“Lekcije o mađarskoj stvarnosti” na AJB DOC-u: Propaganda i (samo)cenzura

Autor filma koji će biti prikazan na petom AJB DOC festivalu, govori o cenzuri i kontroli sadržaja u javnim medijima Orbanove Mađarske.

Odlučio sam se da radim ovaj film jer sam i sam radio za mađarski javni servis i iskusio kako cenzura i politička propaganda rade i to na način da sam bio primoran napustiti posao, kaže reditelj filma Bence Mate (Ustupljeno Al Jazeeri)

Politički provokativan i društveno angažiran film mađarskog reditelja Benca Matea pod naslovom Lekcije o mađarskoj stvarnosti, koji će biti prikazan drugog dana AJB DOC festivala, donosi priču o načinima na koji se u Mađarskoj uspostavlja sistem političke kontrole medija.

Film pokazuje kompleksni odnos koji su mađarske vlasti gradile sa medijskim svijetom i način na koji su postepeno kompromitovali informativnu nezavisnost.

Tema političkog diktata nad medijima kontroverzna je posebno kada se radnja priče odigrava u jednoj evropski razvijenoj zemlji, ali zemlji koja, kako se jasno vidi iz filma, pati od manjka demokratije i slobode medijskog izražavanja.

Film je jednim dijelom nastao iz vlastitog iskustva, kaže reditelj Mate, priznajući da ga je na snimanje dokumentarca ponukala vlastita sudbina.

Kada je izgubio posao na Mađarskom javnom servisu shvatio je da su medijske slobode u zemlji ograničene. Svjestan da njegova priča i nije „toliko interesantna“ potrudio se naći ljude čije su sudbine mnogo provokativnije.

Cenzura i politička propaganda

„Odlučio sam da radim ovaj film jer sam i sam radio za Mađarski javni servis i iskusio kako cenzura i politička propaganda rade i to na način da sam bio primoran 2016. napustiti posao. I od tada sam razmišljao kako da ispričam priču, ali moja lična priča nije bila toliko interesantna kao ona protagonista u filmu. Kada sam ih pronašao, odlučio sam da snimim film o njima. Oni predstavljaju, ilustruju ili pokazuju nekoliko načina na koji mađarska politička propaganda djeluje i kako su u Mađarskoj mediji postali politički instrument. To je suština filma“.

Ono što je najveći problem mađarske javne i medijske scene jeste što se informacije predstavljaju veoma uniformno i uvijek na način da pozitivno podržavaju stavove Vlade, dodaje Mate svjestan da je, kako vrijeme protiče, sve teže, zahtjevnije i komplikovanije predstaviti glasove koji kritički govore o vlasti i radu mađarske Vlade.

„Mađarski javni servis, u jednu ruku, a onda i nezavisni mediji, koji su prijateljski nastrojeni prema Vladi, na istovjetan način pokrivaju mađarske društvene probleme. Jasno je da većina ljudi i dalje informacije dobija preko TV-a i to preko kanala javne televizije koji 100 posto predstavljaju Vladine političke stavove i to ekskluzivno. Kao radnik Servisa niste u mogućnosti da kritizirate Vladu ili govorite bilo šta što može biti neugodno za tačku gledišta mađarske Vlade i jedva da možete predstavljati glasove opozicije. Oni vam daju smjernice kako da predstavljate glasove opozicije“, kaže Mate.

Ono što je možda i veći problem od same direktne kontrole medija jeste stvaranje raspoloženja u kojoj je autocenzura najmoćnije oružje političke kontrole medijskih sadržaja.

„Kao novinar javnog servisa nije da vam neko govori šta i kako da radite, jer to nakon nekoliko godina i sami shvatite i najveći problem je autocenzura koju sami sebi nametnete ako hoćete da opstanete. Na pitanje kako je javni servis postao najveće političko oružje u rukama mađarske Vlade, mislim da je razlog što je to glavni izvor informacija, a javni servis je u potpunosti rukovođen i pod kontrolom Vlade“, kaže Mate.

Telefonski pozivi i pritisak na novinare

Mate opisuje kako izgleda politički pritisak na medije i kojim se konkretnim mehanizmima mađarske vlasti koriste kako bi ostvarile političku moć nad medijskim sadržajima.

„Onima koji rade za javni servis ili za medije prijateljski nastrojenje prema Vladi jednostavno se kaže kako da predstavljaju informacije. Evo jedne scene iz filma: kada jedan novinar, koji je radio za TV kanal, opisuje scenu gdje je neko napisao nešto što se nije smjelo napisati i oni su primili telefonski poziv, urednik je počeo vrištati i svi su imali pet minuta da preprave tu vijest. Nemate pravo da pišete slobodno. Sam sam iskusio situacije kada sam radio kao urednik u desku da prije nego se neka tema napiše, ljudi mogu nazvati urednike i tražiti dozvolu, i ako je ta tema neugodna onda je ne biste pisali. Ako je ipak napišete, onda ne bi bila objavljena“, kaže Mate.

Film nije snimljen sredstvima iz Mađarske i nije prikazan na javnom servisu ili medijima koji su „pod kontrolom“ Vlade na bilo koji način.

Prikazan je na nezavisnom sajtu gdje ga je pogledalo otprilike milion ljudi, što je respektabilna cifra za zemlju od deset miliona ljudi, kaže Mate.

„Film je snimljen za Njemački javni servis. Njemačke reakcije su očito veoma pozitivne na film, a negativne su reakcije na temu filma. U Mađarskoj je otprilike milion ljudi vidjelo film, što je dobra cifra. Film nije snimljen sredstvima iz Mađarske i prikazan je na nezavisnom medijskom sajtu. Kao što sam rekao, za samo nekoliko dana link je pregledalo gotovo milion ljudi, jer je cijela medijska scena ograničena i upravljana od strane Vlade. Reakcije su bile dobre. Za mene je kritički važno da kažem ko su ti koji su vidjeli film. Link je bio na nezavisnoj web stranici, a ne na stranici koju podržava Vlada, to je ključna stvar. Teško mi je reći ko su stvarno ljudi koji su vidjeli film“, zaključuje Mate.

Borba mladih novinara

Film mađarskog reditelja Benca Matea Lekcije o mađarskoj stvarnosti bit će prikazan na ovogodišnjem festivalu AJB DOC.

U opisu filma stoji kako se “film bavi donkihotovskom borbom mladih novinara protiv propagandne mašinerije premijera Orbana, koja sada kontroliše 80 posto domaćeg medijskog tržišta. Oni su insajderi koji su se okrenuli protiv sistema. Pružaju nam uvid u snimke sačinjene u tajnosti i procurjele dokumente.

Interne komunikacije nedvosmisleno dokazuju: javni mediji su pod direktnom kontrolom kabineta premijera Viktora Orbana. Takav stepen cenzure i kontrole sadržaja nije postojao od pada komunističkog režima”.

Izvor: Al Jazeera