Instagram porodica: Iza pozornice klaustrofobičnog svijeta društvenih mreža

Autorica filma Instagram porodica, koji otvara 5. AJB DOC festival, govori o tamnoj strani života mladih influensera.

Susanne Regina Meures je nagrađivana autorica poznata po snimanju filmova o buntovnicima i pionirima koji se usuđuju suprotstaviti sistematskoj političkoj i društvenoj represiji (Ustupljeno Al Jazeeri)

Popularizacijom interneta i društvenih mreža, privatnost je često zanemarena, sa ciljem prikupljanja lajkova i pohvala, a sve češće i za unosne ugovore i veliku finansijsku dobit. Nerijetko, borba za popularnost i sponzore postaje porodični biznis, gdje se lako gubi granica između dobrih namjera i dobrih poslovnih prilika.

U prošlosti, djeca su htjela biti astronauti, vatrogasci, ljekari, nogometaši… dok generacije odrasle s mobilnim telefonom sanjaju o životu influensera, koji imaju milione obožavatelja i koji, prije svega, zarađuju novac kakav je bio rezerviran za uspješne sportiste i filmske ili muzičke zvijezde. Roditelji koji su djecu prije vodili na treninge ili tjerali ih da marljivo uče, danas svojim potomcima često kupuju telefone i kamere s nadom da će im pružiti život kakav misle da zaslužuju, a možda i od njih samih napraviti influensere.

Njemačko-švicarska režiserka Susanne Regina Meures svojim trećim dugometražnim dokumentarnim filmom Instagram porodica (Girl Gang), koji otvara ovogodišnji AJB DOC festival, pruža intiman portret o četrnaestogodišnjoj influenserki Leonie i njenoj porodici, ali i vodi iza pozornice klaustrofobičnog svijeta društvenih mreža.

Nagrađivana autorica poznata po snimanju filmova o buntovnicima i pionirima koji se usuđuju suprotstaviti sistematskoj političkoj i društvenoj represiji za Al Jazeeru govori o fenomenu influensera, usponu tinejdžera od običnih klinaca do novih pop idola i svim pritiscima koji uprkos brojnim finansijskim pogodnostima život pretvaraju u svojevrsni zatvor.

  • Kako i kada ste prvi put saznali za Leonie i što Vas je privuklo njenoj priči?

– Sve je počelo davne 2017. Bila sam u Berlinu kada sam vidjela grupu djevojaka kako u parku izvode pantomimu usporenim pokretima. Danas, svi znamo za TikTok, ali tada sam osjećala da ulazim u novi univerzum prezentacije i samorefleksije. Počela sam razmišljati o savremenoj djevojačkoj družini, otuda i naslov filma (Girl Gang – djevojačka družina).

Ko su oni? Gdje se druže? Kako razmišljaju? Šta ih pokreće? Razgovarala sam s gotovo 160 djevojčica u dobi od 12 do 15 godina dok nisam upoznala Leonie na eventu o društvenim mrežama. Imala je 13 godina i već pola miliona pratitelja, a objedinila je sve osobine djevojke koja živi život putem društvenih mreža. Činilo se da je Leoniena priča savršena moderna avantura o snovima, iluzijama i samopoimanju, a došla je u vrijeme kada je 86 posto ispitanih tinejdžera reklo da želi postati influenser.

  • Proveli ste nekoliko godina snimajući Leonie i njene roditelje. Kakav je to bio osjećaj i jesu li se oni promijenili tokom snimanja?

– U početku sam planirala snimiti film o grupi djevojčica, o Leonie i njenim prijateljicama. Kad sam počela snimati, brzo sam shvatila da ovaj film nije o Leonie i njenim prijateljima – već o njoj i njenoj porodici. Ulaskom u Leoniene sfere društvenih mreža, sinulo mi je da savremena djevojačka družina više nije grupa djevojaka u parku. To su milioni djevojaka koje vise i okupljaju se na internetu. Tako je, uprkos pomaku fokusa, naslov filma, koji je bio tu od početka, postao još relevantniji.

Tokom snimanja porodica je postala nevjerovatno zauzeta. Njihov svakodnevni život diktiran je i strukturiran zahtjevima za obavljanje posla i pritiskom da proizvedu sadržaj. Porodični život pretvorio se u biznis, pogotovo otkad su Leonieni roditelji preuzeli ulogu njenih menadžera. Mogla sam vidjeti kako dobro raspoloženje i smijeh nestaju dok je Leonie ulazila u pubertet – vrijeme koje nije lako ni u jednom kućanstvu na ovoj planeti. Njeni su se roditelji suočili s još težom situacijom: morali su štititi Leonie kao roditelji, dok su je u isto vrijeme kao njeni menadžeri tjerali da radi. To nije bio lak zadatak, ali nikad ih nisam vidjela da ozbiljno preispituju svoj izbor načina života. To je postala njihova stvarnost.

  • Kako ste uvjerili Leonie i njenu porodicu da Vas puste unutar svog kruga i jeste li ikada osjetili da su požalili zbog te odluke?

– Nisam trebala uvjeravati porodicu. Bili su vrlo otvoreni za snimanje i za ispričavanje njihove priče. Također, ne bi bio dobar osjećaj raditi s ljudima koje treba uvjeravati.

Nastavili smo razgovarati o mojim idejama koje su se neprestano razvijale tokom razdoblja snimanja. Pogotovo kad mi se fokus prebacio s djevojačke družine (u parku) na intimnije situacije u porodici. Uvijek sam se trudila da obavijestim porodicu o razvoju i da ih uključim u svoj proces razmišljanja. Za mene je pristanak stalan proces, a ne jednokratni odgovor koji oslobađa filmaše odgovornosti.

Mislim da im nije žao što su podijelili svoju priču. Putovali smo na festivale i film će biti prikazan u kinima, u pratnji oca i kćeri. Mislim da su ponosni na film. I mislim da bi trebali biti!

  • U nekoliko sekvenci možemo vidjeti obožavatelje kako reagiraju na Leonie kao što su fanovi reagirali na Beatlese prije gotovo pola stoljeća ili, u novije vrijeme, na Justina Biebera i druge pop zvijezde. No, jesu li se stvari promijenile, je li tinejdžerska kultura obožavanja danas usmjerena na influensere, a ne na pop idole?

– To je zanimljiv razvoj događaja. Nije kao u 1960-ima s Beatlesima ili čak 1990-ima sa svim boy bendovima. Sada imamo djevojke koje plaču i padaju u nesvijest zbog svojih idola influensera, a koje su često i same djevojke. Leonien uspjeh je njena dostupnost. Ona je njihova prijateljica i s njima dijeli gotovo svaki dio svog života. Mogu joj poslati poruku. Toliko je naizgled blizu da je gotovo mogu dotaknuti.

Instagram je pomalo poput školskog terena, a Leonie je popularna djevojka. Djevojke projiciraju svoje snove o boljem sebi i Leonie to savršeno odražava, upravo zato što je toliko slična. Leonie možda neće odgovoriti na svaku poruku koju primi, ali dopisivanje između obožavatelja i idola postalo je mnogo češće na ovim platformama.

U eri komunikacije temeljene na internetu, fanovi također mogu prevladati geografska ograničenja kako bi se okupili, formirali grupe i pokrenuli zajednice. Često su obožavatelji u stanju ponovno i sami postati vođe, baš kao Melanie u filmu. Ona je Leonien najveći obožavatelj, ali i sama ima hiljade pratitelja na Instagramu. Obožavatelji se ovih dana mogu uključiti u puno širi spektar aktivnosti: uređivati ​​sadržaj, objavljivati ​​komentare, dijeliti fotografije i videozapise. Kao rezultat toga, fanovi aktivno prisvajaju sadržaj popularne kulture s novim i originalnim značenjem. Ravnoteža se promijenila, dajući fanovima više snage i kontrole.

  • Instagram porodica može se promatrati kao priča o tome kako se snovi pretvaraju u neku vrstu noćnih mora. Mislite li da će roditelji onih koji žele postati influenseri u prikazanom vidjeti kako je ovaj posao na neki način razdvojio i razorio jednu porodicu ili će to vidjeti kao odličnu poslovnu priliku?

– Mislim da u filmu ne svjedočimo razaranju porodice, ali definitivno počinjemo shvatati koliko je predanosti i napornog rada potrebno da bi uspješan Instagram nalog bio aktivan. To nije hobi, već posao koji oduzima sve vrijeme.

  • Leonie i njen otac su u filmu rekli su da su društvene mreže svojevrsna ovisnost. Hoće li i treba li samo taj segment natjerati gledatelje da promijene pristup društvenim mrežama, posebno kad su djeca u pitanju?

– Mislim da Leonijena i Andyjeva izjava u filmu samo potvrđuje ono što svi već znamo. Da društvene mreže snažno utječu na naše nivoe dopamina i da su digitalni mediji većinu nas pretvorili u ovisnike o dopaminu. Teška je to tema, posebno s obzirom na to da su mobilni telefoni središte našeg svakodnevnog života. Ali sigurna sam da je mudar savjet da pažljivo pratite vrijeme koje vaša djeca provode ispred ekrana.

  • Instagram porodica počinje i završava narativom nalik na bajku. Zašto?

– Priča ima sve kvalitete savremene bajke i znala sam da filmu treba dodatni sloj. Gledanje djevojčica i djevojka na njihovim mobilnim telefonima toliko je ukorijenjeno u naš svakodnevni život da ga je lako zanemariti. Početak “Bilo jednom davno…” postavlja distancu; to nas (nadajmo se) tjera da napravimo korak unazad i shvatimo da svjedočimo nečem izuzetnom.

Izvor: Al Jazeera