‘Most na suhom’: Dvije decenije ‘Abraševe’ izgradnje mira

„'Abrašević’ je stari Mostarac. Njegova tradicija, proistekla iz radničkog pokreta, 2026. godine napunit će 100 godina. Nosi ime jugoslavenskog, rano preminulog proleterskog pjesnika Koste Abraševića sa čijim idejama je tada rezonirao radnički pokret, prepoznavši ga kao nositelja novih, progresivnih vrijednosti“, počinje priču o Omladinskom kulturnom centru (OKC) „Abrašević“ Monika Bazina, zadužena za razvoj inicijativa i zajednica u samom Centru.

OKC Abrašević je prije 20 godina obnovio rad kultnog Radničkog kulturno-umjetničko društva (RKUD) „Kosta Abrašević” koji je u Mostaru djelovao od 1926. godine. Većinu svog postojanja, tokom 20. stoljeća, „Abrašević“ je bio rasadnik kulture u Mostaru i Hercegovini, posebno njegujući amatersko i radničko stvaralaštvo.

„Mostarci, ali i svi koji su Mostar zavoljeli, upravo su ovdje nizali velike uspjehe u teatru, muzici, plesu i drugim kulturnim aktivnostima. Kulturni zamah mostarskog ‘Abraševića’ bio je toliko utjecajan da su s vremenom iz njega proistekle i druge, javne ustanove od kulturnog značaja za Mostar poput Narodnog pozorišta ili Simfonijskog orkestra“, dodaje Bazina.

Abrašević, kao i veći dio Mostara, je bio srušen tokom rata, a upravo ulica Alekse Šantića u kojoj se nalazi OKC je ratni simbol Mostara.

„Godine 2003. članstvo nekadašnjeg Radničkog kulturno-umjetničkog društva ‘Abrašević’ i mladi ljudi okupljeni oko ideje iznalaženja novog zajedničkog kulturnog krova nad glavom udružuju se i tako nastaje Omladinski kulturni centar ‘Abrašević’, kao pravni i idejni nasljednik nekadašnjeg RKUD-a. Vjerujemo da omladinsko i alternativno kulturno stvaralaštvo dugoročno obnavlja duh grada i otvara prostor za optimizam i saradnju, a sačuvani kontinuitet ‘Abraševića’ sam po sebi snaži identitet Mostara obzirom na ulogu koju je igrao u životima tolikih generacija svojih sugrađana“, ističe Bazina.

Rasadnik kulture

U 20 godina djelovanja OKC Abrašević je nastavio biti rasadnik kulture, povezujući se (iznova) s drugim gradovima u regionu, Europi i šire.

„Iako smo praktički počeli kao skvot, nezavisnost Centra omogućila je razvoj slobodne misli i društvenog angažmana, pa su s nama u protekle dvije decenije razgovarali i gradili odnose, kako međunarodne organizacije, tako i brojni strani diplomati. Progovarali smo protiv nasilja, diskriminacije i nepovjerenja kada je to bilo najnepopularnije, pružali smo zaštitu i pomoć najranjivijim društvenim grupama i pojedincima, nudili smo od samih početaka savremen kulturno-umjetnički sadržaj koji i danas funkcionira kao svojevrstan prozor u svijet, a uvijek nam je posebno važno bilo snaženje domaćeg muzičkog stvaralaštva”, poručuje Bazina.

Misija OKC Abrašević je istraživati i primjenjivati alternativna rješenja u kulturi, edukaciji, društveno-političkom životu i ekonomiji, a njihova vizija je otvoreno, slobodno i solidarno društvo zasnovano na nepobjedivosti mladog duha i otvorenog uma.

Borba za ljudska prava

NVO aktivizam je poseban izazov u Mostaru koji je i dalje u postratnoj tranziciji.

„Abrašević ranjenom Mostaru pomaže ostvariti prostor razmjene znanja, potrage za pravednošću i sigurnosti razvoja osobnosti. Naš najvažniji uspjeh svakako je povjerenje koje smo u ovih 20 godina zadobili od svojih sugrađana/ki, naročito mladih ljudi koji u ‘Abraševiću’ sad već generacijama nalaze inkluzivan i siguran prostor za lični razvoj, neformalnu edukaciju, kreativnost i rad”, kaže Mustafa Stupac, koji je u Centru zadužen za administraciju i razvoj projekata.

S obzirom na višegodišnju nefunkcionalnost i neodgovornost vlasti OKC Abrašević je mnogo puta obavljao i poslove koji nisu u njegovoj nadležnosti.

„Zagovaranjem izrade Strategije za mlade, popunjavajući rupe u kulturi, kakva je bilo, primjerice, nepostojanje kina punih 10 godina, istražujući i promovirajući zapostavljene i brisane kulturne, društvene, urbanističke i prirodne resurse grada, ukazujući na brojne upravljačke propuste, koruptivne radnje, kao i na manjak volje za izgradnjom novog povjerenja među Mostarcima i Mostarkama. Ukazivali smo i govorili protiv niza negativnih fenomena, uličnog nasilja, govora mržnje, urbane i ekološke devastacije. Bili smo važan dio pionirskog Queer Festa 2008. godine a potom, nažalost, i utočište tada nasilno potjeranim učesnicima i posjetiteljima“, ističe Stupac.

OKC Abrašević zbog uloge u izgradnji mira odavno nosi naziv „most na suhom“.

„Od početka se bavimo i medijima, najprije kroz AbrašMediju i njene programske cikluse, da bismo u posljednjih pet godina uspješno razvili kontinuitet AbrašRadija koji je kao radijska zajednica otvorio prostor za brojne nove edukativne i medijske projekte.

S mladim ljudima već godinama radimo i na povezivanju rascjepkanih hercegovačkih sredina, pa vrijedi izdvojiti projekte poput ‘Zvučnih razglednica Hercegovine’ i ‘Mostova Hercegovine’ koji kroz istraživački i umjetnički rad nastoje okupljati postojeće tačke povezivanja naše bogate i raznolike regije. Danas smo i međunarodno prepoznati, pa smo i ravnopravan partner u nekoliko europskih projekata, podržanih od europskih vlada ili Europske unije“, kaže Boris Filipić, urednik AbrašRadija.

Vlasti ih ignorišu, stranci podržavaju

Iako je doprinos Abraševića Mostaru ogroman, i dalje nije prepoznat od lokalnih vlasti.

„U 20 godina, saradnja s vlastima je bila uglavnom nepostojeća. Sva potpora stizala je od međunarodnih organizacija i stranih ambasada. OKC Abrašević je bio jedina nezavisna organizacija koja je učestvovala u izradi Kulturne strategije Grada Mostara prilikom kandidature Mostara za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine. Nedavnom promjenom vlasti naziru se pomaci ka napretku ovog odnosa. Za 100 godina Abraševića namjera nam je početi s rekonstrukcijom do danas neobnovljenog krila nekadašnje zgrade i iskreno se nadamo da će naša vizija i naš neumorni rad iz protekle dvije decenije početi dobijati više podrške“, ističe Stupac.

Nevladin sektor u Bosni i Hercegovini često je ovisan o stranim donatorima što ponekad može biti slabost ili poteškoća za usklađivanje programskih ciljeva i zahtjeva donatora.

„Organizacije poput ‘Abraševića’ u Bosni i Hercegovini jesu ovisne o stranim donatorima i izvjesno je da je naš razvoj uslovljen ovim odnosom, a on, naravno, prati specifične idejne obrasce. Iako nalazimo podudarnosti naše vizije s vizijama vanjskih promatrača Mostara, vremenom se ovaj prostor počeo smanjivati, a vrlo specifične lokalne probleme postaje sve teže iskomunicirati i artikulirati. Projekti nevladinog sektora često su prilagođeni zahtjevima donatora prije nego potrebama zajednice, pa se ova nepodudarnost zaista može tumačiti elementarnom slabošću“, zaključuje Stupac.

Mostar je grad izuzetak jer i dalje nema uobičajene gradske institucije, pa tako nema svoje medije.

„Mostar, grad koji je, još jedan zaboravljeni veliki Mostarac Predrag Matvejević smjestio u samo srce Mediterana, nalazi se na vrlo karakterističnom podneblju susreta kultura s bogatim slojevima historijskih tragova dinamike njegovog razvoja, koji velikim dijelom izostaju iz njegove ustaljene medijske slike. Tu možemo krenuti i od činjenice da sam Grad Mostar do danas nema nikakav javni medijski servis kojim bi se specifični mostarski kulturni pejzaž uopće mogao prezentirati. Mostar praktički ne govori ništa o sebi“, naglašava Bazina.

Holistički pristup

Pomirenja različitih percepcija i narativa o bližoj prošlosti Mostara je poseban izazov kad je u pitanju prepoznavanje brojnih potencijala Mostara i njegove kulturne obnove.

„Turistički kulturni potencijali, koliko god bili važni, sekundarni su u odnosu na očuvanje memorije grada među samim Mostarcima i Mostarkama, jer samo iz nje može proisteći kontinuitet koji onda zaista možemo vrednovati kao kulturu.

Nama je naročito važno o Mostaru govoriti na holistički način, a posebno mladim ljudima koji tek trebaju otkriti punu vrijednost svog neposrednog okruženja, koje se, nažalost, sistematski, uglavnom putem ideologiziranog i osiromašenog obrazovanja, već decenijama pogrešno tumači ili aktivno zanemaruje i uništava“, ističe Bazina.

Filipić, na kraju, poručuje da u Abraševiću smatraju kako je „nezavisno umjetničko stvaralaštvo i kulturno djelovanje put ka revitalizaciji i ponovnom okupljanju kreativnog i konstruktivnog duha u Mostaru, a u mlade ljude gledamo kao na one koji tek trebaju izroditi nove, savremene ideje o budućnosti svoga grada“.