Francis Bueb ili kako samo jedan čovjek može napraviti razliku

Francis Bueb, čovjek koji je Sarajevu pomogao onda kada mu je to bilo najpotrebnije, preminuo je početkom sedmice u Parizu.

Francis Bueb bio je veliki prijatelj Sarajeva i Bosne i Hercegovine (Ustupio Milomir Kovačević- Strašni)
Francis Bueb bio je veliki prijatelj Sarajeva i Bosne i Hercegovine (Ustupio Milomir Kovačević- Strašni)

Došao je početkom 1994. godine. Iz Francuske su ga ispratili stotinama pitanja i ubjeđivanjem da odlazak u ratnu zonu i opkoljen grad nije najbolja ideja, a hrpa upitnika dočekala ga je i u Sarajevu. Bez obzira na čuđenje gomile, Francis je ostao.

„Zašto sam došao ovdje? Zbog rata, ali i zbog nekih čudnih razloga. U ljudskom životu ima toliko tajnovitih i čudnih stvari“, rekao je početkom 2000. godine u intervjuu za Dane.

Ne baveći se previše pitanjima, iste godine je u centru Sarajeva otvorio biblioteku. Od momenta kada je ušao u opkoljeni grad, pa sve do 2015. godine, kada se vratio u Pariz, Francis je gradu poklanjao kulturu. Donosio je filmske i književne klasike, dovodio velika imena i organizovao različita okupljanja – čvrsto vođen idejom da Sarajevo može biti kosmopolitski grad.

„Čim je došao, tražio je da upozna umjetnike koji su stvarali u ratu. Kako sam tada bio jedan od najaktivnijih, želio je da se što prije sretnemo. Pažljivo je gledao i analizirao moje fotografije. Govorio je da voli i uživa u onome što sam stvarao, dodajući kako smatra da radim mnogo drugačije od drugih fotoreportera“, prisjeća se Milomir Kovačević Strašni prvih susreta s Buebom.

Dodaje kako mu je Bueb, osim detaljnih osvrta i komentara na fotografije, redovno poklanjao materijale za fotografiju, kao i mnoštvo knjiga koje su mu pomogle da dodatno unaprijedi svoj rad.

„Kasnije sam, na moju ogromnu radost, završio u jednoj od tih edicija – Photo Poche Actes Sud. Na njegov poziv da mi organizuje izložbu došao sam u Francusku. Kasnije smo godinama sarađivali u Parizu, s njim sam se odatle vraćao u Sarajevo s novim izložbama“, prisjeća se utjecaja Bueba na njegov životni i karijerni put.

Francis Bueb je tokom opsade otvorio knjižaru-galeriju 'Pariz-Sarajevo' (wakeupeurope.ba)
Francis Bueb je tokom opsade otvorio knjižaru-galeriju ‘Pariz-Sarajevo’ (wakeupeurope.ba)

Francisova biblioteka predstavljala je čvrst temelj iz kojeg je nedugo kasnije stasao centar Andre Malraux. Smješten iznad pijace Markale, bio je ispunjen kasetama s filmovima i crno-bijelim fotografijama francuskog pisca po kojem je dobio ime. Sve to, kao i mnoštvo knjiga pažljivo naslaganih u police i uz zidove, Francis je nesebično dijelio sa građanima u toku, ali i nakon rata.

„Evropa se srušila u Bosni i Hercegovini i ovdje će biti i izgrađena“, govorio je sarajevski Francuz i dobitnik priznanja Počasni građanin Sarajeva.

Strašni ističe kako je, osim saradnje s Buebom, uživao pratiti Francuzovo djelovanje u Sarajevu. Oko centra Andre Marlaux okupljao je velike regionalne i svjetske umjetnike, organizovao velike i vrlo angažovane projekte i doveo kulturu u Sarajevo onda kada mu je ona najviše nedostajala.

„Bio je i ostao jedan od primjera da samo jedan čovjek može napraviti razliku. Imao sam dojam da je sam uradio više za Bosnu i Hercegovinu nego cijela Francuska u tim najtežim trenucima. Pomogao je da se naši glasovi čuju vani, dovodio je važne ljude koji su svojim razumom i stavovima predstavljali nadu u bolje sutra. Za mene intimno, Francis je uvijek bio drug na kojeg se možeš osloniti, drug koji je spreman pomoći“, emotivno je rekao reditelj Srđan Vuletić, osvrćući se na dugogodišnje prijateljstvo s Buebom.

Čovjek u najteže vrijeme

O skromnosti i veličini Bueba možda najviše govori činjenica da je gotovo nemoguće pronaći intervju u kojem hvali sebe ili nešto što je organizovao ili pomogao uraditi. Pri pretraživanju njegovog imena u virtuelnom svijetu najčešće se pojavljuju pohvale kolega, prijatelja i poznanika. Tako je u francuskim medijima i dalje moguće pročitati vrlo emotivan intervju koji je Jane Birkin dala 1994. godine, pri povratku iz ratnog Sarajeva. U posjetu ju je pozvao, a zatim i doveo, sam Francis Bueb.

Opisujući detaljno svoje putovanje kroz ratom razorenu državu, Birkin shrvano govori o susretima sa porodicama koje su u njoj i Francisu vidjele, prije svega, prijatelje. Govori o fotografijama koje su Francis i ona pravili u podrumima zgrada i poklanjali građanima. Priča o boravku u prašnjavim zgradama i tamnim podrumima, bez struje, gdje je jedino što je mogla pokloniti Sarajlijama bila pjesma. Priča i o knjigama na francuskom jeziku koje je Francis pažljivo pakovao i donosio studentima i profesorima koji su pod opsadom nastavljali učiti.

U ratnom periodu, zbog Bueba i njegovih utjecajnih konekcija djelovalo je sasvim realistično da će Iggy Pop održati koncert u ratnom Sarajevu. U gradu se i dalje priča da je tada redovno prikazivan klip u kojem američki pjevač obećava dolazak. Također, u grad je Buebovom zaslugom sletio Jorge Semprun, nadahnut Francuzovim idejama i sasvim uvjeren da je u Sarajevu moguće stvoriti kulturni centar Evrope.

Istinski intelektualac

Početkom 2000. godine, Bueb je u grad doveo turskog književnika Orhana Pamuka. O Buebovom pažljivom odabiru i kvalitetnoj procjeni dovoljno govori činjenica da se u gradu tada još nisu prodavale Pamukove knjige, pa je turski pisac često viđan kako usamljeno hoda gradom i u tim prilikama ga rijetko ko prepoznaje na cesti. Tek će nekoliko godina kasnije dobiti prestižnog Nobela. I tek će druga posjeta privući pažnju šire javnosti, a mediji će se utrkivati za poneku riječ ili intervju.

„Ne poznajem nikoga ko je volio Sarajevo kao Francis Bueb“, napisao je reditelj Haris Pašović opraštajući se od Francuza: „On je u Sarajevo preselio tokom opsade i ostao zauvijek. Sa svima je razgovarao na svom maternjem jeziku i svi su ga razumjeli, neovisno da li su govorili francuski ili ne. U Sarajevu ljudi često ogovaraju one koji ih vole, uvijek pronađu zamjerke i skrivene motive. Jedino o Francisu nisam čuo nijednu lošu riječ“.

Pašović opisuje Bueba kao velikana, intelektualca iz vremena kad se mislilo.

„Živio je u kosmopolitskom Sarajevu, onom koje je stvarao zajedno s nama koji smo vjerovali da je Sarajevo značajnije od toga da postane lokalna samposluga. Francis je ostao s nama do kraja, i onda kad smo izgubili bitku za kosmopolitsko Sarajevo. Njegov ‘Francuski kulturni centar André Malraux’ je istorijski evropski kulturni projekat.

Aktivnost Francisa Bueba u Sarajevu je iste vrste kao aktivnost Orwella i Hemingwaya u Španiji. Odlagao sam da pišem ovaj tekst jer sam odlagao da plačem. Kad bi me on sada vidio, pravio bi se da ne vidi moje suze, povukao dim iz cigarete i rekao: ‘Da li si čitao novu knjigu?’

Francis je bio naša dobra sreća“, zaključno navodi Pašović.

Izvor: Al Jazeera

Reklama