Antologija Pavla Goranovića: Jedino se poezija neće i ne treba mijenjati

Zbirka počinje kratkom pjesmom “Priprema poezije” koja počinje stihovima:

Moja tuga

To se pripremam za pjesnika.

Bez pjesme.

Goranovićeva poezija je istovremeno i svevremena poezija i poezija trenutka. Pavle Goranović je izbjegao velike teme: aktuelnu političku scenu, bogat repertoar društvenih devijacija i odlučio se za najveću od svih: pojedinca u ovom ogromnom i usamljenom svijetu i njegove strahove. A to je najteži teren za poeziju, prostor u kojem se lako potone u patetiku. Goranović tka svoju poeziju iz dva pravca: iz onoga što vidi i čuje s jedne strane, i iz nemira u duši sa druge strane. Goranović se ne obraća ni pojedincu ni masi, već u većini pjesama piše kao da se nalazi sam na svijetu.

Poezija Pavla Goranovića je lijepa i deskriptivna ali istovremeno i matematički  precizna i to shvatite kada iščitate prvih nekoliko pjesama. Poezija Pavla Goranovića je osobena, dakle sa jakim ličnim pečatom i nema je sličnoj na južnoslovenskom književnom prostoru.

Ali vrijeme je majstorsko rešeto i najbolji sudija. Siguran sam da se o Goranovićevoj poeziji neće govoriti da je obilježila jednu vremensku epohu ili najavila krupne istorijske događaje ili pak naslikala bijedu egzistencije savremenog čovjeka. Uvjeren sam da će se o ovoj poeziji pričati kao veoma uspješnoj i antologijskoj i da će za razliku od ogromne većine onog što je nastalo na poetskoj mapi Crne Gore ona izdržati test vremena. A to je sasvim dovoljno. Vjerujem i da se odgovor krije u ovoj “svevremenosti” tema kojim se Goranović u svojoj poeziji bavi, jer je od svega u svakom istorijskom trenutku, najsigurnije da će ljudski rod i za vjekove i za milenijume i dalje tražiti odgovore na pitanja koja je filozofija postavila od svog nastanka.

Pohvala izdavaču

Što se tiče izdavača ove knjige, “Ratkovićevih večeri poezije” , vrijedi pohvaliti to što u korak prate vrijeme u kojem živimo. Tako je ovo slobodno mogu reći besprijekorno izdanje uredio Kemal Musić. Sama knjiga dodatno je obogaćena sjajnim ilustracijama crnogorske likovne umjetnice Lidije Nikčević. Kada učitate Qr kod na vašem telefonu možete preuzeti preko sat vremena poezije Pavla Goranovića koju kazuju Žana Gardašević-Bulatović, Petar Novaković i Vladimir Savićević! Kada sam odslušao sat poezije u izvođenju ovo troje ljudio shvatio sam zbog čega su puno pametniji od mene kazali da je multimedija budućnost izdavaštva. Zbog toga mi je jako drago i važno da je jedna ustanova kulture u Crnoj Gori objavila ovakvu knjigu.

Čitajte i slušajte poeziju Pavla Goranovića i da citiram Zorana Predina koji je za Pavla Goranovića i njegovu poeziju kazao sljedeće: “Pošto nemam znanja da literarno stručno opišem s kakvim sve pjesničkim oruđem u meni budi usvajanje osjećaja o kojima pjeva, čitajući njegovu poeziju mogu sa velikim zadovoljstvom izjaviti da su mi njegove pjesme bliske i da mi se sviđaju. Pavle Goranović je pravi pjesnik!”.

Pavle Goranović je u dosadašnjem životu bio puno toga, ali sam siguran da će ga istorija najviše pamtiti kao pjesnika. Ne zato što je u tome bio i biće najbolji ili najuspješniji, već zato što mu je od svega toga najvažnije bilo da bude i uspije kao pjesnik. Kako i sam kaže u jednoj od pjesama: “Biću kao Rok Petrovič, koji bi pao ili bio prvi.” Goranović dobro zna da je tako i u poeziji. Može se biti samo prvi ili pasti. A ja odgovorno tvrdim da je Pavle Goranović napisao poeziju koja će živjeti još dugo poslije njega.

Stvara samo po vlastitom ukusu

A imati tu privilegiju da se na ovaj način bude živ poslije smrti može samo onaj koji se nije trudio da se u svemu i svakom trenutku dopadne književnoj i drugoj javnosti, kojem nije bilo najvažnije promovisanje i predstavljanje poezije već činjenica da je uspio da je napiše.

Goranović je odlučio da stvara isključivo po vlastitom ukusu, nahođenju i izboru, što je ogroman rizik i hrabrost i što je krajnje neuobičajeno za stvaraoce iz Crne Gore. Zato je da, zaključim, ova knjiga toliko zanimljiva i važna. Takođe, vjerujem i paradigma u crnogorskom izdavaštvu koje će se ako želi ići u skladu sa vremenom, sve više odlučivati za ovakva izdanja. Jedino se poezija neće i ne treba mijenjati. Ona mora ostati onakva kakva je od postanka svijeta: dobra ili loša.

Poezija Pavla Goranovića je dobra. Malo je reći više nego dobra!!!