Grčkoj vojnoj industriji prijeti prodaja
Raste pritisak u Grčkoj, koju međunarodni kreditori tjeraju da ubrza proces privatizacije. Na meti su državne kompanije koje posluju s gubitkom. Do decembra grčka Vlada ima rok zatvoriti ili prodati gubitaše iz vojne industrije.
Ali, kako izvještava reporter Al Jazeere John Psaropoulos, na mnoge kompanije gleda se kao na nacionalne simbole moći, što ih čini veoma teškim za prodaju.
Jorgos Daras radi u topionici Larko od 14 godine. S njim rade i njegova žena i sin. Sada se plaši da bi mogao ostati bez svega, jer će Vlada vjerovatno morati zatvoriti industrijsko postrojenje.
“Radimo, proizvodimo, prodajemo i zarađujemo u dolarima. Do sada mislim da je kompanija zarađivala. Plaćala je račune, davala nam plate. Ne vidim da imamo problem”, kaže varilac Yiorgos Daras.
Privatizacija ili zatvaranje
Strasti su na vrhuncu u lokalnom sindikatu. Budućnost fabrike Larko i njenih rudnika kuje se mnogo dalje – ne u Atini, nego u finansijskim centrima grčkih kreditora.
Larko je najveći proizvođač nikla u Evropi. Dio je grčke izvozne industrije, a svoje proizvode šalje direktno u evropske fabrike za proizvodnju nehrđajućeg čelika. Međutim, u posljednjih pet godina kompanija gubi novac. Zato se našla na spisku za privatizaciju ili zatvaranje.
Sa istim izborom suočena je Helenska industrija vozila, koja djelimično proizvodi tenk “Leopard 2” za grčku vojsku. Izvoz je, međutim, slab – prošle godine imali su gubitak od 25 miliona dolara.
Helenski odbrambeni sistemi, koji proizvode municiju, u još goroj su situaciji. Prošle godine napravili su dug od milijardu i 200 miliona dolara.
Na kocki 3.000 radnih mjesta
“Korišteni su kao politički instrumenti za posebne klijente političkih sistema i zaposlili su previše nestručnog kadra, mnogo više nego što je potrebno za ispunjavanje narudžbi. Radnici su imali pravo štrajkati kad god žele, što je podiglo troškove. Plate su bile ekstremno visoke za takvu kategoriju radnika. U suštini, sami su se potopili”, kaže vojni analitičar Efthymios Tsiliopoulos.
Vremena je malo. Sve tri kompanije moraju biti privatizirane ili ugašene do decembra. Na kocki su skoro 3.000 radnih mjesta.
Larko ima najveće šanse za opstanak. Plate su prosječne, potražnja za niklom velika, a sindikat veoma borben.
“Nismo spremni predati kompaniju zbog interesa stranog kapitala. Ona pripada grčkoj državi i radnicima koji u njoj rade”, kaže Angelos Gionis, sekretar sindikata.
Ove kompanije sada plaćaju prijašnje dugove i cijenu viška radnika, zaposlenih političkim posredovanjem. Kada se podvuče crta, sudbina kompanije Larko ovisit će o potencijalnim kupcima. Ko god bude želio njen nikl, morat će platiti i dugove koji idu uz njega.
Izvor: Al Jazeera