Hrvatski maslinari nekonkurentni za EU

Hrvatski maslinari su u gubitku zbog ulaska u Evropsku uniju. Maslinovo ulje iz evropskih zemalja i dvostruko je jeftinije od domaćeg.

Visoka kvaliteta, ali i visoka cijena -to je najbolji opis hrvatskog maslinovog ulja.

U vrijeme krize, sve manje građana novac izdvaja za kvalitetne domaće namirnice, posebno nakon što su na police supermarketa došle one mnogo jeftinije, iz evropskih zemalja.

Dvostruko skuplje od evropskog

Najbolje to osjete maslinari, kojima se zbog troškova proizvodnje ne isplati prodavati ulje za manje od deset eura, dok ono špansko košta i dvostruko manje.

Nedovoljna proizvodnja

Najveći problemi su proizvođači koji u prosjeku imaju tek stotinjak stabala, te loše organizirana prodaja koja se uglavnom događa na kućnom pragu.

Hrvatska i ima oko četiri i pol miliona stabala maslina, na godinu se proizvede oko pet hiljada tona ulja, što nije dovoljno ni za domaću potrošnju.

Tako je lani izvezeno samo 160 tona ulja vrijednog milion i pol eura, a uvezeno ga je gotovo 12 puta više.

Od ulaska u Evropsku uniju, kažu maslinari, zasad imaju više štete nego koristi, izvještava Al Jazeerina reporterka Jasmina Kos.

Iz ljubavi prema maslini Ivo je napisao mnogo stihova, no maslinarstvo u Hrvatskoj nije pjesma. Ima 658 stabala koja na godinu daju oko dvije tone ulja.

Poznaje svaku maslinu, jer ih ubire sam s porodicom i pokojim prijateljem.

Kad bi platio radnike, kaže, ne bi imao računicu. Osobito sada, nakon otvaranja granica, kad je evropsko maslinovo ulje preplavilo hrvatsko tržište. Litra uvoznog košta oko 4 eura, a domaćeg ulja oko 10.

“Mi možemo proizvoditi kvalitetu, ali mi ne možemo podnijeti cijenu koju postavlja sada ili Europska unija ili tržište. Kad bi to sve sabrao, meni bi trebala jedna tona ulja da pokrijem troškove. Bez rada”, kaže Ivo Lučić, maslinar s Hvara.

“U Europskoj uniji proizvodi se više od 70 posto ukupne količine maslinovog ulja na svijetu – ponajprije zahvaljujući Španjolskoj, Grčkoj i Italiji. U takvoj konkurenciji, hrvatski maslinari teško pronalaze put do europskih, ali i hrvatskih stolova”, izvještava Kos.

Velika prepreka je i kriza, kažu u jednoj hvarskoj uljari. Ekstra djevičanska kvaliteta kojom se hvale, prosječnom kupcu – malo vrijedi.

Dvosjekli mač

“Jedan radnik koji ima male plate i to ne može možda platit vrijednost ulja koju mi trošimo da proizvedemo ovako kvalitetno ulje. Kad dođe u trgovinu kao i sve drugo na akciji, onda uzme ono što mu je jeftinije”, negoduje Jurica Rubin, vlasnik uljare na Hvaru.

Ulazak u Evropsku uniju  za maslinare je bio dvosjekli mač. Problem je, dakle, još lakši uvoz ulja, a prednost fondovi koji će u budućnosti poticati udruživanje proizvođača i ekološku proizvodnju.  Pomoć države kroz poticaje se nastavlja.

“Danas, znači nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, maslinarstvo se potiče kroz izravne potpore, odnosno potpore po hektaru i one iznose oko 30 milijuna kuna godišnje”, kaže Miroslav Kuskunović, glasnogovornik hrvatskog Ministarstva poljoprivrede.

Maslinari kažu, tih, oko četiri miliona eura dijeli se krivo – ne po količini proizvedenog ulja, već po hektaru, što se nerijetko zloupotrebljava sadnjom maslinika koji se potom ne održavaju.

Ipak, najveća prepreka su im, kažu  navike domaćih potrošača. Dok, primjerice, prosječan Grk na godinu potroši 20 litara maslinovog ulja, stanovnik Hrvatske kupi i potroši – tek dvije.

Izvor: Al Jazeera