Stoljeće Narodnog pozorišta Sarajevo u sjeni pandemije

Stogodišnjica Kuće na obali veliki je i značajan jubilej, ne samo za ovu pozorišnu kuću, već općenito za bh. kulturu, društvo i historiju, smatraju sagovornici Al Jazeere.

Velike planove za obilježavanje stogodišnjice NPS-a srušila je pandemija COVID-19 (Armin Durgut / PIXSELL)
Velike planove za obilježavanje stogodišnjice NPS-a srušila je pandemija COVID-19 (Armin Durgut / PIXSELL)

Stotinu godina prošlo je od formalnog početka rada Narodnog pozorišta Sarajevo, koje je osnovano dvije godine ranije. Iako Kuća na obali rođendan “slavi” 21. oktobra – na dan kada je na sceni ove pozorišne kuće odigrana prva predstava – cijela godina je jubilarna te se trenutna uprava pokušava ponašati u skladu s tim.

Godinu su započeli onako kako su planirali – premijerom predstave To nikad nigdje nije bilo, koju je po motivima romana Istorija bolesti Tvrtka Kulenovića režirao Dino Mustafić – no njihove velike planove za obilježavanje stogodišnjice srušila je pandemija COVID-19, a dodatno poljuljali složeni finansijski i administrativni uvjeti.

“Planovi su jedno, a realnost je drugo. Desila nam se pandemija prošlog marta, pozorište je zatvoreno, kao i mnoge druge institucije, pa nakon nekog vremena djelimično otvoreno. Sada radimo u vrlo restriktivnim uslovima koji će, bojim se, biti još restriktivniji. Ipak, pokušavamo da održimo neki rad, onoliko koliko je to moguće, ne izlažući riziku ni naše umjetnike, ni naše gledaoce”, kaže direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Izudin Bajrović.

“Osim toga, mi radimo pod teškim finansijskim uslovima, jer smo rebalansom budžeta prošle godine ostali bez značajnih sredstava, a to se nastavlja i u ovoj godini. Zbog moratorija o zapošljavanju smo izgubili mogućnost samostalnog odlučivanja, dogovaranja sa našim spoljnim saradnicima, autorima, izvođačima, ugovorima o djelu… Vlada je preuzela na sebe neku vrstu monitoringa, tako da mi od vlade moramo dobiti saglasnost za bilo kakvu vrstu angažovanja praktično za sve što želimo. To nas uveliko onemogućava”, pojašnjava.

Pregršt značajnih ostvarenja

Historija najstarije i centralne pozorišne kuće u Bosni i Hercegovini je najvećim dijelom vezana za dramski program, jer se tek nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine, osnivaju Opera i Balet. Za sto godina postojanja podarit će bh. društvu i umjetnosti pregršt iznimno značajnih ostvarenja i autora te do danas ostati jedina bh. pozorišna kuća koja, pored Drame, ima Operu i Balet.

Sagovornici Al Jazeere smatraju da je riječ o velikom i značajanom jubileju, ne samo za ovu pozorišnu kuću, već općenito za bh. kulturu, društvo i historiju.

Veliki jubilej najstarije pozorišne kuće u BiH odvija se u sjeni pandemije (Armin Durgut / PIXSELL)

“Taj značaj od sto godina, koji se poklapa s jubilejem 70 godina Baleta, je neizmjeran. To je jedan dragulj bh. kulturne scene, s tim da bi BiH svakako morala obratiti pozornost na te svoje dragulje kako ne bi ostala bez njih, jer su baletna i operna umjetnost dodatno ugrožene zbog pandemije, ali i zbog određenih administrativnih stvari u koje smo se zapetljali i ne možemo izaći iz njih”, kaže v.d. umjetničkog direktora Baleta NPS Adnan Đindo i dodaje: “Zbog tog značajnog jubileja trebali bi biti ushićeni, kako mi umjetnici, tako i bh. građani. No, mi smo u strašnim problemima, maltane je upitno kako će pozorište izaći iz ove pandemije, da li će ono uopće više imati resurse kojima će se moći nositi s repertoarima, da li će se organizacijski moći oporaviti. Tako da je čudan, neki dvostruki osjećaj ushićenja i brige.”

V.d. umjetničkog direktora Opere NPS Dario Vučić ističe da je stogodišnjica Narodnog pozorišta Sarajevo veliki broj za naše podneblje i naše kulturne prilike.

“U godini u kojoj Narodno pozorište Sarajevo slavi sto godina, Opera obilježava 75 godina postojanja, a Balet ulazi u 71. godinu, tako da imamo neka tri jubileja. Značajno je što su kroz tih stotinu godina zaista prošla velika imena u sva tri segmenta. Nama je to na čast i ponos i nadam se da ćemo to, s obzirom na pandemiju, uspjeti proslaviti što svečanije”, kaže Vučić.

Da je stogodišnjica Narodnog pozorišta Sarajevo velika stvar ističe i čuveni operni pjevač Ivica Šarić.

“Činjenica je da u susjedstvu imamo slične institucije koje su starije, ali za BiH i njenu historiju sto godina jedne takve institucije je nešto što je veoma značajno. Mi smo već ušli u stogodišnjicu i malo se važnosti pridalo takvom jubileju. Normalno bi bilo da postoji neki počasni odbor u kojem su članovi iz vrha vlasti, izvršni odbor koji će prirpemiti sve ostalo za proslavu, logično je da se izda jedna poštanska marka ili da se osiguraju priznanja, bar ona od papira, umjetnicima koji su u toj kući ostavili svoj radni vijek, a njih ima itekako”, poručije Šarić.

Svečanost otvaranja u znaku Nušićeve ‘Protekcije’

Svečanosti otvaranja Narodnog pozorišta Sarajevo bile su u znaku pozdravnog govora Branislava Nušića, tadašnjeg načelnika Umjetničkog odjeljenja Ministarstva prosvjete, i popraćene muzičko-dramskim programima, a prva predstava koja je izvedena bila je Nušićeva Protekcija. Upravo tu dramu, simbolično, uprava Narodnog pozorišta Sarajevo planira postaviti 21. novembra 2021. godine.

Potreba za pozorištem je nešto što je neuništivo, kaže direktor NPS-a Izudin Bajrović (Fena)

“Cilj nam je na neki način zatvoriti krug i zato nju planiramo za 21. novembar. Imamo dogovor sa uspješnim rediteljem i dobrim prijateljem Sarajeva Kokanom Mladenovićem koji bi trebao režirati taj tekst, koji je očigledno i danas aktuelan, mada ne sumnjam da će ga on dodatno aktuelizirati, kako to inače radi u svojim predstavama”, kaže Bajrović.

Prije Protekcije gledaoci će imati priliku pogledati baletnu predstavu Sjenke – autorski rad koreografkinje i balerine Belme Čečo te Kralja Edipa u režiji Diega de Bree, dok je krajem godine planirana praizvedba opere Derviš i smrt koju je po romanu Meše Selimovića komponirao Asim Horozić.

“Dugo vremena nismo mogli u klasičnom smislu postaviti operu, jer opera podrazumijeva preko sto učesnika samo na sceni, a ogroman je rizik postaviti toliki broj ljudi na jedno mjesto. Plan nam je da se, ako nam to epidemiološka i finansijska situacija dozvole, uhvatimo u koštac sa tako zahtjevnim djelom”, otkriva.

Poseban segment jubileja predstavlja monografija koju uprava Narodnog pozorišta Sarajevo, pored svečarskog repertoara, priprema već duži vremenski period.

“To je vrlo složen i zahtjevan posao u koji je uključeno jako puno ljudi, kako u uređivačkom timu, tako i onom autorskom timu. Treba skupiti na jedno mjesto sto godina jednog pozorišta koje sadrži Operu, Balet i Dramu, to je ogroman broj predstava, ogroman broj umjetnika/ca koji su prošli kroz to pozorište, koji su ostavili svoj pečat, svoj trag. Trudimo se da niko, nijedan uposlenik Narodnog pozorišta Sarajevo ne bude izostavljen iz te monografije. Radi se o vrlo ozbiljnom poslu, ali nadamo se opet da ćemo i to što smo počeli dovršiti na zadovoljstvo svih nas”, kaže Bajrović.

‘Pozorište će opstati’

Bajrović, koji trenutno obnaša funkciju direktora ove pozorišne kuće, je već 34 godine član ansambla Drame NPS-a. U tom periodu se, kaže, promijenilo mnogo toga – od društvenog sistema do načina funkcioniranja pozorišta.

Fasada jedne od najstarijih institucija kulture u BiH godinama čeka obnovu (Armin Durgut / PIXSELL)

“U međuvremenu je Sarajevo preživjelo opsadu, samim tim i Narodno pozorište Sarajevo koje je, ne desetkovano, nego više od toga. Mi smo ostali potpuno bez orkestra, ostali smo bez velikog broja zaposlenika, praktično je sve moralo krenuti skoro pa ispočetka. Donekle smo obnovili svoj rad, ali ne u potpunosti. Naprimjer, mi više uopće nemamo operni orkestar, tu nam pomaže Sarajevska filharmonija koja je posebna javna ustanova. Pozorište sada ima manje od pola zaposlenih koliko je bilo prije rata”, kaže.

“Ali ono što je ostalo otprilike isto teži kvalitetnom repertoaru. Koliko god se vremena i uslovi mijenjali, pa čak i u tim ratnim strahotama, mi smo se trudili da radimo najkvalitetnije moguće, da budemo ogledalo društva u svakom vremenu. Kako se društvo mijenja, tako se mijenja i njegov odraz u ogledalu, ali cilj pozorišta ostaje isti – pokazati društvu njegovo pravo lice”, ističe.

A pravo lice društva vjerovatno najbolje pokazuje fasada jedne od najstarijih institucija kulture u BiH koja godinama čeka obnovu, a zatim nepopunjeni ansambli, nedovoljan broj umjetnika, tehničkog osoblja, moratoriji, umanjenje budžeta iz godine u godinu… No, bez obzira na sve probleme s kojima se ova institucija kulture godinama suočava, Bajrović optimistično ističe da će pozorište opstati.

“Potreba za pozorištem je nešto što je neuništivo, to ne treba dovoditi u pitanje. U ovom trenutku je najvažnije da se okonča ova era kuge, era COVID-a kojoj se još uvijek ne nazire kraj. Povratak kroz vrijeme je nemoguć, mi se nikad nećemo vratiti tamo gdje smo bili, moraćemo početi iz neke nove tačke. Ja ne znam koja će to tačka biti iz koje ćemo krenuti naprijed, ali Narodno pozorište vidim u skorijoj budućnosti kao pozorište koje publika voli i u koje želi da dođe, pozorište u kojem se prave dobre i značajne predstave i u kojem gostuju naši, evropski i svjetski značajni autori”, ističe Bajrović na kraju razgovora.

Izvor : Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike KULTURA
POPULARNO