Historija zaboravljene civilizacije: Povratak u ‘magični svijet’ Ilira

Iako je Balkan prostor koji je znatno “opterećen” historijom, jedan period i jedna tematika su izuzetno zapostavljeni. Radi se o antici i Ilirima.

Knjiga pod naslovom Magični svijet Ilira – Historija zaboravljene civilizacije predstavlja izuzetno djelo iz oblasti antičke historiografije. Na dopadljiv i popularan način obrađuje najvažnije teme iz perioda antike na prostoru Zapadnog Balkana. Obrađen je period duži od hiljadu godina, uz analizu najvažnijih vojnih, upravnih, privrednih i religijskih kretanja.

Knjiga je jezikom i stilom prilagođena široj čitalačkoj publici a sadržajem vrlo zanimljiva i onim boljim poznavaocima ove tematike, piše između ostalog u recenziji dr. Almir Marić sa Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru.

Ova publikacija je poseban i po tome štu su u njenom pisanju učestvovala tri autora – Amra Šačić Beća, Salmedin Mesihović, Edin Veletovac.

“Premda je riječ o stručnjacima za antički period, njihov naučni habitus nije isti, kao ni metodologija rada. Međutim, to je, zapravo, prednost ove knjige jer pruža mogućnost da se djelomično izdignemo iznad tradicionalnog horizonta spoznaje o Ilirima, kao i to da nam se ukaže na viziju drugačije naučne diskusije. S jedne strane, koautorski rad na ovoj knjizi bio je izuzetno izazovan, a, nasuprot tome, bio je i jednako inspirativan na način na koji je to grčko-rimski historičar Plutarh svojevremeno objasnio riječima ‒ um nije sud koji treba da se ispuni nego vatra koja treba da se rasplamsa. Nadam se da će čitatelji u knjizi prepoznati želju autora da svojim stručnim radom široj publici približe najstariju prošlost prostora koji danas nazivamo svojom domovinom”, napisala je dr. Amra Šačić Beća

U povodu izdavanja enciklopedije Magični svijet Ilira razgovaramo sa dr. Salmedinom Mesihović sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

• Da li smo imali ranije ovakvo djelo o historiji Ilira u Bosni i Hercegovini, odnosno u regiji?

– Na području Bosne i Hercegovine i općenito na širem iliroslavenskom prostoru u posljednjih 140 godina, praktično sve od djela Gustava Zippela o rimskoj vlasti u Iliriku (objavljenom 1877. u Leipzigu) objavljen je veliki broj radova i knjiga o ilirskom etničkom i jezičkom kontinuumu, i to u najrazličitijim formama.

Međutim, u odnosu na tu golemu bibliografiju, Magični svijet Ilira se izdvaja u tome što je riječ o prvom djelu enciklopedijskog karaktera. To je prva, prava ilustrirana enciklopedija o Ilirima, koja nije samo znanstvena niti samo stručna niti samo udžbenička, nego samo naučno-popularna, nego u sebi sve to objedinjava ali i nudi novi moderni koncept prijemčiv i razumljiv za širu publiku koja se ne bavi profesionalno historijom, arheologijom i historijom umjetnosti.

• Kome je namijenjena ova knjiga?

– Knjiga je namijenjena široj javnosti, kako bi se ona upoznala sa našim drevnim nasljeđem, i to ne u vidu neke nacional-romantičarske manipulacije ili pričanja onoga što ljudi žele čuti.

Cilj nam je bio da upravo sa ovakvim enciklopedijskim konceptom i sadržajem Bosancima i Hercegovcima, ali i ostalim Iliroslavenima ukažemo i pokažemo kakvi su to bili naši pretci, kako su živjeli, u što su vjerovali, kako su se branili, kako su se borili, ali i kako su se prilagođavali novim civilizacijskim i političkim okolnostima.

Želimo da sadašnje generacije vide te generacije koje su živjele prije 3.500 pa do prije 1.500 godina onakvim kakvim su bile, i to sve to na osnovi dostupne izvorne građe. Naravno, sve to je u knjizi prilagođeno tako da bude jasno razumljivo svakom čitaocu. Zato knjiga obiluje i velikim brojem slika i umjetničkim rekonstrukcijama pojedinih događaja i dešavanja.

• U 19. stoljeću smo imali ‘Ilirski pokret’, sa druge strane prisutno je i negiranje ilirskog prisustva i uticaja. Kakav je imidž Ilira u bosanskohercegovačkoj i regionalnoj javnosti, u nauci i medijima?

– “Ilirsko” ime je kroz našu historiju više puta mijenjalo svoju sadržinu i ono na što se odnosilo. Nakon kraja antičke civilizacijske epohe na našem području krajem VI i početkom VII st. ilirsko ime se, i u kontekstu dominacije slavenskih govornika, zadržalo kao skupno ime za narode, zajednice, politije, države, plemena sa zapadnog Balkana.

To je vidljivo posebno u djelima pisaca iz jadranskih gradova (posebno Dubrovnika) iz vremena Renesanse i Baroka. One iliroslavenske zemlje koje su se našle u okvirima Napoleonovog Carstva su bile nazivane Ilirskim provincijama. Ta situacija se tek mijenja sredinom XIX st. kada uslijed formiranja modernih južnoslavenskih nacija, koje se zasnivaju na srednjovjekovnim političkim tvorevinama, ilirsko ime se zamjenjuje sa jugoslavenskim.

Naravno, to odbacivanje ilirskog od strane novih južnoslavenskih nacija, su svesrdno preuzeli oni koji su izgrađivali albansku naciju. Međutim, nakon skoro 100-godišnjeg zanemarivanja, od 60-tih godina XX st. i u tadašnjoj SFRJ, a posebno u tadašnjoj SR BiH, ponovo započinje posvećivanje značajne pažnje ilirskom nasljeđu u istraživanjima i publiciranjima. Ali, bilo je evo već potrebno skoro pola stoljeća rada da ilirsko nasljeđe ponovo zauzme mjesto koje mu pripada po historijskom, arheološkom i drugom značenju.

• Koji su vidljivi tragovi prisustva Ilira na Balkanu i danas?

– Golemi su tragovi. Prvi na najznačajniji su u našem genetičkom nasljeđu. Stanovništvo Bosne i Hercegovine, ali i okolnih zemalja u većem dijelu svoga genetičkog materijala ima ono nasljeđe koje su imali stanovnici ovih zemalja u vrijeme postojanja ilirskog etničkog i jezičkog kontinuuma.

Posebno je to genetičko nasljeđe dominantno među Dinarcima bez obzira na sadašnje nacionalno ili religijsko opredjeljenje. I pored snažnih procesa romanizacije, kristijanizacije, slavenizacije, islamizacije, vesternizacije, očuvali su se i mnogi drugi elementi nasljeđa, npr. u mentalitetu, načinu života, pučkim vjerovanjima, umjetnosti, nošnji.

Naravno, opet je to nasljeđe najviše prisutno kod Dinaraca. Npr. zanimljivo je da su ganga, karakteristična za zapadnu Hercegovinu i zapadnobosanska polja, i narodna kola u značajnoj mjeri ilirska baština.

• Koje vrijednosti Ilira je potrebno afirmirati u balkanskim društvima?

– Potrebno je da Iliroslaveni postanu svjesni ilirskog nasljeđa, a ne da ga odbacuju jer time gubimo poveznicu sa našom prvom historijskom etapom, našim pretcima, ali i sa drevnošću ovih zemalja.

• Koje su sličnosti iz historije Ilira i naše sadašnjosti, odnosno tragičnih dešavanja u 20. stoljeću na Balkanu?

– Historija se jednom događa kao tragedija, a ponavlja se kao farsa… Možda bi se na taj način moglo odgovoriti na Vaše pitanje. Ilirski narodi su samo jednom u historiji bili ujedinjeni svojom voljom, i to za vrijeme Velikog Ilirskog ustanka, a to je nažalost trajalo samo dvije i pol godine. Ustvari, ilirske narode su, paradoksalno, ujedinili tek Rimljani nametnuvši im hegemoniju i sve ih uvrstivši u provinciju koju su nazvali Ilirik.

Podudarnosti su mnoge, od ekonomskog iskorištavanja i iscrpljivanja Ilirika i to od svih njihovih resursa, pa do stranih utjecaja, romanizacije. Što se tiče migracija, ilirske provincije su i tada, kao i danas prostori iseljavanja, dok su strane migracije uglavnom prolaznog karaktera, jer da budemo iskreni dinarski prostori nisu toliko primamljivi za neko masovnije doseljavanje stranaca ni u ilirskoj epohi ni u iliroslavenskoj epohi.