Tri sinopsisa za Makedoniju

Eleonora, Vuk i Ana su dio mlade makedonske filmske scene (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Daniel Evrosimoski

U vrijeme političke krize, protesta, podijeljenosti ljudi i ekonomskih i kulturnih izazova, Makedonija izgleda kao mjesto gdje umjetnička inspiracija treba eksplodirati. Ipak, čini se, umjetnost u zemlji rijetko tretira sadašnjost. 

Eleonora, Vuk i Ana su dio mlade makedonske filmske scene. Bave se specifičnom formom filma preko kojeg dokumentiraju svakodnevicu. Obrazovani su i uspješni, kako na domaćim tako i na međunarodnim filmskim festivalima. Osim njihovih filmskih kadrova, zanima ih i ono što se događa u društvu u kojem žive.

Pričaju kako ih inspiriraju makedonske društvene promjene i navode financiranje kao glavni problem prijenosa te inspiracije za film.

Eleonora: Najopasnija je autocenzura ideja

„Živimo u vrijeme šutnje, i ne samo šutnje nego i aktivnog i konzistentnog ušutkivanja. Da se prešute nepravde postalo je tako uobičajeno da je to uzrokovalo drugi sindrom – odbijanje da se misli o problemu. On se opravdava paradigmom da nema potrebe da se misli kad ionako ne smije da se kaže smišljeno, ili džaba se zamaram kad ionako ništa ne može da se promijeni“.

Ovako Eleonora Veninova objašnjava ignorantski odnos umjetnika prema aktualnim društvenim događanjima u Makedoniji. Ima 31 godinu, režiserka je i scenaristkinja. Živjela je na tri kontinenta, a bavila se i novinarstvom. U svom opusu ima četiri kratkometražna filma od kojih je posljednji, misteriozni triler „Vlasi“, osvojio nagradu na WorldFest festivalu u Houstonu.

Ana Jakimska

Ona je diplomirana književnica i magistrant na filmskoj i TV režiji na Fakultetu dramskih umjetnosti u Skoplju. Iza nje su tri kratka i jedan dokumentarni film, a radi na scenariju za svoj prvi dugometražni film „Ponoćni voz“ koji je priča o tri žene iz tri različita balkanska grada koje se suočavaju sa ličnim gubicima. To je projekt za koji je već dobila nagradu filmskog festivala u Trstu.

Preko filma ona otkriva nešto novo o sebi.

„Makedonija i Balkan su živopisne regije pune priče. Sretna sam što sam rođena u regiji sa tako bogatim folklorom. Priče u mojim scenarijima često kreću od neke pročitane ili čuvene priče. Nastavljam tradiciju usmenog stvaranja, rasprostranjene po cijelom Mediteranu: čujem priču, prilagođavam je da bude još dramatičnija i prenosim je na film. Ne radim ništa drugačije od tetaka koje piju kafu i ogovaraju“.

Za nju utjecaj filma na javnost je zanemarljiv, zato što su filmovi iz Makedonije vrlo rijetko namijenjeni široj publici.

„Pravi utjecaj na javno mnijenje još se vrši dominantno kroz televiziju. Ovo, svakako, nisu dobre vijesti za Makedoniju, uzimajući u obzir užasno nizak kvalitet televizijske ponude“.

I Ana, kao i prethodni sugovornici, problem filmskih radnika locira u financiranju.

„Zamišljen svijet iz filmskog scenarija uvijek košta puno više od dobijenog budžeta, pa poslije suočavanja sa ovim problemom slijedi mučni period kompromisa. U Makedoniji i na Balkanu glavni financijeri još su državne agencije i fondovi. Treba dodatna mobilizacija filmskih produkcija da bi kompanije investirale u film čime bi se stvorila konkurentnija atmosfera“. 

Ana kaže kako je dobro što se u zemlji budi građanska svijest i da sa time društvo raste i sazrijeva.

„Posljednjih mjeseci mladi ljudi koji su izašli na ulice svojom energijom su pokazali da imaju volju i kapacitet da budu aktivni učesnici u izgradnji demokratskog društva. Vjerujem da su mlade generacije obrazovanije i kultiviranije u građanskom duhu i da će donijeti progres“, zaključuje mlada redateljica.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike KULTURA
POPULARNO