AJB DOC: Afganistan nema samo nasilje, nego i umjetnike i komičare

Kada je grčka autorica Anneta Papathanasiou odlučila snimiti film o jednom od njenih najboljih studenta sa Odsjeka za pozorišnu umjetnost na Univerzitetu u Kabulu 2012. godine, nije ni slutila da će se napunih deset godina kasnije morati staviti u ulogu spasitelja Karima Asira i njegove porodicu iz ratom zahvaćenog Afganistana.

Prikazujući na filmskom platnu svog studenta, poznatog komičara, afganistanskog Charlieja Chaplina, Papathanasiou je svijetu željela dati drugačiji pogled na tu zemlju – da u Afganistanu nema samo nasilja, nego da ima i umjetnosti i komedije. O tome govori i film Zabranjeni smijeh, koji će biti prikazan u Takmičarskom programu AJB DOC Festivala.

Nakon što su talibani 15. augusta 2021. preuzeli vlast u Afganistanu, Karim prima prijetnje smrću i mora napustiti Kabul. Talibani nisu pozitivno gledali na njegovu komediju.

“Poslije mnogo poteškoća uspjeli smo spasiti Karimovu porodicu i njega i dovesti ih u Grčku. Stvarnost je napisala scenario za ovaj dokumentarac”, rekla je Papathanasiou u intervjuu za Al Jazeeru.

• Ranije ste također govorili o afganistanskim izbjeglicama. Vaš film Qadir an Afghan Ulysses je višestruko nagrađivan. Je li na Vas, kao autoricu, utjecala činjenica da živite u Grčkoj, zemlji u koju dolaze mnogi migranti?

– Apsolutno. Izbjeglice iz raznih zemalja su dio naših života. Svaki dan, pogotovo ljeti, slušamo o izbjeglicama koje dolaze brodom ili pješke. Osim filma kojeg ste spomenuli, snimala sam i druge filmove koji također govore o izbjeglicama: Europe, the Dream i The Park, Grandma Nissa and Ali. Lično me jako pogađa to što su ljudi prisiljeni, jer su u opasnosti ili ne mogu preživjeti, napustiti svoju zemlju i krenuti na tako opasno putovanje u Evropu (što naravno nije ono o čemu sanjaju).

• Grčka vlada je često kritikovana zbog svog odnosa prema migrantima. Da li su ove kritike, po Vašem mišljenju, opravdane?

– Vjerujem da grčka vlada pokušava pronaći rješenja za ova pitanja, ulažu se mnogi napori. Naravno, prave se i neke greške. Broj izbjeglica koje pristižu je veoma velik i sa tim prilivom se nije lako nositi. Postoje ljudi, grčki lučki službenici, koji čine sve što mogu da spase živote izbjeglica – to je ono što čujemo svaki dan. Ne mogu reći da sam potpuno svjesna onoga što se dešava, jer informacije dobivamo uglavnom iz medija. Direktnija saznanja imam samo iz priča nekolicine ljudi koje lično poznajem. I njihove priče prikazujem kroz svoje filmove.

• Zašto ste odlučili prikazati priču Karima Asira među stotinama drugih afganistanskih umjetnika?

– Karima sam upoznala godine kada sam predavala pozorište na Univerzitetu u Kabulu. Bio je na prvoj godini na Odsjeku za pozorišnu umjetnost. Karim je bio jedan od najboljih učenika i dobar glumac. Nakon nekoliko godina postao je veoma poznat kao komičar, kao afganistanski Charlie Chaplin. Pomislila sam da je to jako zanimljivo i odlučila sam snimiti film Laughing in Afghanistan koji će dati drugačiji pogled na tu zemlju – da u Afganistanu nema samo nasilja, nego da ima i umjetnosti, i komedije. Tako smo počeli sarađivati.

Ali 15. augusta 2021. Afganistan pada u ruke talibana. Karim je u ekstremnoj opasnosti jer prima prijetnje i primoran je napustiti ono što najviše voli – svoju umjetnost. Dakle, nije bilo drugog načina nego pokušati ga spasiti i pomoći mu da izađe iz Afganistana. Ovo nije bilo nimalo lako. Situacija u Afganistanu bila je veoma opasna. Nakon mnogo poteškoća uspjeli smo ga spasiti i dovesti u Grčku uz pomoć grčkog Ministarstva vanjskih poslova. Stvarnost je napisala scenario ovog dokumentarca.

• Koliko je bilo teško snimiti film o Karimu, barem dok je bio u Kabulu? Njegova sigurnost je bila ugrožena?

– Bilo je veoma teško. Dobili smo vizu i pripremali smo se sa grčkom ekipom za odlazak u Kabul na snimanje filma. Ali nismo uspjeli otići jer je aerodrom bio zatvoren. Na kraju smo zatražili pomoć ljudi u Kabulu da nam pošalju snimke. Dakle, neki od snimaka koje ćete vidjeti snimljeni su s mobilnih telefona, drugi sa malih kamera, jer je naravno bilo vrlo opasno napraviti pravi snimak, posebno za Karima koji je primio prijetnje smrću i skrivao se.

• Možda Karim neće promijeniti svijet smijehom, kako se nada, ali na koji način je kontakt sa izbjeglicama promijenio život Vama?

– Imam prijatelje iz cijelog svijeta koji me smatraju svojom prijateljicom, svojom sestrom ili majkom. Za Karimovu ćerku, koja je živjela u mojoj kući tri mjeseca kada je imala deset mjeseci, ja sam baka Grkinja. To je super. Ovim filmovima se povezujem sa ljudima za cijeli život.

• Očekujete li posebne emocije tokom projekcije filma u Sarajevu? Veliki dio sarajevske publike je, poput Karima, također preživio strahote rata.

– Uvijek sam zabrinuta kako će publika doživjeti. Da, strašno je kada gledate film i identifikujete se sa događajima koje vidite. Dokumentarni filmovi opisuju stvarnost i emocije junaka koje vidimo na platnu, otkrivajući da one postoje u svim ljudima bez obzira na to iz koje su države ili koje su rase. Uvijek želim da postoji nada, da ima nešto optimistično, da se nadamo boljoj budućnosti. I u ovom filmu Karim daje tu nadu na svoj način, tako što nasmijava ljude bez obzira na njihove probleme.

Film Zabranjeni smijeh bit će prikazan u okviru Takmičarskog programa na AJB DOC Festivalu u ponedjeljak, 11. septembra 2023. godine (od 15:00 sati) u Cineplexxu.