Ljajić i Vrhunc: Književnim kornerom vraćamo dug kulturi u Sarajevu

Elvis Ljajić i Goran Vrhunc kreatorski je dvojac Književnog kornera na kojem promovišu sarajevske i bh. pisce/spisateljice i pjesnike/pjesnikinje i to dva puta mjesečno, srijedom u nekom od prostora koji im budu ustupljeni.

Ljajić je bh. dramski pisac, književnik i kritičar, koji na Odsjeku na komparativnu knjiženost i bibliotekarstvo ima zvanje magistra, a trenutno je doktorant na Doktorskom studiju Knjiženost i kultura. Autor je nagrađivane drame Zmaj od Bosne i zbirke priča Godina kad smo odrasili.

Vrhunc je nagrađivani bh. pjesnik, čija poezija je objavljivana u domaćim i stranim printanim i elektronskim publikacijama, te je zamjenik glavnog i odgovornog urednika Sabahudina Hadžialića u web i printanom magazinu DIOGEN Pro Kultura magazin.

Ljajić i Vrhunc otkrivaju šta ih je ponukalo da oforme Književni korner, kako biraju goste i kako su istrajali u tome već godinu i po.

• Kada i kako je nastala ideja o Književnom korneru?

Ljajić: Nekoliko dana pred prošlogodišnji Svjetski dan poezije smo primijetili kako gotovo da nema programa kojima bi se taj dan obilježio, pa smo odlučili okupiti nekoliko pjesnika i čitati poeziju na taj dan. A onda smo pomislili – zašto se zbog književnosti ne bismo okupljali češće. I onda smo, prve srijede u maju 2023. godine održali prvi razgovor o književnosti, na kojem smo ugostili Borisa Lalića, sjajnog pisca i zanimljivog čovjeka. Nismo očekivali da će ovo potrajati ovoliko, već godinu i po, ali izgleda da osim što je nedostajalo nama, okupljanja oko književnosti nedostaje i drugima.

Šta želite postići Književnim kornerom?

Vrhunc: Prvo što želimo je, na neki svoj način, vratiti dug kulturi u Sarajevu i dati svoj doprinos književnoj sceni. Također, Književnim kornerom želimo predstaviti autore raznih književnih formi, pa čak i filma te kroz predstavljanje autorovog opusa i interakciju između autora i publike gdje u svakom trenutku neko iz publike može upasti, da se tako izrazim, u razgovor, bilo kritikom, impresijom, pitanjem i na taj način tvoriti jednu prijatnu, razgovorljivu atmosferu.

• Uskoro obilježavate mali jubilej, 35. izdanje Književnog kornera. Recite nam malo više o tome?

Ljajić: Svakom razgovoru o književnosti pristupamo kao maloj proslavi, tako da se ni ovaj 35. što se toga tiče neće razlikovati od prethodnih. Ali, ono što sa sigurnošću mogu kazati da smo u prethodna 34 Kornera dosta naučili ne samo o književnosti, nego i o ljudima, ali i o vođenju ovakvih razgovora.

• Kako vršite odabir gostiju i koliko često održavate promocije?

Vrhunc: Prvi naši gosti bili su književnici s kojima smo imali želju razgovarati. Kad se taj broj sveo na minimum onda smo se sjetili svih onih koje poznajemo bilo lično ili preko njihovog pisanja, sastavimo spisak sa određenim terminima i kontaktiramo ih. Pozitivno smo iznenađeni odgovorima i lakoćom dogovora, u većini slučajeva. Nikoga ne želimo izostaviti. Fokusirani smo trenutno na autore koji žive u Kantonu Sarajevo jer nemamo nikakav budžet da pozovemo autore iz drugih gradova. Gosti koji dođu iz drugih gradova dolaze o vlastitom trošku i zahvalni smo im na tome. Kad smo tek počeli održavali smo razgovore svake srijede i kada smo shvatili da ćemo tim tempom izgorijeti odlučili smo malo usporiti pa razgovore održavamo svake druge srijede, odnosno svakih četrnaest dana. To nam daje prostora za organizovanje promocija ili posebnih programa.

• Popratni program Književnog kornera je Književni korner +. Tu je malo drugačija selekcija gostiju. Koliko je bilo izdanja i koliko se te promocije razlikuju od uobičajenih, te ko su sve bili gosti?

Ljajić: Književni korner + je dio našeg programa u kojem razgovaramo sa autorima, umjetnicima, kulturnim radnicima i ostalim sapatnicima čije primarno djelovanje nije na polju književnosti, ali čiji vrijedni rad zaslužuje da o njemu govorimo. U sklopu tog programa smo organizovali obilježavanje Svjetskog dana smijeha, promociju jedinstvenog portala Filmofil.ba i još nekoliko sličnih programa.

• Književni korner nema svoj stalni prostor za održavanje promocija. Dobar dio ste proveli u ŽKUD Željezničar, gostovali ste u MAK-u i Centralnom odjeljenju Biblioteka Grada Sarajeva. Da li imate opciju za neki stalni prostor?

Vrhunc: Prije nego odgovorim na ovo pitanje želim se zahvaliti svim pobrojanim ustanovama koji su nam ustupili prostor za održavanje književnih razgovora i generalno naših programa, a to su: JU „Biblioteka Sarajeva“ s odjeljenjima Centralno odjeljenje i Multimedijalni centar MAK, zatim JU Bosanski kulturni centar KS, JU Collegium artisticum, Dječija kuća, Vijeće mladih općine Stari Grad, Dom Oružanih snaga BiH i ŽKUD „Željezničar“ u kojem smo održali najviše programa. Naravno, tu su i kafe Linea M i caffe Centralna biblioteka. Opciju za neki stalan prostor nemamo ali se nadamo da ćemo u skorijem periodu riješiti taj problem.

• S obzirom da imate stalni posao, kako uspijevate uskladiti obaveze na poslu i na organizaciji Književnog kornera?

Vrhunc: Ključna stvar je organizacija. Književni korner ne smije ugrožavati posao. Najviše ideja se razmijeni na pauzi ili u šetnji nakon posla. Elvis i ja se čak i ne družimo vikendom, imamo svoje živote ali nekako uspijevamo. Nije nam se jednom desilo da smo jedan drugom rekli kako je gotovo s Kornerom, nema više, još ovaj autor, a i dogovor je da kad jedan padne ovaj drugi gura i tu smo gdje jesmo.

Ljajić: Od samog početka smo dogovorili da ćemo se ovim baviti sve dok naš profesionalni i privatni život zbog toga ne trpi. Na početku smo, recimo, razgovore imali svake sedmice, ali smo upravo iz ovih razloga malo usporili i došli na ritam po kojem svaki od nas dvojice ima jedan razgovor mjesečno, tako da se imamo vremena i pripremiti i odmoriti. Meni sve ovo olakšava činjenica da što je treća članica, naš grafički dizajner, moja životna partnerka Vildana Bratić.

• Da li biste mogli izdvojiti neko gostovanje Vama najbolje / najdraže?

Vrhunc: Nezahvalan bi bio odgovor na ovo pitanje. Sva su mi gostovanja draga, svako je imalo svoju dinamiku, različitu energiju, protok riječi, a ako baš moram odgovoriti to su onda posebni programi koje smo posvetili našim profesorima Dževadu Karahasanu i Marku Vešoviću.

Ljajić: Imam sedamnaest najdražih. I joše neke +-

• I sami se bavite pisanjem, te ste publikovani autor. U čemu pronalazite inspiraciju ili ste jednostavno od onih koji “ne čekaju inspiraciju“ već “sjednu i zagriju stolicu“?

Vrhunc: Inspiracija se ne može čekati, dogodi se ili ne. Nekada je dovoljan mali splet okolnosti da probudi maštu, struju svijesti, da otisne brod na pučinu. Rijetko se kad dogodilo da sam sebi kažem o čemu ću pisati danas ili sutra. Napišem, ali ne budem zadovoljan napisanim. Svakako da je pisanje jedan predan, disciplinovan rad, a teme su svakog dana na svakom koraku pred nama.

Ljajić: Nisam ni jedno ni drugo. Ne čekam inspiraciju, ali nemam ni disciplinu pisanja. Pišem rijetko, ali zato malo. A onda kad se priča koja u meni krčka složi, mogao bih pisati danima bez prestanka.