Zašto Ukrajina nastoji poništiti rusku kulturu?

Lav Tolstoj, autov slavnog Rata i mira još je izopćen.

Ruska pravoslavna crkva 1901. godine je zabranila bjelobradom romanopiscu “crkvenu komunikaciju” nakon što je osudio “lukave laži” organizirane religije.

Stoljeće kasnije, obnovljena crkva, najbliži ideološki saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina, odbila je povući ekskomunikaciju. No, vjerovatni stavovi autora Rata i mira o budućem stubu propagande Kremlja neće spasiti trg u centru Kijeva i stanicu podzemne željeznice ispod njega koji su u sovjetsko doba nosili njegovo ime.

Anketom na internetu odredit će njihova nova imena dok posljednja faza ukrajinske kampanje “derusifikacije” postaje sve jača.

Derusifikacija je započela 1990-ih, kada su postsovjetske vlade rebrendirale centralne trgove i glavne ulice svakog grada i sela koji su se obavezno nazivali po sovjetskom osnivaču Vladimiru Lenjinu.

Komunistički heroji također su izbrisani iz topografije bivše sovjetske nacije, ali imena mnogih ruskih umjetnika su ostala, jer je Kijev nastojao održati prijateljske odnose s Moskvom.

‘Ruski jezik i ruski balet su oružje’

Kampanja je intenzivirana nakon dvije pobune protiv Moskve 2004. i 2014., a ponovo je  ojačana nakon što su Putinove snage napale Ukrajinu 24. februara.

Ovih dana, mnogi Ukrajinci jednostavno žele poništiti rusku kulturu.

“Ruski jezik i ruski balet oružje su protiv svih koji ne žele biti dio ovog podcarstva”, rekao je za Al Jazeeru Ihor Trubenok, Kijevljanin koji je 24. februara napunio 40 godina.

Ovaj inženjer tona odrastao je govoreći ruski jezik, ali je prešao na ukrajinski nakon što je shvatio da su se dva naroda “razišla” 2014.

“Ova borba trajala je prije 300 godina, traje i sada i trajat će zauvijek. Ukrajina će kao nacija i kultura izdržati, a neprijatelj će biti razbijen”, rekao je Trubenok.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski insistira da je Moskva bila ta koja je pokrenula trenutnu fazu napora za derusifikaciju.

“Vi to činite – u životu jedne generacije i zauvijek”, rekao je ogorčeno u televizijskom obraćanju 27. marta.

“Dajete sve od sebe da naši ljudi napuste ruski jezik, jer će se povezati sa vama, samo sa vama, s ovim eksplozijama i ubistvima, sa vaši zločinima.”

Moskva je godinama optuživala Ukrajinu za “brisanje” ruske kulture, pa čak i za “genocid” nad Ukrajincima koji govore ruskim jezikom.

A, nakon početka rata, čini se da umjetnici naklonjeni Kremlju posuđuju rječnik nacističke Njemačke.

„Za one koji se protive slovu ‘Z’ bit će koncentracioni logori, reedukacija i sterilizacija“, rekao je u televizijskom nastupu ruski režiser Karen Šeknazarov početkom maja, govoreći o simbolu ruske invazije.

Uništavanje znamenitosti ruske i sovjetske kulture

I dok napadaju ukrajinske gradove i ubijaju civile, osvajači uništavaju i znamenitosti ruske i sovjetske kulture.

Najomiljeniji ruski pjesnik, Aleksandar Puškin, posjetio je luku Mariupolj na Azovskom moru 1820. nakon što ga je car Nikolaj I protjerao zbog disidentstva.

Bronzana statua pjesnika etiopskog porijekla stajala je pored Ruskog dramskog pozorišta – sve dok bombardiranje u aprilu nije uništilo oboje.

Nakon onoga što su nacisti činili u koncentracionom logoru Auschwitz, njemački filozof Theodor Adorno rekao je da je pisanje poezije “barbarsko”.

Nakon što je ruska bomba u Harkovu, najvećem ukrajinskom gradu ruskog govornog područja, ubila Borisa Romančenka, 96-godišnjaka koji je preživio četiri nacistička logora, promatrači postavljaju slična pitanja o ruskoj kulturi.

„Zašto ova profinjena, višestruka, humanistička kultura nije u stanju spasiti Rusiju od okrutnosti, nečovječnosti, genocida?“, zapitao je 15. aprila publicist Andrej Okara, nekoliko dana nakon što su u Buči otkrivene stotine tijela civila koje su navodno ubili ruski vojnici.

“Ruska kultura nam je godinama služila kao izgovor”, napisao je početkom maja ruski filmski kritičar Anton Dolin na Facebooku.

“Možda je naša kultura jedan od razloga zašto je svijet tako dugo držao Putina.”

Državnost Ukrajine i Rusije potiče od Kijevske Rusije, srednjovjekovne velesile čija je površina oko 1000. godine nove ere bila dvostruko veća od današnje Francuske.

Ukrajinski kozaci predvodili su rusko osvajanje Sibira i srednje Azije, ukrajinski intelektualci pridružili su se Ruskoj pravoslavnoj crkvi, služili u carskim i sovjetskim vladama – i stvarali umjetnička djela.

Granica između pripadnosti Ukrajini i Rusiji često je bila nejasna.

Ruska kultura na ‘dugogodišnjoj pauzi’

Kompozitori Pjotr Čajkovski i Igor Stravinski, imali su ukrajinske korijene.

Kijevski konzervatorij nosi ime Čajkovskog, a jedan od tamošnjih profesora kaže da bi ukrajinski muzičari trebali odmoriti od ruskog repertoara.

“Morat ćemo staviti na pauzu rusku kulturu. Na dugo vremena”, rekla je za Al Jazeeru pijanistica Olha Liforenko (75).

U Rusima, himni protiv hladnog rata, čuveni pjevač Sting citira muzičku temu kompozitora ukrajinskog porijekla Sergeja Prokofjeva– i spominje Nikitu Hruščova, etničkog ukrajinskog sovjetskog vođu koji je destaljinizirao SSSR.

Mihail Bulgakov, čiji je roman Majstor i Margarita inspirirao i čak jednu pjesmu Rolling Stonesa, rođen je i odrastao u Kijevu, ali njegova bronzana statua trebala bi biti uklonjena sa centalne kijevske ulice, gdje je njegova porodica svjedočila boljševičkom preuzimanju Ukrajinske republike, koja nije postojala dugo vremena.

Bulgakov je među mnogim piscima na ruskom jeziku čiji su životi i djela bili vezani za Ukrajinu i postali dio njezine kulturne DNK, kažu posmatrači.

“Njihovo isključenje iz našeg kulturnog polja je namjerno iscrpljivanje nacionalnog kulturnog prostora, kršenje evropskog principa multikulturalizma”, rekao je za Al Jazeeru analitičar Aleksej Kušč iz Kijeva.

Kremlj je dugo osuđivao ukrajinsku kulturu kao “nacionalističku” i “parohijsku”.

No, s prijeratnom populacijom od 43 miliona ljudi, Ukrajina je dom desecima etničkih grupa čije je nasljeđe povezano s ostatkom Evrope, Bliskog istoka, pa čak i Azije.

‘Raznolikost je stvarna prednost Ukrajine’

Pjesnik Paul Celan napisao je Fugu smrti, jedan od vrhunaca njemačkog modernizma, a romanopisac Bruno Schultz smatra se nenadmašnim majstorom poljske književnosti, ali oboje su rođeni u sadašnjoj zapadnoj Ukrajini – baš kao i Joseph Conrad, autor Srca tame, klasičnog engleskog romana.

Početkom maja, Natalija Haragoz, etnička grčka spisateljica, umrla je u podrumu svoje uništene stambene zgrade u Mariupolju koji su okupirali Rusi, gdje živi velika dijaspora crnomorskih Grka.

A na anektiranom Krimu, Moskva se obračunava s jezikom i kulturom Tatara, muslimanske grupe koja je nekada dominirala na Crnomorskom poluotoku i kojom je vladala mongolska dinastija.

“Jedna od stvarni prednosti Ukrajine je njezina raznolikost”, rekao je Ivar Dale, viši savjetnik za politiku u Norveškom helsinškom odboru, koji je živio u Ukrajini.

“Svako tko poznaje Ukrajinu također zna da su Putinovi argumenti o ukrajinskom nacionalizmu neistiniti i da služe kako bi se izazvale podjele”, rekao je za Al Jazeeru.