Amir Karagić, bh. reditelj iz Amsterdama: Let ka filmskom Panteonu

Kada vam na um ne pada nikakva pametnija formulacija o filmskom stvaraocu na početku svoje još uvijek maglovite celuloidne priče, onda je potpuno legitimno i prihvatljivo posuditi poprilično ležernu i romantičnu opasku o sebi koju je u našem prvom kontaktu preko Messengera neopterećeno izrekao Amir Karagić, nizozemski reditelj bosanskih korijena opisavši sebe kao autodidaktnog scenaristu i reditelja. Čak se bez imalo sujete našalio dodavši ovoj sintagmi pridjev “novi”, aludirajući duhovito i ironično na svojih 38 godina kada ovaj biznis konsultant iz Amsterdama preko dva kratka filma u razmaku od tri godine postaje ime u nizozemskoj filmskoj industriji.

Bh. javnost za rođenog Prijedorčanina koji voli istraživati stvarne likove i uzbudljivu vizualnu imaginaciju prvi put čula kada je za svoj rediteljski debi Stalemate 2018. godine nagrađen na festivalu u New Yorku. Bilo je to jubilarno 15. uprizorenje Bosansko-hercegovačkog filmskog festivala (BHFF) na kome se promovira bh. kinematografija, ali i kultura, umjetnost i tradicija našeg podneblja.

U nizu mladih i perspektivnih autora u SVA teatru na Manhattanu, poput Alena Drljevića, Aide Begić, Aleksandre Odić, Ade Hasanovića i Timura Makarevića, umjetničko utočište našao je i Amar Karagić u čijoj filmskoj “radnoj knjižici” nije bio upisan nijedan dan na umjetničkoj akademiji, niti se na neki drugi način okitio formalnim filmskim obrazovanjem, ali je dobio frenetičan pljesak za 13-minutni film u kome je sažeo priču o neriješenim porodičnim odnosima muške dominacije i tradicionalne uloge oca Mikea, sredovječnog kuhara iz Amsterdama i “neizbježnog” sukoba sa mladom generacijom koja krči svoj životni put na drugačijim socijalnim i ideološkim postulatima. Kroz šahovsku partiju između oca i sina isijavaju intenzivne, sirove i uznemirujuće scene borbe za dominaciju.

Katalog ‘Shorts from the Netherlands 2022’ kao odskočna daska

Tri godine kasnije, Karagić je vlasnik kratkog igranog filma Redrum za koga potpisuje scenarij i režiju. Radnja ovog 30-minutnog kriminalističkog trilera smještena je u današnji Amsterdam i prati Marwana, plašljivog vlasnika kafića koji se suočava sa problemom iznude u koji ga uvlače njegov nesmotreni i nepromišljeni poslovni partner Fouad i nasilna bivša djevojka.

“Film šaljemo na različite festivale žanrovskog filma od novembra 2021. godine i do sada smo, na veliko i pozitivno iznenađenje, u Los Angelesu, San Franciscu i u Švedskoj osvojili prve nagrade za najbolji strani ‘mid-length’ film. Pored nagrada koje su zasigurno ‘vjetar u leđa’, rekao bih da se najviše ponosim činjenicom da sam bez ikakvih veza u holandskoj filmskoj industriji uspio da skupim ekipu profesionalaca koji su vjerovali u moju priču”, kaže Karagić.

U njegovom timu bili su talentirani glumci Mahfoud Mokaddem, Mouad Ben Chaib, Lara Roozemd i Jonathan Huisman, izvanredni snimatelj Robert Berge, koproducent Tulsa Studios i postprodukcijski tim iz VICE Media.

“Dok sam radio na Redrumu osnovao sam i svoju produkcijsku kuću ‘Sprezzatura films’ i sam sam finansirao ovaj projekt, jer sam svjestan da u ovoj fazi filmske karijere ne treba da očekujem novac od javnih institucija za razvoj filma. S druge strane, baš i nemam vremena da čekam da mi neko službeno ‘odobri’ realizaciju mojih snova”, objašnjava Karagić svoj poslovni potez.

Možda sva ova uvertira i ne bi imala previše smisla da državna agencija za međunarodnu promociju nizozemskih filmova “EYE International”, po izboru komiteta sastavljenog od istaknutih filmskih stvaralaca, nije Karagićev film Redrum uvrstila u selekciju kratkih filmova za katalog “Shorts from the Netherlands 2022” koji će biti prezentiran na svim značajnijim svjetskim filmskim festivalima tokom godine.

“U Nizozemskoj se godišnje isproducira 1.000 kratkih filmova i biti na ovoj listi znači da je Redrum zadovoljio vrhunske filmske standarde i to me čini jako sretnim u mojim rediteljsko-scenarističkim počecima”, kaže Amir.

O novom filmu kaže da se radi o kratkom trileru sa elementima francuskog “crnog filma” (noir), a radnja se u velikoj mjeri fokusira na mentalni impakt konzistentnog mobinga i maltretiranja i uglavnom prati “dobričinu” Marwana koga ljudi iz okruženja iskorištavaju i guraju u ugao kada mora da reagira i brani se i pritom poduzima drastične poteze.

Pragmatični filmofil

“Ideja za scenarij nastala je prije nekoliko godina tokom jednog razgovora sa prijateljima o temi šta znači biti ‘dobar čovjek’ i da li dobar čovjek može da postane loš, bez obzira šta mu se dešava u životu. Budući da je film dosta spor proces, imao sam vremena promišljati, ‘filozofirati’, dorađivati i polirati scenarij do sadašnjeg finalnog oblika, u čemu mi je pomogao koscenarist Sergej Groenhart”, opisuje Karagić kako se razvijala “vizija” filma.

Nizozemski filmski kritičar Jason Knight za Redrum kaže da je “uzbudljiva vožnja sa naracijom koja privlači pažnju publike i vrijedna je iskustva”. Sinopsis ovog mračnog trilera je slijedeći: dobronamjerni Marwan (Mokaddem) i njegov rođak Fouad (Ben-Chaib), poprilično nemarna i nepouzdana osoba, rade u kafiću u Amsterdamu. U početku je sve OK, ali stižu problemi. Marwan je u vezi s Larom (Roozemond), a njezin bivši dečko agresivac Vincent (Huisman) odlučuje od Marwana iznuditi novac. U međuvremenu, Fouad duguje novac opasnim ljudima i udružuje se s Vincentom kako bi se izvukao iz dugova.

“Jedan od najjačih aspekata ovdje je muzika Thiesa Bouwhuisa, koja uključuje elektro-muziku i zvuči dramatično, napeto i jako dobro slaže sa scenama. Robert M. Berger daje izvanredan doprinos svojom prekrasnom kinematografijom. Svjetlosni efekti su sjajni, a tu su i prekrasne upečatljive snimke Amsterdama”, piše Knight u filmskom prikazu.

Amir Karagić trenutno priprema snimanje eksperimentalnog kratkog filma koji mu omogućuje, kako kaže, da dalje razvija svoj vizualni stil.

“Imam veliku želju da napravim dugometražni film, ali sve je to u ranoj fazi da bih išta govorio o tome detaljnije. Otvoren sam za bilo kakve ideje i potencijalnu suradnju sa drugim scenaristima i producentima i zato planiram ove godine u Cannesu tokom filmskog festivala da pokušam ostvariti kontakte sa filmskim profesionalcima sa područja bivše Jugoslavije”, kaže o svojim planovima bh. reditelj sa amsterdamskom adresom. Naravno, krajnji cilj i ambicija talentiranog i pragmatičnog “autodidakta” jeste “filmska Meka”, Hollywood u Los Angelesu, ma koliko to u ovom trenutku izgledalo pretenciozno.

Na kraju razgovora pitamo ga za filmske uzore i on “na prvu” iz memorije izlistava svoje favorite.

“Trenutačno na pameti su mi zbog scenarija, emocije i atmosfere film Mržnja (La Haine), francuskog reditelja Mathieua Kassovitza i kriminalistička drama Vrućina (Heat), Michaela Manna. Od filmova sa područja bivše Juge izdvojio bih Muškarci ne plaču, Alena Drljevića i Murina, Antoanete Alamat Kusijanović.

Zanimljiv i energičan filmofil sa već izgrađenim istraživačkim habitusom u kome centralnu poziciju ima njegovo shvatanje da mora da stalno preispituje vlastita mišljenja i dodatno osvjetljava i interpretira ideje koje vidi na zamišljenom filmskom platnu.