Hrvatska Vlada ne nudi viziju i ciljeve

Vladine Smjernice ekonomske i fiskalne politike za 2013-2015. i Strategija Vladinih programa za 2013-2015. ne ulijevaju puno nade u uspjeh najavljenih reformi, jer nije dovoljno kao cilj postaviti veće ubiranje prihoda i navodno smanjivanje rashoda, bez naznaka stvarnih strukturnih reformi, ocjenjuje ravnateljica Instituta za javne finansije Katarina Ott.

Vladina strategija i smjernice nude istu viziju i ciljeve koje je HDZ-ova Vlada ponudila za razdoblje 2010-2012, odnosno svojevrsni status quo, ističe Ott, te se pita treba li ustrajati na strategijama koje očito ne daju rezultate. Vlada predviđa ekonomski rast od 0 posto u 2012, 1,8 posto u 2013, tri posto u 2014. i 3,5 posto u 2015. godini, što je preoptimistično, pogotovo za prve dvije godine, ali je istovremeno i preskromno.

Vladina strategija i smjernice nude istu viziju i ciljeve koje je HDZ-ova Vlada ponudila za razdoblje 2010-2012.

Zbog nepripremljenosti nove Vlade za preuzimanje vlasti, 2012. godina je izgubljena, ali nakon niza loših godina tako skromna povećanja bruto društvenog proizvoda (BDP), kada bi se i ostvarila, neće nas daleko dovesti. Da drastični zaokreti nisu nemogući najbolje pokazuju Estonija, Latvija i Litva, koje su 2009. u odnosu na 2008. godinu imale pad BDP-a od 16 posto, ali su zato 2011. u odnosu na 2010. godinu ostvarile rast od 6,3 posto, ističe Ott.

Vlada najavljuje “odlučnost u provedbi fiskalne konsolidacije i poštivanju Zakona o fiskalnoj odgovornosti, pri čemu će nastaviti s prelaskom sa direktnih na indirektne poreze i dalje rasterećivati porezni trošak rada”. Fiskalna konsolidacija je neophodna, no problem je što su indirektni porezi – porez na dodanu vrijednost i trošarine – u Hrvatskoj već vrlo visoki, porez na imovinu je direktni, a ne indirektni, a rasterećenje poreznog troška rada je nemoguće bez istinskih i dubinskih strukturnih reformi na rashodnoj strani proračuna.

Značaj privatnih investicija

Privatizacija i jača uloga privatnog sektora se ne spominju, a očita je usmjerenost na državnu intervenciju, pa čak i u stvaranju optimalnog ozračja za razvoj konkurentnoga gospodarstva, naglašava Ott. U stvaranju optimalnog ozračja za razvoj konkurentnog gospodarstva Vladina “Biblija” trebala bi biti publikacija Svjetske banke “Doing Business”, jer njihova ljestvica lakoće poslovanja pokazuje da su zemlje u kojima je najlakše poslovati najčešće i ekonomski najuspješnije.

Hrvatska je po lakoći dobivanja građevinskih dozvola 143. u svijetu, po zaštiti ulagača 133, registraciji vlasništva 102, prekograničnoj trgovini 100… pa se valja nadati da će novi ljudi postavljeni po ministarstvima i agencijama imati dovoljno znanja, iskustva i odlučnosti da Hrvatsku brzo pomaknu na toj ljestvici. To nije “nemoguća misija”, jer je, primjerice, Latvija 21, a Estonija 24. u svijetu po lakoći poslovanja.

Hrvatska je po lakoći dobivanja građevinskih dozvola 143. u svijetu, po zaštiti ulagača 133, registraciji vlasništva 102, prekograničnoj trgovini 100…

Kad bi se u Hrvatskoj olakšalo poslovanje, onda se i predviđeni skromni rast BDP-a ne bi trebao temeljiti na “pokretanju investicijskog ciklusa šireg javnog sektora”, već bi bilo znatno više privatnih investicija, a ne bismo toliko zavisili ni od nastavka povoljnih gospodarskih kretanja u okruženju. Gotovo isključivo oslanjanje na “doprinos bruto investicija u fiksni kapital gospodarskom rastu” ne ulijeva nadu da će se taj rast zaista i ostvariti.

Rastu rashodi

Država treba stvarati povoljne uslove koji će potaknuti privatne investicije, a ne sama investirati, kaže Ott. Iako u smjernicama piše da će glavni teret fiskalne konsolidacije biti na strani rashoda, odnosno da će se radi poštivanja Zakona o fiskalnoj odgovornosti smanjivati udjel rashoda budžeta opće države u BDP-u za najmanje jedan postotni bod godišnje, ipak se iz godine u godinu predviđa rast tih rashoda (sa 138,5 milijardi kuna u 2012. na 148 milijardi kuna u 2015. godini).

Ako se ne ostvare državne investicije i nastavak povoljnih gospodarskih kretanja u okruženju na kojima se temelji rast BDP-a, teško će se moći poštivati Zakon o fiskalnoj odgovornosti, pa Ott smatra neoprostivim što nije planirano stvarno smanjivanje rashoda u apsolutnim brojkama, već samo relativno, u postotku BDP-a. Ukupni rashodi državnog budžeta će, kao i rashodi budžeta opće države, iz godine u godinu rasti (sa 117 milijardi kuna u 2012. na 127 milijardi kuna u 2015. godini).

Za neophodna smanjenja rashoda potrebna je vizija i strategija suštinskih reformi, koje nema ni u strategiji, niti u smjernicama.

Budući da su rashodi za otplate kamata i glavnica dugova, uplate u budžet Evropske unije i subvencije brodogradnji zadani i ne mogu se smanjivati, drastičnija smanjenja bi se očekivala u rashodima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te za zaposlene, koji u čitavom razdoblju iznose blizu 70 posto ukupnih rashoda poslovanja. No, rashodi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje će iz godine u godinu rasti, za zaposlene će se smanjiti samo 2013. u odnosu na 2012. godinu, a inače će stalno rasti.

Za neophodna smanjenja rashoda potrebna je vizija i strategija suštinskih reformi, koje nema ni u strategiji, niti u smjernicama, upozorava Katarina Ott.

Izvor: Agencije