Pozorišni velikani u ‘gradu teatra’ unatoč pandemiji

Ljubitelji teatra uživaju u sedmom Festivalu glumca BiH, koji je u utorak otvoren na Velikoj sceni Narodnog univerziteta Konjic predstavom “Svu moju ljubav”, Sarajevskog ratnog teatra (SARTR).  

Jedini ove vrste u Bosni i Hercegovini, u organizaciji Centra za kulturu Narodnog univerziteta Konjic, direktor Festivala Benjamin Mušinović kaže da je itekako važno posvetiti se glumcima, koji su u osnovi piščevog djela, i najvažniji u dramsko-scenskom procesu.

To je naš prostor na kojem ćemo i ovog puta kroz različite poetike tragati za odgovorom na pitanje: šta je to gluma, koliko korespondira sa svakodnevnim životom, je li glumački zadatak samo puko preslikavanje života ili glumac u svoje uloge unosi sebe i svoje viđenje svijeta, kaže Mušinović.

Jedan veliki pozorišni čovjek je govorio da ljudi izvan pozorišta misle kako se pozorištarci raduju premijeri zato što su uspjeli napraviti predstavu, kaže profesor Almir Bašović, a oni se zapravo raduju što su uspjeli napraviti predstavu uprkos svemu.

“Slično je sa pozorišnim festivalima, pa i sa Festivalom glumca Bosne i Hercegovine u Konjicu. Ove godine se ovim ‘standardnim’ problemima pridružila i pandemija koja nas je zadesila, pa otuda treba čestitati Benjaminu Mušanoviću i njegovim suradnicima što su festival uspjeli organizirati uprkos svemu i uprkos stanju društvene distance, zbog koje je pozorište, kao najljepši od svih društvenih fenomena, bilo paralizirano”, rekao je profesor Bašović.

“Čudna je situacija u kojoj će se igrati ove predstave, i to je kao neki čudni odraz u ogledalu one situacije u vrijeme kada pozorište nastaje u antičkoj Grčkoj. Naime, tamo je publika sjedila i gledala na sceni glumce koji igraju sa maskama, a sada će glumci igrati na sceni i gledati u nas, maskiranu publiku”, kaže Bašović.

“Pozorište je u svojoj dugoj historiji moglo bez svega. Moglo je bez reditelja, bez zaokruženog i dovršenog dramskog teksta, moglo je bez scenografije i kostima, bez muzike i mikrofona, bez video-projekcija… Jedino bez čega nije moglo jesu glumci i publika”.

Ne postoji prava zamjena za daske

Mušinović kaže da internet platforme, na kojima se igraju pozorišne predstave u vrijeme pandemije korona virusa, mogu poslužiti kao alterantivno rješenje da bi glumici bili prisutni u javnosti, i kako bi ljudi dobili umjetnost koja oplemenjuje dušu. Mogu poslužiti i služe i profesionalnim pozorišnim radnicima da analiziraju detalje i otklone nepravilnosti u predstavama. Za gledatelje je, kaže Mušinović, ipak važno da osjeti energiju glumca i same predstave. Zbog toga su i ove godine, unatoč pandemiji, publici pružili najbolje što teatarska bh. scena pruža. “Promoviramo Konjic kao grad teatra”, rekao je Mušinović.

Pozorišni glumci uglavnom spadaju u rijetku grupu javnih radnika u postratnoj regiji Zapadnog Balkana koji, unatoć svemu pokušavaju potisnuti etničke barijere koje nameće politika. Glumici zagovaraju međusobno uvažavanje i dijalog. Tako će i ove godine publika do 20 septembra u Konjicu moći uživati u predstavama devet profesionalnih pozorišnih produkcija iz Bosne i Hercegovine i regije. Publici u Konjicu će se predstaviti: Sarajevski ratni teatar, Pozorište mladih Sarajevo, Kamerni teatar 55, Narodno pozorište Mostar, Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, čije gostovanje se realizuje u saradnji sa HKD “Napredak” Konjic, Bosansko narodno pozorište Zenica, Narodno pozorište Sarajevo, Pozorište promena Novi Sad i Atelje 212 iz Beograda.

Publika će moći uživati i u dva prateća off programa: “In memoriam Zlatko Dikić” u okviru kojeg će biti predstavljena knjiga pisca Amera Tikveše. Posljednja noć Festivala rezervisana je za dodjelu nagrada i off muzički program uz bend “Maratonci”. 

Sve vrijeme Festivala potrebno je poštivati stroge epidemiološe mjere.

Izvor: Al Jazeera