Misli uhvatimo i vežemo za papir

Pokušavam pjesmama slaviti Svrhu postojanja, navodi mlada pjesnikinja Halilbašić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Razgovarao: Hadis Kurtović

U Bosni i Hercegovini ima mnogo talentovani osoba, a jedna od njih je mlada pjesnikinja Nina Halilbašić iz Bihaća. Nina je talentovani pisac koja je izdala dvije knjige, prvu koja je nosila naziv “Između istine i grijeha” i drugu zbirku poezije pod nazivom “Toplina” koja je doživjela u tri mjeseca nekoliko izdanja i promocije po Bosni i Hercegovini, a u pripremi ima i turneju po Evropi. Ovom prilikom razgovaramo o putu ka pisanju poezije i njezinoj Toplini.

  • Otkud želja za pisanjem i koji su motivi?

Vjerujem da su nam misli i lijepe želje darovane. Da im nismo vlasnici, nego da ih uhvatimo i privežemo za papir. Kao što kaže arapski termin za pjesnika, „Katib“. Onaj koji piše, prepisuje. Vlasnik riječi ima drugi naziv. „Piskaram“ nešto još od osnovne. U pubertetu sam se krila u pjesme od boli nepoznavanja svrhe postojanja. Poslije, i danas, pokušavam pjesmama slaviti svrhu postojanja.

  • Zašto poezija, zašto ne romani, na primjer?

– Poezija… jer mi je kratka inspiracija. Dođe i ostane taman za pjesmu.

  • Mnogi pisci imaju inspiraciju u mnogim trenucima, momentima, stvarima. U čemu Vi crpite inspiraciju?

U ljudima. U čistom dijelu čovjeka. U zemaljskim trenucima obojenim džennetskim bojama. U nadi za čovjeka, u branjenju čovjeka. U onome što se ne da kupiti. U neodustajanju kad pogledam tatino ime u indeksu. U pažnji koju osjetiš kad te tjeraju da jedeš da bi ozdravio. U čizmama tetke Fate koje je kupila da ti budu tople noge.

  • Kako ste došli na ideju za naslov svoje zbirke poezije, s obzirom da je prilično teško naći zanimljiv naslov?

Naziv se nametnuo kao poveznica svih pjesama u zbirci. U svemu što ja volim ima topline.

  • Promocije po cijeloj Krajini i BiH, a u pripremi je turneja po Evropi.

Nisam se nadala ovakvim reakcijama kad sam štampala knjigu. Moja želja je bila da se malo ugrijemo, da lakše preživimo decembar. Da neko prestane podrazumijevati ljude oko sebe. I htjela sam da to sve uđe u kuće na stražnja vrata, potiho. Međutim, ko god je došao u dodir s knjigom, pokazao je reakcije, glasnije nego što sam očekivala, i ljudi su me počeli zvati iz mjesta u mjesto da donesem malo Topline.

  • Razmišljajući o ovom intervjuu izdvojile su mi se dvije riječi: kahva i kuća. Šta vama prestavlja kahva, a šta kuća?

Izvan kuće je ratište, a u kući (treba biti) sklonište. Kaže Gete da je najsretniji ko pronađe mir u svojoj kući. Kuća je mjesto gdje je toplo, kad je vani, među ljudima, hladno. I gdje su najnaši ljudi.

Kahva me podsjeća na produktivnost i na lijepo druženje. Kad napraviš kahvu da popiješ sa sobom, da vidiš „dokle si“. Kad praviš dnevni, sedmični, mjesečni plan, sve to uz kahvu. Kad se nađeš s nekim na ugodnom razgovoru, neizostavna je kahva. Najdraža mi je jutarnja u tom slučaju. Tad zrake sunca padnu po stolu

  • Ljudi često upotrebljavaju riječi u pogrešnom kontekstu. Nerijetko se čini da upravo zbog toga nastaju svi konflikti u svijetu. Da li jezik ima toliku moć?

Ima. Jezik „i vedri i oblači“. Ne kaže se bez razloga u našem narodu da najteže zarastaju rane od jezika. S druge strane, nečije riječi mogu biti plodonosne, mogu nas podići i izliječiti. Lijepo je kad svjesno izaberemo da druge (time i sebe) liječimo riječima.

  • Šta bi poručila mladim ljudima, naročito budućim piscima?

Kao pisac, ne mogu Bog zna šta poručiti, jer ja volim za sebe kazati da i nisam pravi pisac. Ja samo pokušavam ljudima prenijeti malo topline, koja je i meni data. Kao česma koja prenosi vodu koja njoj ne pripada, nego ima drugi Izvor. Kao Nina, poručujem mladima da rade stvari koje vole, i da slušaju svoj unutrašnji glas. Kako kaže Dino Merlin: „Svi su pametni, svi šapuću. Ti ne vjeruj nikome na riječ, svaki korak sam moraš preć’.“ Često se susrećem sa ljudima treće dobi, i kroz posao, i privatno, i jedna od najvažnijih lekcija koje sam s njima naučila je da se ne treba bojati ići za svojim snovima, jer malo ko se od njih kaje što nije imao više novca, bolju kuću… većinom im je žao što nisu ostvarili nešto što su jako htjeli. I naravno, ne podrazumijevati ljude oko sebe. Primjećivati ih, ljubiti ih i slušati dok govore. Sve ima određen rok.

Izvor: Al Jazeera

 


Povezane

Hasib Velić za sebe kaže da je arheolog, radio-amater, inovator, novinar, snimatelj, proizvođač zdrave hrane i graditelj vodenice-potočare.

Published On 23 Jan 2016
Više iz rubrike KULTURA
POPULARNO