Gracija Filipović, glumačka nada: Još smo prilično zaostali u nekim aspektima

Blistava je budućnost pred Gracijom Filipović, mladom glumicom koja se proslavila ulogom u nagrađivanom filmu Murina Antonete Alamat Kusijanović. Mlada Dubrovčanka je ovom filmskom ulogom postigla veliki uspjeh, a na ovogodišnjem Berlinaleu je, u sklopu Shooting Stars programa, proglašena jednom od deset najvećih evropskih glumačkih nada.

“Gracija Filipović je impresionirala intuitivnom i originalnom izvedbom te nivoom zrelosti koja nadilazi njene godine”, naveo je žiri ovogodišnjeg Shooting Stars programa, obrazlažući razloge zbog kojih su je proglasili velikom evropskom glumačkom nadom.

S obzirom na to da najmlađa dobitnica ovog prestižnog priznanja nema glumačko obrazovanje, mnogi su očekivali da će studij glume biti njen izbor, no Gracija Filipović je iznenadila javnost formalnim opredjeljenjem za nauku.

“Volim oboje, i još puno stvari uz to, i mislim da se, uz trud i disciplinu, može postići jako puno toga. Ako mogu oboje, zašto ne”, kaže Gracija Filipović u razgovoru za Al Jazeeru.

• Prvom ulogom u dugometražnom filmu osvojili ste domaću, ali i internacionalnu publiku i javnost. Iza Vas je nevjerovatna godina, koja Vas je, poslije Cannesa, odvela na crvene tepihe brojnih svjetskih festivala. Kako je izgledao period od premijere Murine do danas? Jeste li ikad pomislili da bi Vam se ovakvo nešto moglo dogoditi?

– S obzirom na to da je Murina moj prvi dugometražni film, nisam uopće znala što očekivati, tako da moram priznati da me sve skupa poprilično iznenadilo. Od premijere Murine u Cannesu je prošlo više od pola godine, a iza mene su brojni festivali, putovanja, poznanstva i nagrade. Vrlo sam zahvalna na svemu što mi se događa, zbog Murine sam imala priliku putovati u brojne države i upoznati različite ljude iz industrije. Nisam ni sanjala da će nam Murina donijeti ovoliki uspjeh i ponosna sam jer znam da iza filma stoji i moj i Antonetin [Alamat Kusijanović] dugogodišnji rad i trud.

• Nakon brojnih priznanja i nagrada, došla je informacija da ste uvršteni u European Shooting Stars, koji svake godine za vrijeme Berlinalea predstavlja nove glumačke nade evropske kinematografije. Kako ste reagirali kada ste, konkretno, saznali za ovu nominaciju?

– Vijest o nominaciji za European Shooting Stars baš je došla kao šlag na tortu. Ta mi je nagrada bitna iz više razloga. Kao prvo, velika mi je čast biti među izabranima za takav internacionalni program. Održava se za vrijeme Berlinalea te je koncipiran tako da podupire i promovira mlade europske glumice i glumce. To je na neki način kao odskočna daska prema međunarodnoj karijeri. Za mene je to cijelo iskustvo bilo vrlo edukativno i korisno, a između ostalog, tamo sam uspjela dobiti i agenta iz Londona. Bila mi je čast i reprezentirati Hrvatsku te sam zahvalna HAVC-u što su me odlučili nominirati. Na kraju, to je i još jedna potvrda za moj rad na Murini, tako da sam vrlo sretna i zbog toga aspekta.

• S Antonetom Alamat Kusijanović sarađivali ste i prije Murine, no kako je došlo do te saradnje?

– Antoneta, kao i ja, dolazi iz Dubrovnika, štoviše, živimo pet minuta jedna od druge. Znamo se dugi niz godina, 2015. smo radile na spotu za pjesmu Neobranjivo dubrovačke grupe “Silente”. Nakon toga smo ponovno surađivale na njezinom kratkometražnom filmu U plavetnilo, gdje sam tumačila lik Julije. Iako je to bio kratkometražni film, a ja sam imala samo 13 godina, sjećam se da smo već tada imale ozbiljne pripreme i jako duboke razgovore o karakteru i ulozi i nekako smo “kliknule”, pa je nakon toga Antoneta odlučila da želi da skupa radimo i na Murini.

Antoneta je moj veliki uzor, kako u filmskoj industriji, tako i u pravom životu. Naučila me puno toga o radu na filmu i sviđa mi se njen način pripreme i ulaženja u dubine lika, a najviše od svega obožavam energiju kojom zrači i kojom te tjera da uvijek daš sve od sebe.

• Riječ je o veoma zahtjevnoj ulozi, zbog koje ste naučili roniti s bocama i loviti ribu harpunom. Koliko je trajao taj period učenja i pripreme za ovu ulogu? Šta Vam je tokom tih priprema bilo najizazovnije?

– Iza Murine su dugogodišnje pripreme, koje smo započeli gotovo odmah nakon Plavetnila. Što se tiče fizičkih priprema, one su se sastojale od učenja ronjenja na boce i savladavanja različitih tehnika disanja, jer je u filmu veliki broj podvodnih scena. To mi nije bio problem, inače sam trenirala plivanje i volim more i ronjenje, pa su mi takve pripreme bile prilično zabavne. Puno teže su bile pshihičke pripreme, koje su se sastojale od pokušavanja ulaska u lik Julije i shvaćanja njene životne situacije. Pisala sam dnevnik iz Julijine perspektive, ramišljanja i svakodnevne događaje, ali iz njenog karaktera, što mi je pomoglo da još dublje uđem u lik.

Također, sjećam se da smo jedan period svi skupa, glumci i redateljica, živjeli na otoku Kalamoti te da smo se tamo intenzivno pripremali kako bi ta obiteljska situacija izgledala što realističnije. Mislim da su sve te pripreme bile presudne za dobar film, a to je najviše došlo do izražaja na setu, gdje smo već bili zagrijani i znali smo što radimo.

• Murina donosi snažnu priču o patrijarhalnom tipu porodice kakve su česte na prostoru Balkana. U posljednje vrijeme je sve više autora/ica koji otvaraju teme koje se tiču patrijarhata i rodno zasnovanih uloga. Kako gledate na sve to? Koliko je, iz Vaše perspektive, važno da se o ovim temama sve više govori?

– Meni je iskreno žalosno što uopće o tome moramo pričati u 21. stoljeću. Iako smo dosta napredovali kao civilizacija, u nekim aspektima smo još poprilično zaostali i to se treba mijenjati. Sviđa mi se što sve više autorica i autora shvaća važnost pričanja o takvim temama i mislim da to doprinosi činjenici da se neki ustaljeni seksistički i šovinistički mentaliteti počinju mijenjati, da ljudi počinju shvaćati da nisu normalni. Govorenje o tim temama defitinitvno pomaže, ali je jako bitno ne ostati samo na tome nego aktivno sudjelovati u promjeni. Ima tu još puno posla, puno edukacije i puno borbe, no mislim da idemo u boljem smjeru, pogotovo mlađe genaracije koje su često nositeljice promjena.

• Odakle uopće interes za glumu?

– Počela sam glumiti još kao jako mala, moglo bi se reći donekle i slučajno. Bila sam članica dječje dramske grupe koju je vodila Jasna Jukić, a u tom periodu je redatelj Ivan Leo Lemo tražio djecu za manje uloge u predstavi Hasanaginica. Dobila sam ulogu i nakon toga je nekako krenulo kao lančana reakcija. Glumila sam u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku do svoje 14. godine, sudjelovala na Lidranu i Dubrovačkim ljetnim igrama, a nakon toga sam dobila ulogu u kratkometražnom filmu Mali debeli rakun redateljice Barbare Vekarić te sam od tada počela glumiti u filmovima. Iza sam upoznala Antonetu, s kojom sam snimila svoji prvi dugometražni film.

Gluma je oduvijek bila veliki dio mog života, odrasla sam u kazalištu, a i bavim se stepom od malih nogu, pa mi je oduvijek bilo jako prirodno biti na pozornici i to je nešto u čemu zaista uživam.

• Mnoge je iznenadila je Vaša odluka da upišete biologiju, a ne glumu. Je li bilo dvoumljenja ili ste oduvijek znali da ćete se formalno opredjeliti za nauku? Šta je u konačnici presudilo?

– Naravno da je bilo puno dvoumljenja i razmišljanja, no iako je moja odluka iznenadila mnoge koji me ne poznaju, ona nije nimalo neočekivana. Svi koji me poznaju znat će da su me još od malena fascinirale priroda i životinje te mi je u srednjoj školi biologija bila najdraži predmet i uvijek sam sudjelovala u školskim natjecanjima. Zapravo sam dugo vremena htjela upisati veterinu, ali je na kraju ipak odluka pala na biologiju.

Općenito ne volim kad me se stavlja u nekakve kutije i kad mi ljudi govore što bih trebala raditi. Naravno da su savjeti dobrodošli, ali ne volim ramišljanja poput “ona glumi, pa mora ići na akademiju” ili “otišla je na biologiju, pa to znači da ne voli glumu”. Volim oboje, i još puno stvari uz to, i mislim da se uz trud i disciplinu može postići jako puno toga. Ako mogu oboje, zašto ne? Imam cijeli život pred sobom i ne želim sebi zatvarati vrata. Ako me nešto zanima i uživam u tome, sigurno ne gubim vrijeme. Naravno da ću nekad trebati izabrati između svih svojih aktivnosti, ali za sada želim probati sve i vidjeti gdje će me život odvesti.

• Kakvi su Vam dalji planovi? Kako vidite dalji razvoj svoje glumačke karijere? Radite li već na nečem novom?

– Prije pola godine sam se preselila u Zagreb, tu trenutno studiram, i prilično sam zadovoljna svojim odabirom. Što se tiče glume, puno putujem na različite festivale diljem Europe zbog predstavljanja Murine, a to se nastavlja i ove godine. Ipak, mislim da je najznačajnije za mene to što sam upoznala agenta te mi on šalje razne audicije za međunarode filmove i serije. Imam i neke nove projekte koji bi se trebali realizirati ove godine. Svakako, veselim se i jedva čekam vidjeti u kojem će se smjeru to sve razvijati.