Preminuo pozorišni reditelj i pedagog Joško Juvančić

Juvančić je režirao iznimno mnogo predstava u gotovo svim hrvatskim pozorištima, za šta je dobio brojne nagrade i priznanja.

Široj hrvatskoj javnosti Juvančić se nametnuo sredinom 60-ih (Goran Stanzl / Pixsell)
Široj hrvatskoj javnosti Juvančić se nametnuo sredinom 60-ih (Goran Stanzl / Pixsell)

Hrvatski pozorišni reditelj i pedagog te dugogodišnji direktor dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Joško Juvančić umro je u srijedu u Dubrovniku u 85. godini, doznaje se od porodice.

Juvančić je posljednjih mjesec dana bio u dubrovačkoj bolnici, iako nije teže bolovao, prenosi Hina.

Joško Juvančić – Jupa rodio se 1936. godine u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu.

Nakon završene Akademije najprije postaje asistent Branka Gavelle, a zatim i Koste Spaića, što će uvelike odrediti njegovu budućnost kazališnog pedagoga.

Utjecao na umjetnički razvoj brojnih glumaca

Kao profesor glume, od 1960. do danas Juvančić je presudno utjecao na umjetnički razvoj mnogih danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca.

Prve važnije režije Joško Juvančić ostvaruje u dubrovačkom kazalištu (Dubrovački skerac Feđe Šehovića 1961., Moliereova Škola za žene 1962.), kojem će se poslije redovno vraćati postavljajući, među ostalim, djela Držića, Schisgala, Bettija, Obaldije, Euripida, Ostrovskog, De Filippa, Vojnovića i Goldonija.

Široj hrvatskoj javnosti Juvančić se nametnuo sredinom 60-ih, kada u zagrebačkim pozorištima režira nekoliko važnih predstava – od Schisgalovih Daktilografa i Tigra u Teatru &TD, preko Tollerova Hinkemanna i Ghelderodeovih Škole za lude i Escuriala u Gavelli, do Goldonijevog Velikog smiješnog rata u HNK.

Od tada će režirati iznimno mnogo predstava u gotovo svim hrvatskim pozorištima, noseći se podjednako uspješno s klasicima domaće i svjetske dramske književnosti.

Naročito su važne njegove postave Držićevog Plakira iliti Grižule i Dunda Maroja, Shakespeareovog Sna Ivanjske noći, Vojnovićeve Dubrovačke trilogije, Vetranovićevog Kako bratja prodaše Jozefa i crkvenog prikazanja Ecce homo na Dubrovačkome ljetnom festivalu te savremeni pisci (Bakarić, Brešan, Ionesco, Simone, Cooney), pri čemu su neka od tih uprizorenja –  naprimjer Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi Toma Stopparda u &TD-u (1971.) – postala amblematskom pozorišnom oznakom svog vremena.

Dobitnik brojnih nagrada i priznanja

Raznolikost Juvančićevih pozorišnih iskustava upotpunjuju i mnoge režije predstava za djecu te režije lutkarskih predstava za djecu i odrasle (Skup, Osman, San Ivanjske noći).

Posebno poglavlje njegove profesionalne biografije vezano je za Dubrovačke ljetne igre/festival, u čijem je umjetničkom vodstvu neprekidno 20-ak godina te od 1986. do 2001. obnaša i dužnost umjetničkog direktora, to jest umjetničkog direktora dramskog programa.

Za svoj umjetnički rad Juvančić je dobio mnoge ugledne nagrade i priznanja, među kojima se ističe nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo 2000., zatim nagrada “Dubravko Dujšin” 1982., nekoliko nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika (Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja), a u 2016. godini dobio je nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo.

U sklopu Dubrovačkih ljetnih igara 2011. godine predstavljena je monografija “Joško Juvančić Jupa”.

Izvor: Agencije

Povezane

Pamtićemo ga i po snazi i strasti da usadi ljubav prema pozorištu i životu u srca svih nas koji smo ga upoznali, navedeno je u objavi porodice povodom tragične smrti Igora Vuka Torbice.

18 Jun 2020
Više iz rubrike KULTURA
POPULARNO