Karmen Obrdalj: Ostati svoja i ne pristajati na kompromise
Nakon zapaženog studentskog filma ‘Zašto mama vazda plače’, mlada nada bh. režije Karmen Obrdalj nastavlja nizati uspjehe.
Da uz talent i predan rad zasluženi uspjeh ne izostaje svojim primjerom pokazuje 21-godišnja Karmen Obrdalj, koja je dokumentarcem Zašto mama vazda plače? postigla veliki međunarodni uspjeh.
Ovaj 15-minutni hibridni dokumentarac s elementima eksperimentalnog filma, nastao u produkciji Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, na kojoj je Obrdalj završila filmsku i TV režiju, u protekloj godini donio joj je 11 nagrada.
Nakon nagrade za najbolji studentski film na Mostar Film Festivalu, uslijedile su nagrade na Liburnia Film Festivalu u Opatiji, Star Film Festivalu u Sisku, Film Under Severe Experiment Festivalu u Karlovcu, TIFF ODA Festivalu u Tetovi, Her International Film Festivalu u Killarneyju, Blue Danube Film Festivalu u Budimpešti, Youki Festivalu u Welsu, Bosnia-Herzegovina Looks Around Festival u Bottropu ten a International Film Festival Bosnia and Herzegovina Looks Around u Parizu.
“Apsolutno nismo očekivali takav uspjeh”, iskreno priznaje Obrdalj u razgovoru za Al Jazeeru.
“Tada smo samo pravili filmsku vježbu na fakultetu. Proces je bio prelijep – od pripreme do montaže sve je teklo svojim putem i čitava ekipa je uživala. Mislim da se to vidi na filmu”, dodaje.
Antiratni film
No, kako su nagrade i priznanja potvrda kvalitete rada, Obrdalj kaže kako su ona i ekipa koja je radila s njom na ovom filmu iznimno sretni zbog toga što su publika i struka to prepoznali.
“Nakon toliko truda oko filmova moja ekipa i ja možemo biti samo sretni što se film prikazao, što ga je određena publika vidjela i što se nekom iskreno svidio. To su sretni trenuci kada smo ponosni da smo zaista napravili nešto što vrijedi”, ističe.
Film Zašto mama vazda plače? donosi priču o Eni koja otkriva pisma svojih roditelja i time evocira uspomene na Mostar za vrijeme rata, ali i njihovu ljubavnu priču koja je tada djelovala nemoguće zbog ratnih događaja.
“Mislila sam da nikad neću napraviti ‘film o ratu’. Zapravo, to i nije takav film, već je na neki način antiratni film, jer su u fokusu troje ljudi i njihovi osjećaji”, priznaje.
“Ja sam iz generacije koja nije proživjela rat i smatrala sam se apsolutno nekompetentnom da pišem o toj temi, ali sam osjećala ogromnu bol iz priča koje su ljudi pričali. Čula sam za jednu nevjerovatnu priču smještenu u Mostaru devedesetih godina i odmah sam znala da tu postoji film. Zato sam napravila ljubavnu priču o dvoje razdvojenih ljudi iz vizure djevojčice. Takav način pripovijedanja mi je bio najbliži jer sam mogla govoriti o tome samo iz pozicije djeteta. Vjerujem da je to jedan od većih razloga zašto su se ljudi povezali s tom pričom”, dodaje.
Uz Karmen, koja potpisuje režiju, na filmu Zašto mama vazda plače? sudjeluju i Fatima Kazazić Obad (naratorica), Aleksandar Jurić (montažer) te Jana Vuković (snimateljica). Kolor korekciju na filmu je radio Boris Andrejević, a muzičke aranžmane Josip Paradžik.
‘Svaki film je priča za sebe’
A dok se utisci oko ovog filma slažu, čini se da Obrdalj novim filmom Kad jutro svane nastavlja koračati stazom uspjeha.
“To je naš prvi igrani film i bilo je uzbudljivo raditi takvu formu koja je potpuno drugačija od našeg prvog filma. Priča je o mladoj ženi kojoj se veza raspada pred očima. Ona preispituje svoj identitet, tijelo i sebe kao ženu. Posvetila sam taj film svim ženama koje se osjećaju nesigurno, izigrano i slabo u toksičnim odnosima nebitno na dob u kojoj se nalaze”, kaže.
Film Kad jutro svane do sada je primljen u konkurenciju na više od 10 festivala, a Obrdalj kaže kako je najviše raduje prikazivanje na New York Shorts International Film Festivalu, najvećem filmskom festivalu na istočnoj obali SAD-a.
“Uspjeh filma je uvijek lutrija. To što smo uradili jedan uspješan film ne znači da će nam drugi film doživjeti uspjeh. Svaki put iznova moramo dati sebe sto posto jer je svaki film priča za sebe. Sretni smo što nam film Kad jutro svane doživljava bogat festivalski život i najbitnije nam je da ga ljudi vide i gledaju. Uspjeh je ako se jedna osoba pronađe u filmu i ako joj on nešto znači”, naglašava.
Paralelno sa festivalskim životom filma Kad jutro svane, Obrdalj radi postprodukciju dokumentarnog filma Brzi i piše scenarij za svoj prvi dugometražni film.
“Onda slijedi financiranje tog projekta, što je uvijek zahtjevan zadatak. Ali do tada pišem”, kaže Obrdalj.
Ljubav prema filmu
Karmen Obrdalj rođena je u Splitu 1999. godine, a odrasla je u Mostaru. Diplomirala je filmsku i TV režiju na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, a svoje znanje planirala dalje usavršavati na nekoj od akademija na Balkanu.
“Želim nastaviti s edukacijom kako bih unaprijedila svoj zanat, otkrila stil i spoznala još više samu sebe. Vidim se da pričam naše priče jer to jedino poznajem i razumijem – vjerujem u napredak domaćeg filma”, kaže Obrdalj.
U film se, priča nam, zaljubila još kao djevojčica.
“Moj tata je zaljubljenik u filmove i na neki način sam to pokupila od njega. Kada sam bila mala voljela sam mnogo televizor. Odrasla sam na žanrovskom filmu i nikada neću zaboraviti sate provede ispred TV-a”, kaže.
“Zahvalna sam što sada otkrivam drugačije filmove i što svaki dan učim nešto novo. Pretvorili smo se u vizualno društvo i drago mi je što je moja profesija toliko zastupljena danas. Sada mi tu ljubav za film prenose moje kolege, svi sjajni ljudi u filmu i moj profesor Saša Hajduković koji je imao veliku ulogu u mom radu”, dodaje.
Na pitanje kakve prilike imaju mladi filmski autori u Bosni i Hercegovini, Obrdalj kaže kako se situacija mijenja nabolje.
“Svi polako shvaćaju kako je film jako sredstvo prenošenja informacija, što je odlično za umjetnike. Imamo više prilika da se razvijamo. Bitno je ostati svoj i ne pristajati na bilo kakve kompromise. Talent može naći svoj put samo uz mnogo odricanja, rada i truda”, zaključuje Obrdalj.