Husić: Da nije stradala u ratu, građa Orijentalnog instituta bila bi u UNESCO-vom Registru pamćenja

Građu izgubljenu u agresiji na Bosnu i Hercegovinu ne može nadomjestiti nijedan arhiv niti rukopisna zbirka u svijetu, kaže Aladin Husić, direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu.

Uprkos stradanju nesagledivih i neprocjenjivih razmjera, Orijentalni institut je opstao i rad nastavio doslovce iz pepela (Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu)

Orijentalni institut u Sarajevu je javna naučnoistraživačka ustanova osnovana 1950. godine sa zadatkom da prikuplja, obrađuje i publikuje rukopisnu i arhivsku građu na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, proučava ove jezike i njihove književnosti s posebnim osvrtom na stvaralaštvo Bošnjaka, te proučava historiju, kulturnu historiju i orijentalnu umjetnost u Bosni u doba osmanske uprave.

Sa direktorom Instituta, mr. Aladinom Husićem, razgovaramo o časopisu Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), postignućima Instituta, stradanjima građe tokom opsade Sarajeva te izazovima djelovanja u savremenim okolnostima.

Aladin Husić (Ustupljeno Al Jazeeri)
  • Prilozi za orijentalnu filologiju su najstarije naučno izdanje Univerziteta u Sarajevu. Koje je razvojne etape i izazove kroz sedam decenija neprekinutog izlaženja imala ova naučna publikacija? 

– Kao i svaki časopis i POF je imao svoj evolutivni put razvoja i profiliranja. To se jasno vidi od samog naslova do unutarnje strukture i sadržaja časopisa. Kada je pokrenut 1950. godine časopis je nosio naziv Prilozi za orijentalnu filologiju i historiju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, kao vodeći časopis koji je pokrivao teme i oblasti iz vremena uprave Osmanskog carstva i svega onoga što je proistjecalo iz te vladavine u sferi duhovnosti, jezika, književnosti kulture, stvaralaštva, arhitekture i umjetnosti. Sam naziv definirao je naučna polja i geografski prostor koji je pokrivao. Zaključno sa brojem VI-VII/1956/57, časopis je izlazio pod tim nazivom, a od broja VIII-IX za 1958/59 (izašao 1960. godine), izlazi pod reduciranim nazivom Prilozi za orijentalnu filologiju, ili kako to mi kolokvijalno iz ekonomičnosti skraćeno kažemo samo POF. To je praktičniji i jednostavniji naziv, koji je suštinski odražavao sve ono što je bio prvobitni naziv koji je bio predug i nepraktičan.

U tematskom smislu i unutarnjom organizacijom također je doživljavao izvjesne korekcije u kojima su u početku dominirale sljedeće cjeline: Radovi, Sitni prilozi, Prevodi, Kritike, Ocjene i Prikazi, s manjim odstupanjima, što je ovisilo i od ponude autora i saradnika na temelju čega se ustanovljavala unutarnja struktura časopisa. Od broja 27/1977, koji je izašao 1979. godine, časopis je strukturiran na sljedeći način: Filologija (a. jezik, b. književnost), 2. Istorija i diplomatika, uz manja odstupanja, ovisno od prispjelih priloga. Naravno tu su i druge teme iz kulture, umjetnosti, svega onoga što je vezano za historijsko, kulturnocivilizacijsko naslijeđe iz vremena osmanske vladavine na našim prostorima.

Nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), fokus je, naravno, na Bosni i Hercegovini pod osmanskom vlašću ali nisu isključeni ni regionalne teme koje se odnose na navedeno razdoblje. Sumarno možemo kazati da se tokom svoga izlaženja POF profilirao se kao časopis koji ima svoje tri osnovne cjeline: jezik, književnost i historija, uključujući i srodne oblasti, kultura, umjetnost.

  • U bivšoj državi Orijentalni institut je bio vodeća naučno-istraživačka institucija za proučavanje osmanskog naslijeđa. Koji su najznačajniji autoriteti bili dio ove institucije u proteklih sedam desetljeća?

– Kroz Orijentalni institut prošla su velika imena bosanskohercegovačke i jugoslovenske orijentalistike u najširem smislu riječi. Imena koja su bila poznata i priznata diljem svijeta. To su: Hazim Šabanović, Branislav Đurđev, Hamid Hadžibegić, Nedim Filipović, Adem Handžić, Avdo Sućeska, Omer Mušić, Besim Korkut, Salih Hadžialić, Teuftik Muftić, Muhamed A. Mujić, Ešref Kovačević, Salih Trako, Džemal Ćehajić, Sulejman Grozdanić, Ahmed S. Aličić, Fehim Nametak, Amir Ljubović, Behija Zlatar, Lejla Gazić. Možemo kazati i da je Orijentalni institut dao četiri akademika, a to su: Branislav Đurđev, Nedim Filipović, Avdo Sućeska i Esad Duraković. Svako od naprijed istaknutih zaista je dao nemjeriv doprinos u svojim oblastima, doprinio promociji nauke općenito, bosanskohercegovačke orijentalistike i Orijentalnog instituta kao institucije. Sve su to imena za koje nauka izvan Bosne i Hercegovine itekako zna, i koja spominje, bez čijih rezultata je nezamislivo baviti se bilo kojim segmentom nauke kojim su se naprijed istaknuti velikani bavili. Dovoljno je samo kazati: Putopis Evlije Čelebije, prijevod Kurʻana, Rječnik arapskog jezika, prijevod Hiljadu i jedna noć, što je tek dio rezultata da dalje ne nabrajam jer uvijek postoji rizik da se adekvatno ne poslože ti rezultati. Stoga ćemo se zadržati samo na tih nekoliko naslova.

  • Kakav je danas interes za studiranjem orijentalnih jezika i srodnih nauka s obzirom na opći pad broja studenata i smanjenje interesa prema društvenim fakultetima?

– Ovo pitanje bilo bi primjerenije postaviti kolegama na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za orijentalnu filologiju i historiju. Nemam neposredan uvid u statistike i trendove u tom smislu. Ali ono što znam, danas to mnogo drugačije funkcionira nego ranije. Sve je manje klasične orijentalistike u smislu istovremenog izučavanja sva tri orijentalna jezika (arapski, turski, perzijski) u različitim kombinacijama. Danas se više neki od tih jezika kombinira s evropskim jezicima ili u nekoj drugoj kombinaciji, kroz dvopredmetni studij. Ako uzmemo to kao osnovni kriterij vrednovanja, onda možemo kazati da je interes u padu.

Međutim, koliko znam, postoji interesovanje za jednopredmetni studij, posebno turskog ili arapskog jezika. Ali ne treba zaboraviti da studij turskog imamo i na drugim univerzitetima u Sarajevu i izvan Sarajeva, tako da to stvara nešto drugačiji dojam od stvarnog interesa. I to pitanje treba promatrati u nešto širem kontekstu, ne samo u kontekstu Filozofskog fakulteta, jer turkologiju imamo i na IUS-u u Sarajevu, zatim u Mostaru, Zenici, Tuzli. Ali tamo je samo turkologija, bez drugih jezika koje definiramo kao orijentalni (arapski i perzijski).

  • Orijentalni institut je najveći dio svoje građe izgubio u opsadi Sarajeva, ali i kadra. Koliko sada Institut ima na raspolaganju građe i sa kakvim ljudskim kapacitetima raspolaže?

– Uprkos stradanju nesagledivih i neprocjenjivih razmjera, Institut je opstao i rad nastavio doslovce iz pepela. U odnosu na ono što smo posjedovali, a mjerilo se u stotinama hiljada dokumenata, hiljadama rukopisa, desetinama sidžila, hiljadama fermana i berata, danas je to skromna zbirka rukopisne i arhivske građe. Poslije stradanja dio građe godinama je prikupljan u reprodukovanoj formi iz arhiva u Republici Turskoj. Olakšavajuća okolnost je to da su danas arhivi sređeni, građa digitalizirana i znatno lakše je dostupna za istraživače. U odnosu na neka ranija vremena put do arhivske građe danas je jednostavniji, nego recimo samo prije 20-30 godina. Tako da je to velika prednost u nedostatku vlastite građe.

Međutim, treba naglasiti da građu izgubljenu u agresiji na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), ne može nadomjestiti nijedan arhiv niti rukopisna zbirka u svijetu. Stoga su svi napori samo amortiziranje te planetarne štete. Jer to nije šteta za Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu i regiju, to je šteta za evropsku i svjetsku historijsku i kulturnu baštinu. Da se to nije dogodilo, danas bi rukopisna i arhivska zbirka sasvim sigurno bila na UNESCO-voj listi Registra pamćenja kao što je to i Gazi Husrev-begova biblioteka od 2017. godine.

Što se tiče kadrovskih potencijala, Institut ima deset doktora nauka i šest mladih saradnika pred kojima je budućnost. Obaveza svih je ići stopama svojih prethodnika, a na svakome pojedinačno je da opravda tu obavezu i privilegiju koja mu se ukazala.

  • Orijentalni institut je kroz reformu visokog obrazovanja u Kantonu ušao u okrilje Univerziteta u Sarajevu. Da li je ova promjena unaprijedila položaj Instituta? 

– Ulazak u okrilje Univerziteta znatno je unaprijedio položaj Instituta, prvenstveno u pogledu rješavanja pitanja finansiranja kao osnovne pretpostavke za funkcioniranje općenito. Potrebno je prilagoditi se i uklopiti svemu onome što je donijela integracija kao takva i usklađivati dinamiku aktivnosti prema dinamici aktivnosti Univerziteta kao naše krovne ustanove. To oslobađa energiju za rad na drugim planovima u odnosu na vrijeme kada se vodila borba sa finansijskim nedaćama kakvih je u prošlosti bilo.

Izvor: Al Jazeera