Alma Trauber: Ljude uvijek trebamo uvjeravati u važnost kulture

Umetnici u manjim gradovima učestalo govore o nedovoljnom ulaganju sredstava u lokalne institucije kulture i sa kakvim poteškoćama se suočavaju u prezentovanju svog rada široj javnosti. To nije slučaj sa Gradskom galerijom “Striegl” u Sisku. Na čelu ove umetničke oaze je kustoskinja Alma Trauber koja je predanim radom i istinskom posvećenošću profilisala galeriju na javnoj sceni Hrvatske i regiona.

Približiti novi koncept i savremenu umetnost lokalnom stanovništvu nije bilo lako, a uz to Sisak i okolinu je pre godinu dana razorio zemljotres. Galerijski prostor je oštećen, ali je tim predvođen Almom uspeo da sačuva važan fundus. Uz velike izazove, organizovano je nekoliko izložbi, kako bi se uspostavio pređašnji poredak.

Alma Trauber sumirala je godinu koja je na izmaku i približila nam kako svoj rad, tako i umetničku scenu Siska.

• Čini se da ste brzo Galeriju ‘Striegl’ pozicionirali na kulturnoj mapi Hrvatske, ali to sigurno nije bilo lako. Sa čime ste se suočili na tom putu?

– Kulturi, a time i umjetnosti, osobito u ovim našim sredinama i kontekstima, nije lako. Nije lako u pogledu propulzivnosti, u pogledu financiranja, niti u pogledu zadovoljavanja onih primarnih uvjeta rada. Tako i pozicioniranje galerije koja se programski usmjerava ka suvremenoj umjetnosti nije lagan put. Ono što sam bila postavila za primarni cilj galerijskog djelovanja i programa jest sadržajna i metodološka usidrenost u suvremenosti i sadašnjosti. Smatram da uloga muzejsko-galerijskih ustanova, osobito javnih kojima su osnivači gradovi, države (što je kod nas uobičajeno i prevladavajuće u odnosu na privatne ustanove), mora biti jasno pozicioniranje svojih programskih stavova i programskih usmjerenja, ali i da te ustanove moraju biti lučonoše humanizma i empatije u svakom pogledu. Isto tako, svaki muzej i svaka galerija moraju imati brze i promptne reakcije na stanje koje nas okružuje, na ljude, zajednicu, društvo. To je jedina garancija opstanka, ali i načina suživota s vremenom u kojem jesmo.

Kada sam počela voditi Gradsku galeriju “Striegl” suočila sam se s banalnim problemima za koje sam kasnije shvatila da su prisutni u većini galerijskih ustanova u manjim gradovima, jer je jednostavno došlo do “promjene” – od promjene vizualnog identiteta, promjene programskog djelovanja, promjene načina djelovanja, ali i diseminacije galerijskih sadržaja. S publikom u lokalnoj zajednici još uvijek taj put upoznavanja i razvoja traje. Zadovoljna sam s vidljivošću i prisutnošću galerije u javnom prostoru, jer ta nam pozicija omogućava brojne kvalitetne suradnje i vrhunske umjetničke programe unutar naših mogućnosti. Taj put “suočavanja”, kako ste lijepo na početku prepoznali, nije gotov, jer to je proces koji traje i mora biti spreman na brojne prilagodbe i mikroevolucije, a ja se izazovima uvijek radujem.

• Na koji način uspevate da održite funkcionisanje galerije i da li država ima sluha za kulturnu scenu van glavnog grada?

– Grad Sisak je prepoznao važnost ulaganja u ustanove u kulturi. To nisu velika ulaganja, ali su kontinuirana i za sada stalna. Podrška Grada je izuzetno važan faktor u smislu djelovanja javne ustanove. Stoga sam sretna da smo trenutno u takvim okolnostima djelovanja gdje nismo sputani u pogledu programa, sinergija, umrežavanja i podrške u svakom pogledu. Drugi način funkcioniranja galerije je suradnja s brojnim drugim ustanovama na području grada, države kao i suradnja s nezavisnim sektorom. Nastojim dinamizirati program sa što većim brojem suradnika. To se evo divno i kvalitetno pokazalo i u projektu/izložbi Zazidati pukotine, zatvoriti rupe – čitanje i pisanje kao zacjeljenje. Što je veći broj suradnika, i što veći broj ljudi uključujete u rad i program, sve je nekako održivije, zanimljivije i uvijek drugačije. Glavni grad Zagreb zaista ima veliku, sadržajno bogatu i versatilnu kulturnu scenu, ali to ne umanjuje važnost manjih gradova u njegovoj blizini. U ovim našim prostornim i geografskim parametrima sve i jest u “blizini”, tako da smatram da je Sisak u tom pogledu u prednosti. Gradovi “u blizini” i po mjeri čovjeka, što Sisak jest, postaju sve privlačniji.

Nastojim da gradska galerija podrži programe koji su inovativni i kvalitetni, a koji nemaju priliku zaživjeti u većim gradovima. Država ima sluha u vidu redovite podrške kroz godišnji javni natječaj za potrebe u kulturi i da nema te podrške, bilo bi nezamislivo provesti zamišljeni cjelogodišnji program. Mi se osobito kao gradska ustanova oslanjamo na podršku od Ministarstva kulture, jer su nam ta sredstva kao i gradska, gotovo jedini izvori financiranja programa. Ono što bi bilo nužno i što je evidentno kao postojeći problem, jest da država kroz neki predstojeći period uspije povećati ukupan budžet za kulturni sektor što bi olakšalo raspodjelu sredstava i koliku toliku podjednaku zastupljenost svih aktera u kulturi.

• Koja su najznačajnija dela koje se nalaze u fundusu galerije? 

– Fundus Gradske galerije “Striegl” čine svega dvije zbirke: Zbirka Striegl i Likovna zbirka. Obje zbirke u smislu cjelina, smatram jednako važnima, jer zrcale sve ono što galerija u programskom smislu jest. To su mali i relevantni umjetnički kozmosi koji evoluiraju i iz godine u godinu dobivaju novi značaj kroz svaku novu izložbu ili publikaciju. S jedne strane, čuvamo, prezentiramo, reinterpretiramo, valoriziramo umjetničku ostavštinu sisačkog umjetničkog doajena Slave Striegla koji je najznačajnije ekstrakte svog opusa poklonio rodnom gradu, a galerija ih čuva i prezentira. Upravo je ova zbirka temelj značajnog investicijskog projekta, a to je uređenje Strieglove rodne kuće u centru grada gdje će zbirka nakon adaptacije biti cjelovito predstavljena.

S druge strane, Likovna zbirka je “zbirka u nastajanju”. Ovu zbirku redovito nadopunjujemo novim radovima suvremenih umjetnica i umjetnika koji u galeriji izlažu, ali i godišnjim donacijama radova kao i otkupima. Rast i koncept ove zbirke je trajni dokument programskih koncepata i aktivnosti Gradske galerije “Striegl” tako da je nemoguće iz te cjeline izdvojiti pojedinačno najznačajniji rad.

• Da li su mladi zainteresovani za umetnost i sadržaje koje nudite?

– Mladi su nam najveći izazov, ali i najveći misterij. Ukoliko zaista na svijetu postoji 10 različitih generacija moramo uzeti u obzir da svaka od njih uz sebe nosi neku specifičnost u pogledu potreba i interesa. Na poticanju interesa mladih za galerijske sadržaje cijelo vrijeme kontinuirano radimo. Još uvijek nisam posve zadovoljna brojem posjeta mladih ljudi, stoga mi je to izazov a cilj da galerija postane istinski dijeljeni prostora, mjesto susreta, mjesto za druženje i boravak kao i mjesto za neopterećeno stjecanje novih znanja.

• Kakva je umetnička scena u Sisku?

– O kulturnoj sceni vam mogu pričati iz rakursa djelovanja Gradske galerije “Striegl” i brojnih suradnji koje ostvarujemo na kulturnom polju unutar lokalne zajednice, ali i van nje. Sisak ima zaista versatilnu i bogatu umjetničku scenu koju njeguju javne ustanove, udruge, te brojni pojedinci poput uspješnih suvremenih umjetnika, redatelja, dizajnera, književnika koji dolaze iz ovog grada: Marko Tadić, Ivana Tkalčić, Vesna Mačković, Goran Nježić, Goran Dević, Sven Sorić, Marija Dejnović i mnogi drugi. Ono što mi se čini važnim je upravo ispreplitanje i umrežavanje pojedinih segmenata društvenog života u svemu tome.

Gradsku galeriju smo kroz programe poput Connect/Reflect i Shared Space nastojali što više otvoriti ljudima, publici i da ljudi osvijeste važnost kulturnih sadržaja, da ih oni sami kreiraju, a ne samo konzumiraju. Jedan od osnovnih ciljeva nam je edukacija na području umjetnosti, i to ne u izvedbenom smislu, već o svemu onome što čini umjetnost danas. Shared Space je program u sklopu kojega se galerijski prostor ustupa na određeni vremenski period lokalnoj zajednici s ciljem povezivanja različitih oblika djelovanja na polju kulture i suvremene umjetnosti te aktivnog uključivanja građana kroz posredne oblike rada unutar gradske ustanove. Na ovaj način Gradska galerija Striegl “otvara” svoj fizički i prošireni prostor djelovanja (u diskurzivnom, medijacijskom smislu) lokalnim ustanovama, udrugama, pojedincima. Connect/Reflect je program koji ima za cilj kroz interdisciplinarne i interaktivne programske prakse, intenzivnije povezati publiku različitih dobnih i interesnih skupina s programima na polju suvremene umjetnosti, kulturnih i različitih diskurzivnih praksi.

Kulturna scena je vidljiva sve dok funkcionira kao živi organizam i koji prati paradigme vremena u kojem živimo, zato programski forsiramo suvremenost i sadašnjost te kritički pristup kako bismo nastojali bolje razumjeti aspekte života kojeg živimo, ali i ulogu kulture u njemu. Stoga svakom izložbom, predavanjem, popratnim diskurzivnim programima nastojimo aktualizirati sve ono što zovemo “baštinom”, naslijeđem, identitetom. Osobito je to osjetljivo pitanje u kontekstu prezentacije Strieglovog opusa gdje nastojimo taj opus učiniti živim kroz nova saznanja, nove prezentacije, valorizacije i interpretacije. Naša uloga je u tome da ukažemo da je jedna gradska galerija jednako važna u životu jednog grada i njegovih građana i svih ljudi koji će ovaj grad posjetiti, kao i sve ostale javne službe (javna uprava, bolnice, sudovi, trgovine, arhivi i sl.) te da smo sastavni dio jednog organizma kojeg činimo živim. Na žalost, bez obzir na sve vrijednosne paradigme 21. stoljeća, i dalje je nužno i potrebno ljude uvjeravati u važnost kulture.

• Godinu dana od razornog zemljotresa koji je pogodio vaš grad organizovali ste multimedijalnu izložbu Zazidati pukotine, zatvoriti rupe koja je okupila dosta umetnika iz regiona.

– Multimedijalna izložba Zazidati pukotine, zatvoriti rupe je rezultat zajedničkog koncepta Marije Dejanović, pjesnikinje koja je odrasla u Sisku i sisačkog fotografa Dorijana Šipuša. U suradnji s Gradskom galerijom Striegl, pokrenuli smo multimedijalni i interdisciplinarni projekt s međunarodnim sudjelovanjem i suradnjom s relevantnim domaćim i inozemnim časopisima. Jedan od završnih rezultata projekta je bila izložba u sisačkoj galeriji realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Siska. Izložba je predstavila vizualno-tekstualni rad s tekstovima Marije Dejanović i fotografijama Dorijana Šipuša kao odgovora na potres – shvaćen u ovom slučaju doslovno i metaforički. Također su na izložbi bili izloženi i tekstovi svih ostalih suradnika na projektu.

Ovaj projekt smo pokrenuli i osmislili s ciljem međuregionalne solidarnosti i poticanja suradnji između država i gradova u regiji, tako da je sjajan rezultat ova izložba koja je bila mjesto susreta različitih tekstova, jezika, misli i osjećaja na istu temu – temu potresa. Dorijan Šipuš donosi fotografske zapise interijera oštećenog i izmijenjenog potresom, analitički bilježeći različite putanje pukotina na površini zida i razotkrivajući otkrhnute slojeve. Upravo su to prizori koji su postali životni parametar ostajanja ili odlaska, garancija sigurnosti ili nesigurnosti i novi “uzorak” s kojim se suočavaju mnogi na potresom pogođenom prostoru. S druge strane Marija Dejanović reagira tekstom koji dekonstruira motiv potresa u svim njegovim relacijama i posljedicama, kako u fizičkom prostoru tako i u onom mentalnom, kako u osobnom tako i kolektivnom.

Marijina reakcija na potres proizlazi iz shvaćanja rupe i pukotine kao traume, u ljudima, prostoru i zajednici. Međutim, s druge strane tekstovi vezani uz svaku od fotografija ostvaruju se kao svojevrsni “katalizatori”, kako i sama autorica tvrdi, kao simboli mogućnosti otpora, rasta međusobne komunikacije, solidarnosti i empatije. I rupe i pukotine shvaćene su u interrelacijama smještenima između naizgled izričite dokumentarnosti fotografije i metaforičnog i evokativnog jezika materijaliziranog riječju/stihom. U tom prostoru ovi fragmentarno obuhvaćeni motivi i isječci zaokružene tekstualne misli postaju mjesta prepoznavanja, poprišta kolektivnih i zajedničkih pitanja koja ne tonu u beznađe, već otvaraju prostore optimizma i daju razloge za ostajanje i za povezivanje.