Aleksandrijski svjetionik ponovno će svijetliti
Piše: Mladen Obrenović
Keopsovoj piramidi, jedinom preživjelom od sedam svjetskih čuda arhitekture i građevinarstva, uskoro bi se mogla pridružiti još jedna građevina, nakon što su egipatske vlasti najavile ponovnu izgradnju svjetionika u Aleksandriji.
Vrhovno vijeće za antikvitete potvrdilo je kako će taj objekt, originalno visok 137 metara, biti izgrađen u istim gabaritima u kojima je stoljećima bila poznata kao najviša građevina na svijetu i na istom mjestu – na poluotoku Pharos.
“Ovaj svjetionik, uspravan i visok, tokom dana izgleda kao da je rascijepio nebo, ali tokom noći mornar na talasima će brzo spaziti veliki plamen koji blista sa njegovog vrha” napisao je davno, u svom epigramu, grčki pjesnik Posidipus.
Obnovu svjetionika, izgrađenog oko 280. godine prije nove ere, u vrijeme Ptolemejskog kraljevstva, inicirale su lokalne aleksandrijske vlasti, a objeručke prihvatilo Vijeće za antikvitete. Građevina je uništena u seriji zemljotresa tijekom 14. i 15. stoljeća.
Egipatski arheolozi najavili su kako će mramorni svjetionik biti vjerna kopija originalu i imati tri segmenta: donjeg s kvadratnom bazom i središnjom jezgrom, srednjeg osmokutnog dijela i gornjeg kružnog segmenta.
Nije poznato hoće li pri izgradnji biti korišteni i neki dijelovi, koje su francuski arheolozi pronašli prije 21 godinu na dnu mora nedaleko od aleksandrijske luke, no već je sada jasno kako će to biti veliki izazov – i za arhitekte, i za građevince koji će morati pažljivo pratiti na što im ukazuju arheolozi, povjesničari i povjesničari umjetnosti.
Nakon biblioteke i svjetionik
Egiptolog Branislav Anđelković, predavač na studijima arheologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, najavu egipatskih vlasti o obnavljanju svjetionika smatra logičnim korakom nakon obnavljanja aleksandrijske biblioteke, otvorene prije 13 godina.
„Drevni Egipat je civilizacijska kolevka mistike, magije i simbola, pa u tom kontekstu tumačim i nameravano obnavljanje, dakle ne izgradnju već obnavljanje, svetionika. Originalna Aleksandrijska biblioteka bila je mnogo snažniji i značajniji, duhovni svetionik znanja i baštine celog antičkog sveta“, navodi Anđelković.
Podsjeća i kako je tu biblioteku, „koja je pod grčkom dinastijom Ptolemeja spajala ono najbolje od racionalne zapadne misli i učenog, matematici, pesništvu, gnozi i alhemiji, posvećenog orijenta, u više navrata spaljivala, i naposletku spalila, ujedinjena zapadna i istočna fanatična glupost“.
„Ipak, kroz sito vremena glupost lako, mada ne i brzo, prolazi, ali ono što ostaje jesu prave i istinite vrednosti. S tom simbolikom na umu pozdraviću obnavljanje i svetionika u Aleksandriji“, kaže.
Inovativna rješenja koja traju
No, osim vrijednosti na koje ukazuje Anđelković, arhitektonski i građevinski stručnjaci napominju i kako je inovativna arhitektura aleksandrijskog svjetionika imala dalekosežan utjecaj, primjenjujući vrlo kvalitetna i trajna rješenja. Taj utjecaj vidljiv je ostao do danas, posebno na nekim sakralnim objektima.
„Današnja tehnologija taj bi svjetionik napravila bez problema, jer u Japanu namjeravaju dizati stambene zgrade do kilometra u visinu, no sve to već izlazi iz domena arhitekture. Više je to dinamika, jer se ti objekti gore vječno kreću. No, graditi po starim principima jednog bi arhitektu danas vratilo na ono početno razmišljanje o logici materijala, vratilo bi nas na praiskonski trag kako to uraditi“, ukazuje arhitekt Amir Vuk Zec.
Na pitanje da li bi mu bio izazov kad bi mu povjerili u zadatak jedan takav objekt, ali da radi po starim principima, odgovara potvrdno.
„Vratio bih se u vremena kad su tadašnji arhitekti postavljali pojmove, baš kao i stari Grci u filozofiji. Danas sa tim pojmovima radimo, no trebalo je pojam postaviti. Da bi izgradili 137 metara visoku građevinu u to vrijeme, morali su znati logiku tadašnjih materijala. Volim reći da nema lošeg materijala nego loše upotrebe, ali kad počinješ razmišljati o logici materijala i ako iskoristiš maksimum od materijala, onda si i riješio problem“, napominje.
Čuvati ostatke drevne kulture
Ako je i želja lokalnih i egipatskih vlasti obnovom aleksandrijskog svjetionika privući i turiste, ipak je riječ o replici. Postavlja se i posve logično pitanje je li na djelu megalomanstvo lokalnih i državnih političara poput onoga viđenog na prostorima Zapadnog Balkana, konkretno na primjeru izgradnje „starijeg i ljepšeg“ Skoplja.
Kao arheolog i egiptolog, koji je, pored ostalog, svojim predavanjima na Yale University prije šest godina promovirao naučnu disciplinu paleopolitike u arheologiji, dr. Anđelković upozorava u tom kontekstu na jedan detalj.
„Pravim jasnu razliku između iluzionističke kvazi tradicije koju poslednjih decenija viđamo na balkanskim prostorima – bez obzira da li su u pitanju lažne bosanske piramide, lažno Skoplje, ili lažni Srbi pre ameba – i kulturnih prostora gde su zaista cvetale visoke civilizacije drevnog Bliskog istoka. Megalomanija, a gde ćete naći veću od Keopsove piramide, je tamo imala sasvim drugačije značenje, uzroke i posledice“, kaže Anđelković.
Po njemu, ostatke drevnih kultura svakako treba čuvati i to „ne kao mrtvu muzejsku prašinu davno lišenu smisla, već kao uvid u procese i razloge koji su stvorili i proizveli našu sadašnjost“. Smatra kako je to „zajednički, opštecivilizacijski DNK od koga smo nasledili i neke dobre i neke loše osobine“.
„Proučavanjem i izbegavanjem zamki prošlosti mogli smo da kreiramo mnogo bolju budućnost. Nažalost, nismo. Za mene je arheologija, paradoksalno, u suštini futuristička disciplina. Revitalizacijom nekih aspekata i segmenata prošlosti, a tu spada i svetionik u Aleksandriji, te lepe priče i na taj način čuvamo od zaborava. Oživljavanje lepih sećanja za mene jeste čudo i to baš ono koje nam je, u tekućoj opštoj obesmišljenosti, svakako potrebno. To nisu ‘još lepši i stariji Dubrovnici’, jer je taj domaći specijalitet ipak rezervisan za kulturne provincije“, zaključuje Anđelković.
Izvor: Al Jazeera