Magdalena Blažević: Čitanjem stvaramo empatiju i razumijevanje drugih
Dobitnica prestižne književne nagrade ‘tportala’ smatra kako književnost ne postoji da bismo iz nje naivno izvlačili pouke, nego da čitanjem stvaramo empatiju i razumijevanje drugih i drugačijih.

Bosanskohercegovačka književnica Magdalena Blažević ovogodišnja je dobitnica nagrade tportala, jedne od najprestižnijih književnih nagrada na prostoru bivše Jugoslavije.
Nagradu je dobila za knjigu U kasno ljeto, roman napisan iz perspektive djevojčice ubijene u napadu na bosansko selo ‘90-ih, a čija snaga, kako je obrazložio žiri, leži u ujednačenom pripovjedačkom tonu i discipliniranoj rečenici.
U užem izboru za nagradu, uz Magdalenu Blažević, bili su i Vedrana Rudan s romanom Doživotna robija, Dora Šustić s romanom Psi, Jurica Pavičić s romanom Mater Dolorosa i Olja Savičević Ivančević s romanom Ljeta s Marijom.
Blažević u razgovoru za Al Jazeeru kaže kako nagrade doživljava nekom vrstom odgovornosti za svoj budući rad.
„Nagrade nisu presudne za uspjeh neke knjige, ali vrlo često se događa da otvore vrata prema novim čitateljima u prijevodima na strane jezike ili se za njih zainteresiraju oni koju su knjigu zamijetili jer je ponovo dospjela u medijski fokus. Nagrada koju je dobio roman U kasno ljeto smatram važnom i zbog toga što s njom preuzimam i neku vrstu odgovornosti prema knjigama koje ću tek napisati“, kaže Blažević.

Od samog početka književne karijere Blažević je imala dobar prijem kod kritičara. Na pitanje koliko je to važno kao podstrek u pisanju za jednu mladu književnicu i kako bi reagirala na neke eventualne negativne kritike, odgovara:
„Obje knjige, zbirka priča Svetkovina i roman U kasno ljeto, doživjeli su odličnu čitateljsku i kritičarsku percepciju, što je sjajno za prve knjige. Pratim što književna kritika govori o knjigama i vrlo je važno da postoji objektivno oko koje će čitatelje, pa i pisce usmjeriti prema dobrom književnom tekstu. Za mene kao čitateljicu negativna kritika neke knjige ne znači da ću je zaobići jer ponekad iz kritike iščitam nerazumijevanje teksta, različit čitateljski ukus, ponekad i nadobudnost kritičara koji se treba dokazati“.
Identificiranje sa sudbinama
Koliko (anti)ratne priče, poput romana U kasno ljeto, mogu utjecati na svijest ljudi, prvenstveno mladih, da izvuku neku pouku i umjesto svijeta mržnje grade neki bolji svijet izgrađen na ljubavi?
Blažević smatra kako književnost ne postoji da bismo iz nje naivno izvlačili pouke, nego da čitanjem stvaramo empatiju i razumijevanje drugih i drugačijih.
„Nedavno sam u intervjuu s ovogodišnjim dobitnikom ‘Bookera’ Georgijem Gospodinovim čula ono što svi trebamo upamtiti – ako razgovaramo/čitamo o sudbinama malih ljudi, naših majki, očeva, djedova, baka, teško da ćemo se sukobiti, nego ćemo se s tim sudbinama identificirati i prepoznati nešto svoje u njima“.
Kritičari ističu kako književnost generalno, pogotovo ovakvi romani, mogu mijenjati svijet ili ga makar malo učiniti ljepšim mjestom za život.
„Svaki će vam čitatelj reći da može, a svaka priča koju možemo razumjeti učinit će nas boljim ljudima“, smatra Blažević.

Ona u svom romanu piše o ratnom zločinu kojem je kao djevojčica svjedočila, ali u svom pisanju, ipak, ističe ljubav i ne može se nigdje naći nijedna riječ mržnje ili poziva na osvetu. Nameće se pitanje: kako se izboriti u današnjem svijetu senzacionalizma da do ljudi dođe antiratna priča Magdalene Blažević te da takve priče budu neka vrsta životne vodilje budućim generacijama.
„Moji porivi su vezani isključivo za kreiranje priče i taj svijet vidim potpuno odvojenim od senzacionalizma o kojem govorite. Književnost ne ostavlja mjesta niskim strastima niti služi kao pamflet. Jednom kad je objavljena knjiga živi svoj odvojen život i doći će u ruke onih koji su željni književnosti i ne mogu živjeti bez umjetnosti“, smatra.
Živimo u vrijeme senzacionalizma u kojem mladi ljudi za uzore imaju osobe sumnjivog morala, vrlo često i ratne zločince. Da li je uopće moguće stvoriti svijet u kojem će mladi ljudi nekim svojim životnim uzorima smatrati Magdalenu Blažević i neku sličnu osobu, a ne neke ratne zločince?
„Uopće ne mislim da bih nekome trebala biti uzor. Moguće je da će se određenom broju ljudi svidjeti moj tekst što opet ne govori mnogo o meni. To su dvije različite stvari. Uz to, nisam tako pesimistična da smatram da su mladim generacijama uzori ratni zločinci“, kaže dobitnica ovogodišnje nagrade tportala.
Kada su u pitanju planovi za budućnost, Blažević ističe kako uskoro možemo očekivati njen novi roman.
„Pišem svakodnevno i radim na dva rukopisa. Prvi koji će biti objavljen je roman Sezona berbe koji govori o ljubavi, napuštenim mjestima i kućama, o traumi i čežnji“, zaključuje Magdalena Blažević.
