Iz Bugarske i Rumunjske slobodno u EU

Tržište rada na teritoriju cijele Europske unije se od 1. siječnja otvara i za radnike iz Bugarske i Rumunjske. Njima postaje dostupno jedno od osnovnih prava državljana Unije, pravo na slobodno kretanje radnika.

Rumunjska i Bugarska postale su članice Europske unije 2007.  godine. No, tek sedam godina kasnije njihovih 30 milijuna građana moći će iskusiti širinu europskog tržišta rada. Na listi najpopularnijih odredišta, Velika Britanija zamijenila je krizom pogođene Italiju i Španjolsku.

“Otišao bih tamo jer je život normalniji i plaće su bolje nego ovdje. Nitko ovdje ne prima ni polovinu plaće koju zaslužuje za dobro obavljen posao”, kaže profesionalni vozač Biser Petrov.

Britanci strahuju

“Mislim da i ovdje postoje prilike, ne samo u mojem području, već u svim područjima. Ali također razumijem zašto ljudi žele studirati i raditi tamo. To je njihova odluka”, kaže Stanimir, student arheologije.

Dok pojedine lobističke grupe iz Velike Britanije upozoravaju da bi godišnje u tu zemlju moglo pristizati i do 50 tisuća građana Rumunjske i Bugarske, nevladine organizacije te cifre nazivaju nerealnim.

“Razumljivo je zašto je javnost u Velikoj Britaniji uplašena da će veliki broj radnika iz Bugarske i Rumunjske doći poslije 1. siječnja. Ali mislim da taj strah nije realan. Istraživanja pokazuju da on nije utemeljen u realnosti”, tumači Narcisa Alexe iz rumunjske nevladine udruge Novalis.

Najveća ekonomija eurozone jedna je od devet država Europske unije koje još nisu otvorile svoje granice za radnike iz Rumunjske i Bugarske, ali će to učiniti 1. siječnja.

Međutim, ovdje ne žele da uz radnike preuzmu brigu i o siromašnima, posebno Romima, iz tih zemalja.

Tridesetdevetogodišnji Dimitar ‘Mitko’ Todorov došao je u Berlin iz Bugarske.

‘Sloboda kretanja da, pristup socijalnom sistemu ne’

“Napustio sam Bugarsku jer je tamo posla bilo samo za Bugare. Oni zauzimaju sva radna mjesta i sva socijalna davanja. Ništa ne ostane za Rome. Nemamo što jesti”, tvrdi Dimititar.

I u Njemačkoj jedva preživljava. Posla nema, a socijalnu pomoć, kaže, nikada nije dobio. Građane poput njega Njemačka će i dalje moći deportirati u zemlje iz kojih su došli.

“U Europi postoji slobodno kretanje radnika i to je jedna od osnovnih ideja. To je za nas vrlo važno. Ali sloboda kretanja radnika ne znači i slobodan pristup njemačkom socijalnom sistemu. To nije sloboda kretanja koju imamo u vidu”, tumači Hans-Peter Uhl iz stranke CSU.

I pored otvaranja tržišta rada, kandidati će morati aplicirati za radno mjesto koje se nudi i poštuju pravila. Državljani Hrvatske, koji su u Uniju ušli 1. srpnja, na ovo pravo čekat će do 2020. godine.

Izvor: Al Jazeera i agencije