‘Ulica noćnih mora’ – Del Torov omaž poetici noir filma

Zastrašujuće intrigantan i do kraja neizvjestan posljednji film Guillerma del Tora Ulica nočnih mora još je jedna u nizu filmskih priča slavnog meksičkog režisera koja računa na gledateljev pristanak da se odrekne logike svakidašnjeg i da se prepusti estetici koja ovog puta nije nandaravna i jeziva nego misteriozna i zlokobna.

Artificijelan u onom postmodernističkom smislu, gdje se režiser koristio prosedeom namjerno namještenim da imitira filmove zlatnog doba Hollywooda film Ulica noćnih mora veliki je omaž legendarnim noir filmovima zlatnog doba američkih filmskih produkcija.

Još od svojih filmskih početaka sklon bizarnom i nadrealnom Del Toro se nije mnogo udaljio do svoje prepoznatljive filmske poetike pa iako Ulica noćnih mora ne operiše sa elementima onostranog film posjeduje atmosferu koja neodoljivo podsjeća na ranije rediteljove filmove.

Ta poetička identičnost postignuta je vještim Del Torovim korištenjem filmske atmosfere i odabirom proscenija u kojem se radnja odvija. Priča filma prati sudbinu mentalista Stana Carlislea koji od cirkuskog pomoćnika sa mračnom tajnom postaje jedan do najpoznatijih zabavljača svog doba.

Svijet ‘na ivici zakona’

Vješt, uigran, inteligentan, Stan je odlučan da svoje znanje manipulacije ljudskim osjećanjima upotrijebi kako bi stekao slavu i bogatstvo. Što mu skoro i polazi za rukom kada u svoje opsjenarske igre uvede psihijatricu Lilith Ritter. I baš kada je pomislio da je napokon pronašao „zlatnu žicu“, tačnije dovoljno bogatu žrtvu koja naivno vjeruje u njegove opsjene u igri, gdje je uvijek bio lovac, on iznenada postaje lovina i žrtva.

Fokusiran na bezbrojne nijanse svijeta koji živi izvan dosega razumu shvatljive normalnosti Del Toro je oslikao svijet u kojem vladaju drugačija pravila. Cirkuska trupa u kojoj je Stan naučio sve tajne performativne umjetnosti ogledalo je svijeta u kome nije važno koliko je čovjek moralna osoba jer od jednog cirkuskog radnika i zabavljača uvijek se traži da bude dovoljno spretan da „prevari“ svoju publiku.

To je strašan, surov i beskompromisan svijet gdje nema mjesta za slabiće ili ljude koji oklijevaju činiti nešto što se doima kao da je na „ivici zakona“. Kako Stanove sposobnosti opsjenarstva bivaju veće tako raste i njegova pohlepa za novcem, a beskrupuloznost s kojom manipulira osjećanjima ljudi dovešće ga na rub smrti.

Klimaks filmska fabula doseže onoga trenutka kada Stan upozna bogatog i misterioznog poduzetnika Ezru Grindlea i onda zaluđen idejom da se dočepa što veće sume novca pokuša sprovesti maestralnu prevaru.

Povratak na početak

Kao mentalist na glasu, Stan obeća da će prizvati iz mrtvih dušu davno umrle djevojke u koju je Ezra bio zaljubljen, a kada pokušaj prevare propadne Stan mora bježati ne samo od svojih prevarenih žrtava nego i od ruke zakona jer je u afektu ubio svog klijenta.

Film se završava apoteozom u kojoj se Stan vraća na polazište u svome životnim putešestvijama, zapravo on pada čak i niže jer će njegov posljednji posao biti cirkuska nakaza zatočena u kavezu. Dakle, on se vraća na mjesto s kojeg je krenuo u osvajanje svijeta, vraća se na mjesto koje je fizičko, realno i simboličko dno, vraća se moralno, fizički i mentalno uništen. Vraća se na „mjesto zločina“ spreman okajavati svoje grijehe kao čovjek koji je izgubio volju za životom.

Guillermo del Toro snimio je neobičan i važan film istovremeno jasno stavljajući do znanja dominantnoj hollywoodskoj poetici da je moguće snimiti film koji će biti baziran na eksploatiranju snažne priče a ne samo na prilagodbi filmskog narativa izvedbenim mogućnostima savremene digitalne tehnologije.

Mračan i uznemirujući film Ulica noćnih mora podsjeća nas da je mračna strana čovjekove psihe još uvijek snažno i inspirativno mjesto za oblikovanje filmske priče.

Odlične izvedbe Coopera i Blanshett

Revitalizirajući poetiku noir filmova sa svojim teškim i metaforičkim zapletima Del Toro je omogućio cijelom nizu glumaca da se okušaju u veoma nekonvencionalnim ulogama.

Bradly Cooper i Cate Blanshett su briljirali glumeći zločinački par koji se nadmeće ne samo u počinjenju zla nego i u međusobnim mentalnim igrama.

Del Torov posljednji film možda neće naići na oduševljenje publike koja je naviknuta gledati blockbustere sa labavom pričom i gomilom specijalnih efekata, ali oni koji od kino užitka očekuju nešto više biće i više nego zadovoljni, jer je slavni meksički režiser snimio ambiciozan i umjetnički zaokružen film, a intrigantnost priče obećava da će u fabuli uživati i oni koji od filmske umjetnosti prevashodno očekuju obilje zabave.