Brčanka Ida Fazlić u timu koji je otkrio tajnu Da Vincijevih slikarskih tehnika

Istraživanje u kojem je učestvovala Ida Fazlić pokazalo je kako misterija čuvene ‘Mona Lise’ ne leži toliko u njenom osmijehu, koliko u slikarskim tehnikama koje je koristio Leonardo da Vinci.

Uživam u istraživačkom radu i kroz njega doprinosu nauci, kazuje Ida Fazlić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Mlada Brčanka Ida Fazlić doktorantica je na prestižnom European Synchrotron Radiation Facility – ESRF u Grenobleu (Francuska) i bavi se istraživanjem velikih svjetskih slikarskih djela, odnosno hemijskim i fizičkim reakcijama koje rezultiraju degradacijom slika. Nedavno je sa timom naučnika napravila ogromno otkriće na najpoznatijoj svjetskoj slici – portretu Mona Lisa.

Istraživanje u kojem je učestvovala, pokazalo je kako misterija čuvene Mona Lise ne leži toliko u njenom osmijehu, koliko u slikarskim tehnikama koje je koristio Leonardo da Vinci. Ističe da su na osnovu makroskopskih analiza došli do saznanja da je preparativna podloga Mona Lise vjerovatno produkt težnje Leonarda da Vincija za eksperimentisanjem i inovacijom.

Receptura za pripremu podloge

„Veći formati Leonardovih slika se sastoje od preparativne podloge od gipsa i životinjskog ljepila (gesso), koji se podrazumijeva klasičnim pristupom pripreme podloge u italijanskoj renesansi. Tako pripremljene podloge bilo je moguće kupiti i odmah na njima graditi slikane slojeve. Međutim, primijetili smo na osnovu prethodnih istraživanja da su manji formati su drugačijeg sastava. Na primjer, La Belle Feronniere i Mona Lisa su pripremljene na drugačiji način, što nam ukazuje to da je za ove formate Leonardo sam pripremio podlogu koristeći svoje materijale i tehnike, te su zato one različitog sastava“, govori Fazlić.

Kako bi dokazali ovu hipotezu, dodaje da je izučavan mikroskopski fragment Mona Lise koristeći analitičke metode.

„U ovom fragmentu smo pronašli plumbonakrit, produkt korištenja olovnog ulja. Ove naučne podatke o upotrebi olovnog ulja za preparativnu podlogu Mona Lise smo uporedili sa historijskim rukopisima gdje Leonardo spominje upotrebu ove recepture. Također, podatke dobivene na Mona Lisi smo uporedili sa podacima dobivenim na Posljednjoj večeri, te smo uspjeli napraviti poveznicu između ove dvije slike. Iako su naslikane različitim tehnikama i na različitim podlogama, čini se da je na obje Leonardo koristio istu recepturu za pripremu podloge“, navodi sagovornica.

Preparativna podloga ‘Mona Lise’ vjerovatno je produkt težnje Leonarda da Vincija za eksperimentisanjem i inovacijom (Foto: I. Fazlić, M. Cotte i V. Gonzalez / Ustupljeno Al Jazeeri)

Bio potreban multidisciplinarni pristup

Nastavlja da je za razliku od svojih savremenika, Leonardo dosta eksperimentisao u svojoj slikarskoj tehnici.

„Otkriće plumbonakrita u Mona Lisi i Posljednjoj večeri nas je dovelo do hipoteze da je Leonardo koristio olovno ulje (laneno ulje kuhano sa olovnim oksidom kao sikativom) kako bi njime preparirao podlogu, što nije bila svakodnevna praksa tokom italijanske renesanse. Prethodno smo otkrili da je ovo recepturu više od stotinu godina kasnije koristio i Rembrandt u svojoj slikarskoj tehnici.“

Inače, ova studija je nedavno objavljena u Journal of American Chemical Society te pruža nove bitne elemente za razumijevanje Da Vincijevih receptura i evolucije njegovih slika tokom vremena.

„Najizazovnije je bilo zaključiti studiju na osnovu dobivenih naučnih i historijskih istraživanja o Leonardovoj tehnici. Za to nam je bio potreban multidisciplinarni pristup i neprekidna saradnja sa kolegama koji su kustosi i konzervatori kako bi interpretirali dobiveni rezultat“, kaže Fazlić.

Nastavlja akademskim putem

Ne krije da je kod nje ljubav prema naslijeđu uvijek bila prisutna, te napominje da su se ljubav i interes prema nauci kasnije pojavili, u toku rada na predmetima.

„Motivisala me primarno želja za razumijevanjem fizičkih i hemijskih reakcija koje se dešavaju u jednoj slici koja je stara stotinama godina. Te informacije nam mogu poslužiti kao upute kako što bolje sačuvati predmet. Kada bolje razumijemo kako predmet stari i od čega se sastoji na molekularnom nivou, tada možemo osmisliti adekvatan konzervatorski tretman za taj predmet“, izjavljuje sagovornica.

Potom se osvrnula i na to koliko se pridaje značaja konzervaciji i restauraciji kulturnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini i šta bi domaće vlasti mogli učiniti po tom pitanju.

„U posljednjih nekoliko godina sve više predmeta kulturnog naslijeđa dobiva adekvatnu brigu, pogotovo nakon nekoliko generacija konzervatora i restauratora koje je studij konzervacije i restauracije na Akademiji likovnih umjetnosti i Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu uspješno iznjedrio. Otvaranje pozicija za takve stručnjake bi svakako pomoglo da se naslijeđe sačuva na odgovarajući način.“

Na kraju razgovora iznijela je i svoje planove u budućnosti.

„Za sljedeću godinu imam planiran boravak u Amsterdamu, u Rijksmuseumu, gdje ću nastaviti posljednju godinu svojih doktorskih studija. Nakon toga bih voljela obaviti i postdoktorske studije jer smatram da imam još dosta toga da naučim. Svakako bih nastavila akademskim putem jer uživam u istraživačkom radu i kroz njega doprinosu nauci“, zaključuje Ida Fazlić.

Izvor: Al Jazeera