Billain: Čar života je spasiti maštu od potpunog nestanka

Adis Kutkut Billain je proteklih godina bio angažiran na CGI animiranom projektu pod nazivom ‘Fugitive’, a premijera je bila dobar povod da pojasni nastanak, proces rada i inspiraciju za to djelo.

Narativ koji prati moja internacionalna izdanja traje kroz nastavke već 12 godina, kaže Adis Kutkut Billain (Andreja Marković - Venator/ ustupljeno Al Jazeeri)

Adis Kutkut Billain godinama je pomjerao granice elektronske muzike sa svojim djelima, i to ne samo u Bosni i Hercegovini, već i na svjetskom nivou, a od brojnih albuma dovoljno je izdvojiti Extraction, Nomad’s Revenge i Lands Unbreached. Billain je proteklih, pandemijskih godina bio angažiran na vlastitom CGI animiranom projektu pod nazivom Fugitive, a premijera je bila dobar povod da pojasni nastanak, proces rada i inspiraciju za uradak.

  • Vaš prvi film Fugitive nedavno je premijerno prikazan u sarajevskom kinu Meeting Point. Kakvi su utisci sa premijere te kako je publika prihvatila film?

– Pozitivno sam iznenađen reakcijama, jer do sada nismo imali puno domaćeg prostora da pružimo složen naučno-fantastični narativ koji ima elemente misterije i, ono što je najbitnije, što niko od ljudi nije upratio trajanje filma. Time nisam ni znao šta da očekujem tamo gdje se nema puno očekivati. Ali sam se prevario, jer je feedback bio prepozitivan do mjere da mnogi ljudi žele više puta gledati film.

  • Kakav dalje ‘kino-život’ očekuje film?

– Tri festivala su zainteresirana za film, od čega su dva azijska, što bi moglo rezultirati da malo pomjerimo na nekoliko sedmica release na digitalnim platformama. To je iznenađenje koje je uslijedilo povodom mnogih koji su samo iz trailera izvukli želju da nas imaju kao učesnike. To znači mnogo, s obzirom na kalibar festivala, koje neću još spominjati dok ne potvrdimo sve.

  • Fugitive je urađen CGI animacijom i stiže kao proizvod dugogodišnjeg truda i zalaganja. Kada se rodila ideja za film te kako je tekla realizacija?

– Narativ koji prati moja internacionalna izdanja traje kroz nastavke već 12 godina i nekako se nadograđivala ideja da se proširi priča svako sljedeće izdanje, a da se pritom drži njena solidnost. Od Blockfield, Colossus, Colonize, Extraction, Nomad’s Revenge, Lands Unbreached izdanja ova priča je držala pravac i razvila je svoje likove, mjesta i vrijeme radnje u širokom dijapazonu, a time i pomogla da imamo solidnu platformu za svaki sljedeći korak. Film je postao neizbježan.

Realizacija je bila spontana, ali organska, jer ono sto sam naučio s prijateljem Chengom sa Tajvana, koji je animator i modeler na filmu, to je da smo u svemu razvili svoj način i metode rada, s kojima učimo najefikasnije. Dovoljno je reći da ja ne znam kineski, a da on ne zna engleski te da smo dobar dio filma bukvalno crtali jedan drugom i nalazili sredine koje nam omogućavaju totalno nove vrste progresa. Naučiti animaciju i motion capture, storyboard, planove kroz scenarij uopće nije lako, ali u tome i leži zabava, jer otvara toliko vrata za nove ideje. Rekao bih da smo svi prezadovoljni procesima rada i jako puno smo naučili.

  • Fugitive potpada pod svojevrsni ‘cyberneuro žanr’. Možete li pobliže objasniti taj koncept?

– Cyberneuro je nastavak ideologije cyberpunk žanra, ali s idejom da povezuje više elemenata, kako vizualno, tako i muzički. Cyberneuro žanr se izrodio iz kinematografske potrebe da se muzika intenzivira više u narativnom smislu, pa čak i elementima radio-drame ili dizajna zvuka, koji na uvodu trake zvuči kao pravo mjesto dešavanja u domenu naučne fantastike. Te ideje su veoma spontano išle, ali sam primijetio da je jedva ko nastavio s tim eksperimentima. Nakon kraja jedne vrste TV ere, muzika je jako dugo bila isključivo klupska, odnosno okrenula se klupskom smislu i reaktivno ritmičkom načinu. Spotova nije nešto puno bilo van domene pop i business svijeta. Svi znamo Daft Punk, jer je to oduvijek bio narativni projekt. Upravo to govori koliko je meni cyberneuro dokaz nekog novog projekta i pokreta koji sada pravi na hiljade producenata širom svijeta.

  • Riječ je o ostvarenju koje funkcionira na više razina, kako narativnih, idejnih, tako i estetskih. Osjetna je Vaša fasinacija djelima holivudskog režisera Christophera Nolana. U kolikoj mjeri Vas je Nolan inspirirao svojim radom?

– Nolan i ja dijelimo strast prema vremenu. On je imao sreću i karijeru dovoljno da se može poigravati s ličnim interesima i dovesti ih na nove nivoe. Svaki film mu je bio do sada studija vremena u zavisnosti od nečega. Puni krug, vrijeme po slojevima sna, vrijeme u odnosu na distancu, vrijeme odbrojavanja, vrijeme naprije i nazad… Sve ovo sam proučio pažljivo da bih vidio šta se nije uradilo. I nakon godinu sam otkrio ideju vremena kao eha. To je nešto sasvim apstraktno i nešto što me je uvuklo u svijet kvantne fizike i superpozicije.

Otkriće Gravitacionih valova mi je dalo tlo da se poigravam putovanjem informacije kroz valove, drugim riječima, šta se dešava kada memorija može da odjekuje? Da li je to putovanje kroz vrijeme ili proživljavanje informacije na više mjesta u isto vrijeme, odnosno superpozicija? Ovaj film se bavi upravo time i postavlja ultimativno pitanje zadnjim ljudima na planeti koji su zarobljenici sopstvene tehnologije i koji igrom dovode ljude pred zaključak i mnogo interpretacija.

  • Da li bi se Fugitive mogao nazvati bh. pionirskim korakom u SF žanr?

– U domeni ovakve naučne-fantastike možda i možemo, ali mi nikad nije bio cilj da zabijam zastave na osvojenim vrhovima, već da prenoćim i idem ka slijedećem vrhu sa sve više prijatelja.

  • Ekipa iza filma je poprilično velika. Koga možete izdvojiti od onih koji su najviše doprinijeli projektu, ko je sve učestvovao u realizaciji?

– Stvarno je teško izdvojiti ljude, jer svi su bili karike lanca koji drži početak i kraj. Film ne bi postojao bez animatora Chenga Weizhija, koji je odlučio zakoračiti na ovo putovanje sa mnom. Ljudi poput Marka Gačnika, koji je nacrtao i docrtao ideje i oblikovao storyboard. Geordie Third iz Škotske, koji je napravio prejake elemente i modele robota. Ehlimana Međić, koja je držala sve ljude na okupu. Symphony, koji nas je podržao i vjerovao u naše ambicije i našu timsku moć.

  • Što se tiče Vašeg rada na svjetskoj filmskoj sceni, prevashodno Hollywoodu, možete se pohvaliti na saradnji na dva blockbustera, Pacific Rim 2 i Hunter Killer. Kako ste došli u poziciju da radite na velikim holivudskim projektima?

– Mnogo ljudi mi je došlo preko preporuka. A neke stvari su došle od ljudi koji su pratili moje ranije radove i eksperimente. Nekoliko njih me je i kontaktiralo iz SAD-a oko ovih filmova, gdje sam bukvalno imao odriješene ruke da brišem dijelove traka i šaljem nazad svoje prijedloge, od kojih su mnogi prošli na oba ova filma. Bilo je još nekih radova, ali neke stvari radimo pod NDA. Sjećam se da su me imali na piku originalno za Transformerse. Moje tumačenje je da imam neki potpis koji im odgovara u potrazi za novim vrstama zvukova.

  • Elektronska muzika, film, CGI animacija… Šta još možemo u budućnosti očekivati od Adisa Kutkuta Billaina?

– Mislim da sam uzeo zalet, taj zalet je malo sporiji za ljude poput mene na domaćim prostorima, ali ne namjeravam stati u sljedećim koracima, jer svakim sljedećim korakom posjedujemo mnogo više znanja za mnogo veće korake. Čar života je spasiti ličnu maštu od potpunog nestanka i dijeliti je sa čovječanstvom.

Izvor: Al Jazeera