Toibinov portret Manna: Višedimenzionalna slika velikog umjetnika

Colm Toibin svjetski je poznato književno ime i pojava svake nove knjige, koju napiše, nosi sa sobom stanovitu dozu očekivanja. Kada je objavljen roman Čarabonjak, koji je tematizirao život vjerovatno najvećeg književnika u historiji čovječanstva, Thomasa Manna, bilo je dosta onih koju su, ako ne sa skepticizmom, onda svakako sa zebnjom i strahom iščekivali da pročitaju roman. Pisati o životu pisca takvog umjetničkog i društvenog profila može biti zadatak kojemu mašta i disciplina današnjih autora jednostavno neće biti u stanju odgovoriti.

Ali, pohvalne kritike kojima je roman obasut, od dana objavljivanja, i mnogobrojni prijevodi koji su uslijedili, tako i onaj na bosanski jezik, unisono su o Toibinovom romanu govorili jednu stvar: riječ je o romanu koji je ispunio sva estetska očekivanja kritike i publike. I to je velika stvar, jer „opisati“ život Thomasa Manna, čovjeka čiji život zrcali sve historijske dileme i tragedije 20. stoljeća zaista je veliki poduhvat.

Na najjednostavnije pitanje koje se može postaviti o nekom čovjeku, pa tako i o Thomasu Mannu, ono ko je zapravo, Toibin daje nevjerovatno literarno živ i kompleksan odgovor. Sama forma knjige odražava svu nedvosmislenu složenost Mannovog života, a romansiranje njegove biografije, u Toibinovom umjetničkom pismu, doima se kao jednostavan zadatak, što naravno uopće nije slučaj. Thomas Mann je bio višestruko složena i enigmatična ličnost, pisac čije je djelo obilježilo period visoke evropske Moderne i čovjek koji je, na najdoslovniji način, bio uvučen u vrtlog historijskih zbivanja.

Višedimenzionalnost Mannovog života

Toibin se u svom prosedeu bazirao upravo na toj višedimenezionalnosti Mannovog života, a u romasiranju piščevog života koristio se dnevnicima koji su objavljeni u decenijama nakon „Čarobnjakove“ smrti. Izvana strog, uštogljen, građanski racionalan Thomas Mann se pokazuje, u dnevnicima i Toibinovom romanu, kao osoba kojom su dominirale strasti i kao čovjek koji je vješto krio tajnu svojih zabranjenih žudnji.

Kao homoseksualac koji je vodio porodični život, Thomas Mann je poslužio kao savršen model u vajanju lika koji će pokazati ne samo sve unutrašnje dileme osobe koja se skriva, nego i čovjeka na kojem se lome ideologije epohe.

Oženjen Jevrejkom iz bogate patricijske porodice, Thomas Mann prešao je put od vatrenog zagovornika njemačkog nacionalizma u Prvom svjetskom ratu do najistaknutijeg apratida nacističkom režimu. Ta društvena metarmofoza odvešće Thomasa Manna u egzil i emigraciju, učiniće ga istovremeno dvostrukim simbolom. Za Hitlerov izopačeni režim postao je simbol „lošeg Nijemca i izdajnika nacije“, za slobodni svijet i suparnike nacizma pretvorio se u „moralnu vertikalu vremena“.

Opisujući Mannove turbulentne godine egzila, Toibin je uspio opisati raznolikost i nesreću njemačkih izbjeglica koje su bježeći od Hitlerovog nacizma spas tražili u gradovima Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Heterogena zajednica imala je, suštinski, samo jednu zajedničku stvar: bili su svi redom na udaru nacističkih zakona. Najviše je bilo Jevreja, ali u emigraciji se našao i nemali broj njemačkih komunista i socijaldemokrata. Njihov život je bio materijalno bijedan i oskudan, nimalo nalik Mannovom, koji je, uprkos izbjeglištvu i konfiskaciji imovine, zbog statusa i popularnosti, uspijevao živjeti životom uglednog građanina iz bogate srednje klase.

Mannova cijena statusu književnog velikana

Čarobnjak je, osim toga, intimna priča koja pokazuje jednu dimenziju Mannovog života koja nije bila toliko poznata javnosti. Njegov odnos sa suprugom i djecom bio je slojevit, bazirao se na prešutnom priznavanju njegovog statusa velikog umjetnika i doveo je do porodičnih lomova koji su trajno obilježili njegov život. Toibin piše o samoubistvima najbližih članova Mannove porodice, o strahu od siromaštva, o njegovoj gotovo demonskoj proračunatosti i neosjetljivosti prema tuđoj patnji. Bio je to život, što Toibin odlično potencira, potpuno posvećen isključivo jednoj misiji: stvaranju najvećeg književnog djela koje je svijet vidio.

Cijena koju je Mann osobno platio doima se prevelikom, žrtva koju je priložio kako bi na panteonu najvećih literata njemačkog jezika i duha bio najizuzetniji izgleda da je bila preteška. Tako izgleda iz današnje perspektive, one u kojoj je mitski status umjetnika odavno detabuiziran i demistificiran. Ali, iz perspektive Thomasa Manna ništa nije imalo vrijednost kao status velikog pisca, a kada je taj status dosezao razinu najvećeg njegov život je, uz sve lične tragedije, postao zaokružen kao apsolutno smislen.

Toinbinov roman pokazuje i jednu dimenziju Mannovog života koja se rijetko pojavljuje u javnosti. Osim što je pripadao svijetu visoke njemačke buržoazije, Mann je cijeloga života slijedio ideale buržoaskog društva, a socijalizam i sve njegove 20-vjekovne revolucije bile su mu strane i odbojne. Lični komfor pretpostavljao je cijeloga života socijalnoj pravdi, a političke ideje i svjetonazore oblikovao je prema želji svojih bogatih mecena i promotora njegove književnosti.

Roman Čarobnjak, koji je objavila izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva u prijevodu Danka Ješića, jedna je od najboljih knjiga napisanih u posljednjih pet godina na engleskom jeziku. To nije paušalna ocjena, nego atribut kojim Toibinovoj knjizi laskaju kritičari u anglo kulturi s obje strane Atlantskog okeana.