Ćiro Blažević na AJB DOC-u iz drugačijeg ugla: Karakter koji se ne rađa često

Teško da se može pronaći živopisnija, egzotičnija, karizmatičnija i kakva sve ne sportska ličnost na području bivše Jugoslavije kakva je Miroslav Ćiro Blažević.

Istina, Ćiro je, gdje god da je bio, od Prištine do Zagreba, a potom i širom svijeta, postizao rezultate vrijedne poštovanja i u velikoj mjeri zaslužio čuveni nadimak “trenera svih trenera”, no historija naših prostora pamtit će ga i kao karakter koja se ne rađa često. Ćiro je ličnost koja je šarmom i karizmom ne samo otvarala i najzakovanija vrata na području od Vardara do Triglava, već i za sobom ostavljala dubok emotivni trag.

O ovom rođenom Travničaninu, koji je 1998. vodio nogometnu reprezentaciju Hrvatske do bronze na Svjetskom prvenstvu u fudbalu, a 2009. postao prvi selektor koji je državni tim Bosne i Hercegovine doveo do baraža za Svjetsko prvenstvo, već se zna gotovo sve, no ono manje poznato gledateljima na području Balkana pokušala je dočarati zagrebačka rediteljica Irena Škorić, čiji će dokumentarni film Nepoznato o poznatima: Miroslav Ćiro Blažević biti prikazan na 5. AJB DOC festivalu u Sarajevu.

Nije to prvi film o Ćiri, no Škorić tvrdi da je drugačiji, jer će zaviriti u kutke njegovog života u koje javnost do sada nije imala uvid.

• Prvo i osnovno pitanje – zašto ste izabrali Ćiru za svoj film?

– Film o Ćiri prva je epizoda budućeg dokumentarnog serijala Legende hrvatskog sporta – nepoznato o poznatima koja će se baviti našim vrhunskim sadašnjim i bivšim sportašima i trenerima koji su stekli svjetsku slavu.

Cilj dokumentarnog serijala, koji počinje sa Ćirom, jest promocija hrvatskog sporta i upoznavanje šire javnosti sa životom u sportu i za sport, pri čemu je Ćiro broj 1, istinska legenda. Pored filmskog portretiranja naših protagonista, cilj je pronaći zgode i detalje koji su javnosti i medijima do sada promakle ili na koje se nisu osvrtali. Baš takve priče sadrže sjajan potencijal za realizaciju jednog ovakvog projekta – „nepoznato o poznatima.“

• Ovo nije prvi dokumentarac o Ćiri. Zbog čega bi ovaj trebao biti drugačiji i po čemu bi trebao biti značajan?

– Većina tih dokumentaraca je bila zapravo o Vatrenima i 1998, a ne isključivo o Ćiri. Ovo je jedan intiman i emotivan film koji prikazuje drugu stranu Ćire. Svi mi mislimo da ga zapravo poznajemo jer je toliko dugo prisutan u medijima. Mi njega poznajemo općenito kao „trenera svih trenera“, zaljubljenika u sport, Dinamo, ali ga vrlo malo poznajemo iz obiteljskog, intimnog kuta i taj kut smo u filmu uzeli.

Čut ćemo kako bliski ljudi gledaju na Ćiru, obitelj, najstariji prijatelj iz djetinjstva… i sam Ćiro je prvi put čuo neke stvari koje su rekli o njemu.

• Pretpostavljam da ste proveli dosta vremena sa Ćirom. Šta Vas je najviše fasciniralo u njemu i njegovom karakteru?

– Ćiro je vjerovatno najveći medijski talent u Hrvatskoj. On je prirodan i spontan, pristupačan, jednostavan i duhovit, a to je zapravo i odgovor zašto ga ljudi toliko vole. I dan danas glumi u reklamama, na billboardima je, zapravo je non stop prisutan. Voli se slikati s obožavateljima i istinski uživa u tome. Kao što kaže u filmu – platio bi svakom tko se želi slikati s njim jer dok to živi i on živi. Baš zbog svih tih razloga, odmah je na prvu oduševio cijelu filmsku ekipu.

Fascinanatno je koliko je imao energije na snimanjima, koja uopće nisu bila jednostavna, posebice zbog raznih lokacija i usprkos visokoj dobi i njegovu ne baš najboljem zdravstvenom stanju. Trebalo je izdržati naporan tempo u Travniku, dijelom zbog snimanja filma, a dijelom zbog protokolarnih obaveza proglašenja Ćire počasnim građaninom Grada Travnika.

• ‘Nepoznato o poznatima’, stoji u naslovu filma. Da li ste saznali neki do sada manje poznat detalj iz njegove biografije koji je Vas lično oduševio, nešto što ćete pamtiti ili nešto iz čega bismo svi mi mogli izvući neku pouku?

– Otkrili smo kakav Ćiro ima odnos prema književnosti, obožavateljima, legendarnom grafitu „Ćiro, pederu!“, tajni francuske žandarske kape, majci, ocu, obitelji… Ovaj film otkriva Ćirine životne mudrosti, filozofiju života i savjete.

Manje spomenutih detalja je bilo jako puno, od toga da je već s 19 godina kupio cijelu opremu za sestrinu svadbu, 14 dana proveo u zatvoru, do toga da je bio gotovo deportiran iz Švicarske s obitelji, ali ga je spasio šef imigracijskog ureda koji je vjerovao u njega. Veliki dio filma snimili smo u Travniku, koji još nikad prije nije bio obrađen u nekom dokumentarnom filmu o Ćiri. Ondje smo snimili prekrasne intimne razgovore Ćire i njegove sestre Jozefine Seke Dragun, te Ćire i njegovog najboljeg prijatelja iz djetinjstva, Izeta Nalića Švalje – Grmalja. Također, Ćiro nas je odveo na nogometni stadion „Pirota“ u Travniku, gdje su bili njegovi nogometni počeci i odakle je sve zapravo i krenulo… Usporedno je radio i trenirao i, kao što kaže u filmu: nema u sportu u previše faktora sreće, sve je teški rad.

Kako bi rekao Ćiro: „Sve su to folovi, bitni su samo golovi.“

• Kako ste dolazili do informacija o Ćiri?

– Pročitala sam i pogledala sve što je bilo dostupno, čitala stare novine u knjižnici. Ali najviše se o Ćiri može saznati ispred i u zagrebačkom kafiću „Charlie“, koji je zapravo njegov dnevni boravak. Film se snimao pet mjeseci, naravno dijelom i u „Charlieju“, tako da smo postupno Ćiru sve bolje i bolje upoznavali i stekli njegovo povjerenje. Ova filmska avantura od Zagreba, Kraljevice, preko Sarajeva do Travnika, urodila je filmom od 90 minuta.

• Takav kakav jeste, šarmantan i karizmatičan, Ćiro je ostavio snažan dojam u gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije, uglavnom pozitivan. Vole ga gotovo svi, od Vardara do Triglava. U današnjim vremenima podjela, netrpeljivosti i nacionalizma, čemu nas mogu podučiti njegov lik i djelo? 

– Ćiro je jedinstven i po tomu što vodio čak pet nacionalnih reprezentacija: Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Kinu, Iran i Švicarsku, a bio je i trenerom 24 nogometna kluba diljem svijeta. Uvijek govori da se svi trebamo voliti i poštovati, a ne mrziti. Stoga sam uvjerena da će film itekako biti zanimljiv i u inozemstvu.

• Projekcija na AJB DOC uslijedit će svega nekoliko dana nakon predstavljanja u Hrvatskoj. Kakva očekivanja imate od učešća na AJB DOC festivalu?

– Na AJB DOC-u sam već sudjelovala 2018. godine s filmom Neželjena baština i za festival me vežu najljepša sjećanja. Sarajevo živi s filmom i nadam se dobrom prijemu filma kod publike.

• Šta mislite kako će Ćirina rodna Bosna i Hercegovina prihvatiti Vaš film?

– Mislim da će Ćirina rodna Bosna i Hercegovina izvrsno prihvatiti film. Ćiro je pun prepoznatljivog bosanskog humora, ali više me muči što se Bosna i Hercegovina nikako ne može dogovoriti da li su bolji sarajevski ili travnički ćevapi.

• Na kraju – kojoj nas lekciji ‘Vaša’ verzija Ćire može naučiti?

– Mislim da odgovor na ovo pitanje može dati najbolje Ćiro sam: „Zapišite si mladi ljudi – talent, motiv, karakter, inteligencija, mukotrpan rad, ambijent i, kažu, sreća. E evo ti, neću da psujem… kad mi netko kaže ‘nisam imao sreću’. A što si radio da je imaš? Piješ kavu i pušiš, i kažeš – ja nemam sreću“.