AJB DOC: ‘Las Abogadas’, neumoljivi i hrabri borci za prava migranata
Potresan, otrežnjujući i surovo neposredan film ‘Las Abogadas’ vivisecira politiku Trumpove administracije, ali ne velikim riječima i jezikom političke kritike nego licima ljudi koji trpe zbog njenog nehumanizma..

Sjedinjene Američke Države, zemlja slobode, mogućnosti i blagostanja. Tako je doživljavaju desetine hiljada migranata koji se svake godine upute prema obećanoj zemlji. Ali, malo ko je od njih svjestan izazova s kojima će se suočiti na tom grand voyage. Još je manje onih koji zamišljaju da će to biti opasno putovanje, koje može završiti fatalno.
Oni koji, na koncu, stignu nadomak Sjedinjenih Američkih Država suočavaju se sa preprekom koju nisu mogli ni zamisliti u najgorim košmarima – imigracionom politikom zemlje koja propagira slobodu kao najuniverzalniju vrijednost svoga postojanja, politikom koja doslovno kaže: niste dobrodošli!
Las Abogadas, prevedeno sa španskog znači advokati, odvjetnici, pravni zastupnici. U kontekstu istoimenog filma, koji je prikazan na AJB DOC festivalu, značenje riječi bi se moglo proširiti i na neumoljivi borci za ljudska prava, oni koji uprkos opstrukcijama američke vlade odlaze na granicu SAD-a i Meksika i pružaju pravne usluge migrantima.
Fokusirani na tražioce azila, koji zbog nasilja i siromaštva iz zemalja Centralne Amerike dolaze u SAD, grupa advokata suočava se sa ljudskim pričama koje su u očiglednom kontrapunktu načinu na koji se isti ti ljudi oslikavaju u masovnim medijima.
Najveća prepreka zakonske regulative
Niz zakonskih odredbi i regulativa, koje je uvela Trumpova administracija i njegov antimigracioni, rasistički jezik stvorili su medijsku sliku po kojoj su migranti koji dolaze iz zemalja Centralne Amerike zapravo kriminalci, nasilnici, dileri, ubice i članovi bandi.
Prateći pravnu borbu ljudi koji su se našli suočeni sa strogim i diskriminirajućim američkim zakonima rediteljica filma Victoria Bruce demaskira politiku Sjedinjenih Američkih Država, koja je deklarativno humanistička, ali suštinski veoma isključiva i diskriminatorna.
Politika američke vlade ne poznaje ljudsku sudbinu i ne vidi lice individue, za njih su svi ljudi koji dođu na granicu statistički brojevi i stavke u strogoj i nepropusnoj migracionoj politici. Dok zvanična politika širi narativ o migrantima kao „velikoj sigurnosnoj prijetnji“, advokati tih ljudi demaskiraju tu medijski kreiranu sliku pokazujući „pravo lice migranta“.
Rebeca Eichler, Graham Prichard, Charlene D'Cruz migracioni su advokati koji na američko-meksičkoj granici pružaju pravnu pomoć migrantima. Njihove priče sasvim su drugačije od one koju promovira Trumpova administracija kao američki stav prema tražiocima azila.
Pokazujući priče običnih ljudi, neposredno i nefiltrirano, Vicotria Bruce pokazuje uzaludnost politike, koja slijepo slijedi zakonske norme odbijajući prilagoditi se individualnim ljudskim slučajevima.
Ljudi koji pokušavaju ući u Sjedinjene Američke Države nisu kriminalci, nego prognanici i nesretnici, žrtve ne samo nasilnih društvenih prilika u zemljama iz kojih dolaze nego i žrtve diskriminacione politike zemlje u koju nastoje doći.
Životi konkretnih ljudi
Bez naratorskih komentara, sa kadriranjem koje je kombinacija reportažnog predstavljanja migranata u širokom planu i ispovjednih priča pojedinaca, Bruce je uspjela pokazati besmislenost politike, koja želi poopštiti problem skrivajući se iza normi i protokola. Ono što se potencira kao dodatni problem, osim diskrepancije u propagiranom i realnom američke migracione politike, svakako je i činjenica do koje, na licu mjesta, dolaze advokati tražioca azila da je nepridržavanje zakonskih normi praksa američkih vladinih agencija.
Sukob svjetova, kako je Trumpova administracija nastojala prikazati dolazak migranata u SAD, zapravo je promašena politika diskriminacije, jer svi oni koji nastoje ući u zemlju nose sa sobom ličnu tragediju, a nikako sumnjivu kriminalnu storiju. To su bjegunci od represija i diskriminacije, a ne sumnjivi putnici, kako ih je Trumpov antimigrantski narativ nastojao predstaviti.
Ta dva svijeta dotiču se i u jednom fizičkom mjestu, toponimu i tropu, a ne samo simbolički i ideološki. Brownsville u Texasu i Matamoros u Meksiku gradovi su blizanci, nalaze se jedan nasuprot drugom, sa dvije strane nepropusne granice. Brownsville je mjesto ishodišta, tačka željenja, ono mitsko mjesto u imaginaciji migranata gdje počinje američki san i stoljetna pripovijest o zemlji slobode, kako oni vide Sjedinjene Američke Države.
Surovo neposredan film
Nasuprot njemu je Matamoros, čistilište, mjesto posljednjeg zaustavljanja, tačka sa koje se može vidjeti raj, ali teško dosegnuti. Migrantski pakao je ostao daleko iza, u zemljama koje su napustili zbog ratova i nasilja, ali Matamoros je možda, kako to pokazuje Victoria Bruce, u mnogim stvarima i gori od polazišnog pakla.
To je eksteritorijalno mjesto u kojem su migranti osuđeni na čekanje i neizvjesnost, u bijedi i neimaštini, to je pravo lice američke alternativne politike usmjerene prema tražocima azila.
Suprotstavljajući ta dva mjesta, Bruce uspijeva pokazati naličje američke imigracione politike i sav besmisao zakonskih normi i protokola koji ljude vide kao „politički problem“ ili „vladinu agendu“.
Potresan, otrežnjujući i surovo neposredan film Las Abogadas vivisecira politiku Trumpove administracije, ali ne velikim riječima i jezikom političke kritike nego licima ljudi koji trpe zbog njene nehumanosti.