Kako je Muzej ratnog djetinjstva doprinio promociji mira

Od knjige Djetinjstvo u ratu i njenog međunarodnog puta i uspjeha do osnivanja Muzeja ratnog djetinjstva, koji od otvaranja vrata 2017. godine do danas kontinuirano niže uspjehe, njegov direktor Jasminko Halilović prešao je dug put.

No, njegove ambicije su značajno veće od dosadašnjih uspjeha, a konačni cilj je, kako kaže, Muzej ratnog djetinjstva – koji je davno prerastao nacionalne okvire – učiniti globalno utjecajnom organizacijom. S obzirom na to da je misija institucije na čijem je čelu prepoznata u cijelom svijetu, činjenica je da je na dobrom putu da to i ostvari.

Posljednji u nizu priznanja za njegov rad stiže nekoliko dana uoči šestog rođendana Muzeja ratnog djetinjstva, a dolazi iz briselske organizacije “Friends of Europe” koja je Halilovića uvrstila na ovogodišnju listu Mladih evropskih lidera ispod 40 godina.

“Priznanja znače da neko prati i cijeni to što radite, ali i otvaraju dodatne prilike kroz nove mreže kontakata. Drago mi je da sam uvršten na ovogodišnju listu Mladih evropskih lidera ispod 40 godina, a posebno mi je drago da su zajedno sa mnom ove godine na listi moji prijatelji, Adis Ahmetović, zastupnik u Bundestagu, te Oleksandra Matvičuk, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2022. godine”, kaže Halilović.

• Šta se sve dešavalo u međuvremenu – od objavljivanja knjige i realiziranja ideje o osnivanju muzeja do danas kada obilježavate šesti rođendan Muzeja ratnog djetinjstva? Koji su to ključni trenuci koji su obilježili rad ove institucije?

– Objavljivanje knjige, njen međunarodni put i reakcije na nju, kao i rađanje same ideje za Muzej, bili su prvi važni koraci. Kasnije je došlo stvaranje kolekcije, prve izložbe, te otvaranje prve stalne postavke u Sarajevu. Zatim Muzejska nagrada Vijeća Evrope i druge nagrade koje je Muzej dobio. I onda međunarodni razvoj koji je rezultirao time da trenutno imamo i urede u još tri zemlje, i projekte u još nekoliko zemalja. To su ključni koraci dosad, ali rekao bih da su najvažniji koraci možda još uvijek pred nama.

• Kako generalno gledate na dosadašnji rad muzeja i koliko ste zadovoljni postignutim?

– Mislim da možemo biti zadovoljni urađenim. Uvijek je prisutna misao je li nešto moglo brže ili bolje. Sigurno da jeste. Ono što je za mene lično najvažnije, i što pokušavam prenijeti na tim i ugraditi u organizacijsku kulturu, jeste da znamo da smo dali sve od sebe i da smo radili najbolje što možemo svakog dana, svake sedmice.

Muzej ratnog djetinjstva ima veliku ambiciju da postane globalno utjecajna organizacija. Kad postavite takav cilj, a krenete iz pozicije odakle smo mi krenuli (ideja na papiru u maloj državi u razvoju), nema garancije da ćete u tome uspjeti. Ali ako damo sve od sebe bit ćemo zadovoljni sobom i svojim radom čak i ako ciljevi ne budu potpuno ostvareni.

• Davno je priča o Muzeju ratnog djetinjstva prerasla okvire Bosne i Hercegovine, a tokom našeg posljednjeg razgovora (u martu 2020.) najavili ste otvaranje ureda u Kijevu, prvog van Bosne i Hercegovine. Tada je rat bio stvarnost stanovnika jednog dijela Ukrajine, no ova zemlja je u međuvremenu, nakon ruske invazije, postala poprište žestokih borbi. Šta se dogodilo s uredom Muzeja u Kijevu?

– Ured je aktivan, iako su naši uposlenici i saradnici rasuti na različitim lokacijama u Ukrajini, Poljskoj, Njemačkoj. Zaustavljena je turneja naše izložbe u Ukrajini, a naša kolekcija je evakuisana iz Kijeva – dio u Lavov, dio u Sarajevo.

Ipak, naš ukrajinski ured aktivno učestvuje u našim izložbama van Ukrajine: samo u 2022. godini izlagali smo u Srbiji, na Kosovu, u Švedskoj, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Češkoj i Holandiji. Također, naš ukrajinski ured implementira korisne radionice za nastavnike, roditelje, novinare, te nastavlja sa dokumentacijom novih priča i eksponata.

• Koliko su iskustva djece iz Ukrajine i Bosne i Hercegovine, na primjer, ili bilo koje drugo zemlje zahvaćene ratom, slična ili različita?

– Muzej danas u svojoj kolekciji ima više od 5.000 eksponata iz 16 različitih ratova, počevši od Drugog svjetskog rata, do ratova koji se trenutno dešavaju. Taj arhiv raste svakog dana i već postaje vrijedan resurs za istraživačice i istraživače koji ovoj temi prilaze iz različitih uglova. Neki od njih će vjerovatno pokušavati odgovoriti na pitanje koje i vi postavljate. Iz uvida koji imam u kolekciju kroz naše aktivnosti, moj dojam je da priroda i kontekst određuju iskustvo više nego činjenica kada ili gdje je doživljeno.

Primijetio sam, recimo, da kad je u pitanju izbjegličko iskustvo, često ćete vidjeti sasvim slične misli, nade, strahove kod djece iz različitih dijelova svijeta, što je prirodno. Ipak, treba biti oprezan sa zaključcima ove vrste i nadam se da ćemo ih imati više nakon što budu provedena takva istraživanja koja će koristiti (i) našu kolekciju kao resurs.

• Šta Vam je dosadašnje iskustvo pokazalo, koliko je važno skrenuti pažnju javnosti na pojedinačne ljudske sudbine i koliko su nam takva iskustva i takve priče podsjetnik na važnost mira kojeg često podrazumijevamo?

– Muzej ratnog djetinjstva privukao je dosta pažnje upravo zbog fokusa na pojedinačne lične priče, ali u tome nije usamljen. Dio je to jednog trenda u muzejskoj industriji gdje do izražaja dolaze individualni narativi u odnosu na kolektivne, odnosno mali muzeji koji predstavljaju ljude, u odnosu na velike koji predstavljaju nacije i narode. Oba su pristupa vrijedna i potrebna, ali meni je drago da je Muzej ratnog djetinjstva fokusiran na individualna iskustva. Mislim da nam i to, između ostaloga, daje priliku da budemo bliži našim publikama.

• U tom kontekstu, koja je uloga Muzeja ratnog djetinjstva u eventualnom preveniranju užasa rata?

– Teško je izvagati i izmjeriti šta muzeji i kulturne institucije mogu učiniti u sprečavanju budućih ratova. Vjerujem da muzeji i institucije kulture trebaju i mogu dati svoj doprinos promociji mira, što bi dugoročno trebalo rezultirati većom opredijeljenošću za mir, većim zalaganjem za mir. Muzej ratnog djetinjstva radio je sa desetinama hiljada djece u okviru naših programa mirovne edukacije upravo kako bi dao svoj doprinos na tom polju. Vjerujemo također da naše izložbe koje posjetiocima daju direktan i jedinstven uvid u posljedice ratova po djecu mogu kod njih inspirisati odlučnost da budu aktivni zagovornici mira ili da pronađu način da mu doprinesu.

• Kakvi su planovi kada govorimo o daljem radu i razvoju Muzeja ratnog djetinjstva?

– Želimo dosegnuti nove publike i veći broj ljudi nego dosad našim izložbama, našim programima mirovne edukacije, te drugim sadržajima koje smo razvili ili razvijamo. Želimo nastaviti učiti, inovirati i doprinositi zajednicama sa kojim i za koje radimo. Cilj nam je da jačamo održivost naše organizacije, razvijamo naše prisustvo u Evropi i Sjevernoj Americi, te da ostanemo snažno prisutni u Bosni i Hercegovini i Ukrajini.

Naši strateški ciljevi ostaju kakvi su i bili: kreirati najsveobuhvatniju svjetsku kolekciju o iskustvu odrastanja obilježenog ratom, te biti globalno prisutan i utjecajan glas kada je ova tema u pitanju. Samo daljim razvojem i rastom naše organizacije možemo u potpunosti opravdati povjerenje zajednice i publike.