je Peter Petri, međunarodni profesor finansija na Brandeis Univerzitetu.

Dok promotivni materijali TPP-a promovišu sudjelovanje SAD-a u ‘globalnom lancu vrijednosti’, sindikati strahuju da pregovarači pod tim misle na premještanje proizvodnje u zemlje gdje su standardi rada i plate niže.

Petri tvrdi da će sporazumi zamijeniti Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), čiji način odlučivanja utemeljen na koncenzusu koji mnogi ekonomisti smatraju nefunkcionalnim.

Prema nekim tvrdnjama, sa globalnim tarifama koje su na najnižem zabilježenom nivou i sa stotinama tona robe kojom se trguje preko Atlantika i Pacifika, krije se cilj pregovora da se dereguliraju ključni aspekti javne politike koja bi koristila eliti, a štetila društvu u cjelini.

„Vrijednost trgovine između Amerike i Evrope na dnevnom nivou iznosi dvije milijarde dolara“, rekla je Susan George, autorica knjige „Whose Crisis? Whose Future?“.

Umjesto da jačaju trgovinu, sporazumi podržavaju korporativne interese, kaže ona. „Ja nisam protiv trgovine, to nije suština ovog sporazuma. Ali morate razumjeti da se 60 posto te trgovine odvija između podružnica iste kompanije. To nije trgovina. To je kao da Renault trguje sa Renaultom, i IBM trguje sa IBM-om. Radi se o propisima“.

Nemoguće je znati detalje sporazuma, pošto će oni postati javni tek nakon što ih pregovarači finaliziraju. Ali nakon što su dokumenti TPP sporazuma procurili u javnost, aktivisti, sindikati i organizacije civilnog društva su se požalili na nedostatak posvećenosti stvaranju novih radnih mjesta, smanjenju deficita robne razmjene i sprečavanju manipulacije valute.

Zagovornici prava potrošača i zaštite okoliša su zabrinuti da će trgovinski sporazumi oslabiti zaštitu potrošača, posebno uzimajući u obzir nedavne skandale oko uvoza otrovne hrane za kućne ljubimce, otrovnih četkica za zube, označavanja porijekla goveđeg mesa i tunjevine koja je ulovljena u područjima gdje nema delfina.

Veliki dio rasprave o pregovorima koji su u toku se fokusira na 566 članova Američkog Trgovinskog savjetodavnog odbora.

Predstavnici privatnog sektora i trgovinskih grupa čine 85 posto Odbora, što je značajno više nego je predstavnika radnika i nevladinih organizacija, akademske zajednice, Vladinih dužnosnika i drugih koji čine ostatak Odbora. 

„Nekoliko predstavnika koji će predstavljati radničke i ekološke organizacije su u suštini usamljeni“, kaže Melinda St. Louis, direktorica međunarodne kampanje pri neprofitnoj organizaciji Public Citizen's Global Trade Watch. „Oni pregovaraju između sebe. Normalno je očekivati da oni koji sjede za stolom određuju koja su pravila igre“.

Zagovornici sporazuma odbacuju takvu kritiku. „Sva sporna pitanja, bilo da je riječ o intelektualnom vlasništvu ili državi kao investitoru, sve je svakako izašlo na vidjelo“, rekao je Claude Barfield, stalni saradnik na Američkom institutu za poduzetništvo.

„Pored toga, Obamina administracija je održala više sastanaka sa nevladinim organizacijama, članovima Kongresa, poslovnim grupama i svim zainteresovanim stranama. Ipak je ovo ljevičarska administracija“.

Pa ipak, svih 18 članova  Trgovinske savjetodavne komisije o intelektualnom vlasništvu dolaze iz industrijskih grupa poput Američke asocijacije muzičke industrije i Farmaceutskog istraživanja i proizvođača iz Amerike.

Industrijski lobisti su također prisutni na drugoj strani Atlantika. Od 130 tajnih sastanaka koje su trgovinski pregovarači Evropske komisije imali sa zainteresiranim stranama o TTIP pregovorima, najmanje 119 sastanaka je bilo sa velikim korporacijama i njihovim lobističkim grupama.

Finansijska industrija nije jedina industrija koja iskorištava zatvoreni krug između državnih trgovinskih pregovarača i onih na koje će utjecati sporazum.

U martu, Asocijacija filmske umjetnosti Amerike je angažovala Stana McCoya kao višeg potpredsjednika i direktora regionalne politike za Evropu, Bliski istok i Afriku. McCoy, koji je bio pomoćnik američkog trgovinskog predstavnika i Obamin glavni pregovarač pri donošenju zakona o autorskim pravima, proslavio se braneći farmaceutsku industriju i Hollywood.

McCoyeva prethodnica na mjestu najboljeg američkog pregovarača pri donošenju zakona o autorskim pravima, Victoria Espinel, je sada izvršna direktorica Biznis softver alijanse (BSA), trgovinske grupe koja predstavalja najveću grupu programera. Roberta Holleymana, prethodnika Espinel u BSA-u, Obama je u februaru imenovao na mjesto zamjenika američkog trgovinskog predstavnika.

Dok promotivni materijali TPP-a promovišu sudjelovanje SAD-a u „globalnom lancu vrijednosti“, sindikati strahuju da pregovarači pod tim misle na premještanje proizvodnje u zemlje gdje su standardi rada i plate niže.

„Ako je kapital mobilniji, onda se mogućnost radnika da pregovaraju smanjuje“, rekla je Thea Lee, zamjenica načelnika Glavnog stožera pri AFL-CIO-u. „Ako radite u tvornici automobila i šef vam kaže: ‘Ako uspiješ formirati sindikat, mi ćemo zatvoriti fabriku i otići u zemlju X gdje ne postoji sindikat i gdje nam vlada obećava da ga nikada neće biti’, vi se onda nalazite u veoma lošem položaju“.

Vođe sindikata su i dalje skeptični kako će trgovinski sporazumi utjecati na nejednakost. „Ako pogledate visinu plata, onda niko ne može reći da je trgovinski sistem pomogao radnicima“, kaže Sharan Burrow, generalna sekretarka Međunarodne konfederacije sindikata. „Globalni pad cijena rada u poslijednjih 30 godina se poklapa sa velikim rastom globalne trgovine“.

I dok se sindikati brinu o gubitku moći, finansijska industrija je spremna da učvrsti svoj utjecaj. Dokumenti TPP pregovora koji su procurili u javnost pokazuju da je Obamina administracija pokušala spriječiti vlade drugih zemalja da donesu pravila koja će spriječiti još jednu finansijsku krizu. Američki pregovarači se protive ograničenju kretanja špekulativnog kapitala zbog kojeg su zemlje poput Meksika, Koreje i Grčke postale ranjive na bankovne panike koje su se prije dešavale.

TTIP sporazum bi mogao značiti povratak na prethodne verzije finansijskih propisa, uključujući i dugo očekivano ”Volckerovo pravilo”, kojim bi se bankama zabranila špekulativna ulaganja u svrhu vlastite dobiti.

Američki pregovarači predlažu propise kojim će se staviti zabrana na toksične derivate i ograničiti veličina banki koje su toliko velike da ne mogu bankrotirati. Na drugoj strani Atlantika, evropski pregovarači pozivaju na ograničenje odredbi o bankarstvu, vrijednosnim papirima i osiguranju.

‘Njihova vlastita dobit’

Iako stručnjaci kažu da je TPP sporazum gotovo spreman za odobrenje, evropske organizacije civilnog društva su odgodile pregovore o TTIP-u. To bi moglo dovesti do toga da vlade počnu zahtijevati da njihovi parlamenti glasaju o sporazumu, umjesto da Evropska komisija i Evropski parlament pregovaraju i odlučuju o tom pitanju.

Za Petrija, glavna rasprava je jednostavna. „Jedni smatraju da bi američkoj ekonomiji bilo bolje ako bude išla svojim putem, dok drugi vjeruju da bi ovo moglo imati pozitivan učinak na zemlje koje rade jedna sa drugom“, kaže Petri.

Drugi, poput Burrow iz Međunarodne konfederacije sindikata, odbacuju to mišljenje. „Ne radi se o globalnoj trgovini ili konkurenciji. U pitanju je korporativna pohlepa i dominacija velikih korporacija koje samo interesuje njihova vlastita dobit nad vladom“.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Trgovinski sporazum 12 zemalja sa obala Pacifika nije postignut. Nesuglasice o pristupu tržištu, zaštiti životne sredine i intelektualne svojine, uzrokovale su da dogovor o slobodnoj trgovinskoj zoni, koja bi se protezala od Čilea do Japana, bude odgođen za narednu godinu.

Više iz rubrike EKONOMIJA
POPULARNO