Budućnost filma u međunarodnoj koprodukciji

Osim što gledaocima nude mnogo dobrih filmova, festivali su i mjesto susreta filmskih stvaralaca. Prilika je to da se ostvare kontakti i počne koprodukcijska saradnja, koja ima svojih mana, ali i prednosti.

Film “Naša svakodnevna priča”, redateljice Ines Tanović, premijerno se prikazuje u Sarajevu. To je rezultat koprodukcijske saradnje Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Uz partnere, Tanović je uspjela pokrenuti, i dovršiti svoj projekat.

„Tako da je zapravo koprodukcija složena tako što smo mi imali novac za honorare, za organizaciju snimanja, za najam objekata, za kostime, a ono što je tehnički dio kao što je kamera i rasvjeta, to je došlo iz Hrvatske i Slovenije“, rekla je Tanović.

Skupe troškove postprodukcije, uspjeli su pokriti uz pomoć kolega iz Slovenije. Međutim, koprodukcije imaju i nekih negativnih aspekata, koji bitno mogu utjecati na ishod umjetničkog djela.

„Uslov svake koprodukcije, je da imate i ekipu iz te zemlje, koja daje novac. I onda se često desi da ste prisiljeni da uzmete ili glumce, ili da snimate neke dijelove filma u toj drugoj zemlji, da vam je nametnuta kreativna ekipa, jer niko vam neće dati novac ako on nema interes u tome“, kazala je Ines Tanović.

Na prostorima regije, obični ljudi imaju slične probleme pa se, kad je riječ o radnji filmova i ulogama koje glumci trebaju tumačiti, često lakše nađe “zajednički jezik”.

Takav primjer je i “Zvizdan” Dalibora Matanića, dobitnika nagrade “Izvjestan pogled” na festivalu u Cannesu. Rezultat koprodukcije Hrvatske, Srbije i Slovenije, govori o zabranjenoj ljubavi u dva susjedna sela, koja su desetljećima opterećena sukobima i netolerancijom.

„Na neki način, imate neke financijske razloge zašto to radite, no mislim da je to i nešto drugo: jako je pozitivno to da ljudi jednostavno žele surađivati, žele čuti, izmjenjivati neka nova iskustva, koja se nastavljaju suradnjom godinama kasnije“, navodi Sanja Ravlić iz Hrvatskog audiovizualnog centra.

Evropska konvencija o filmskoj koprodukciji

Prvu koprodukciju u Evropi, nakon Drugog svjetskog rata, uspostavile su Francuska i Italija. Stari je kontinent trebao nekako odgovoriti holivudskoj hiperprodukciji. Saradnja se širila, da bi 1992. rezultirala i Evropskom konvencijom o filmskoj koprodukciji, Vijeća Europe, koja ima 36 zemalja potpisnica.

“Konvencija je uistinu pokazala da funkcioniše. Ona je dobra, zato što je toliko jednostavna jer omogućuje zemljama koje ne bi mogle, pruža minimum zajedničkih činilaca koje su potrebne. I time otvara sav prostor koji je za to potreban“, rekao je Jovan Marjanović iz organizacije Sarajevo Film Festivala.

Tako su ove godine, četiri od ukupno deset igranih filmova u takmičarskom programu, rezultat internacionalne saradnje. 

“Svi naši sugovornici složili su se oko jednog: da budućnost filma, ostaje na međunarodnoj koprodukciji“, javlja reporter Al Jazeere, Marin Veršić.

Izvor: Al Jazeera