Gospel u Iskupljeničkoj crkvi u Beogradu
Iskupljenička hrišćanska crkva, čije je sjedište u Nigeriji, djeluje i u nekoliko gradova Srbije.
Ono što molitvu i službu u ovoj crkvi čini specifičnim je gospel i atmosfera u kojoj se obavljaju, javlja reporter Al Jazeere Nebojša Grabež.
Radost, muzika, igra – atmosfera gospela, karakteristična za prostor Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, sve to se dešava u Beogradu.
Tri puta sedmično vjernici Iskupljeničke crkve okupljaju se u jednom restoranskom prostoru i na specifičan način slave Hrista. Njihova misija je, kako kažu, pružanje nade neutješnima i davanje smisla životu.
“Ovdje smo da bismo širili poruku mira, nade svim stanovnicima Srbije, bez obzira da li su Srbi ili ne. Mi se u ovom prostoru molimo Bogu na jedan divan način u prelijepoj atmosferi. Poručujemo ljudima da postoji nada. Samo mrtav čovjek nema nadu. Bavimo se i humanitarnim radom, pomažemo porodilištima u Srbiji, starima, pomagali smo tokom poplava. Kad postoji problem, moramo se držati zajedno kako bismo ga riješili. Pomažemo novcem i dobrotom i pokazujemo ljubav. Smisao života je ljubav”, ukazuje pastor Segun Osunsakin David.
‘Najbitnija stvar u životu’
Ogranci crkve raspoređeni su po cijelom svijetu, a sjedište je u Nigeriji. Upravo iz ove zemlje dolazi i pastor Osunsakin. U Srbiji je s porodicom već šest godina.
“U crkvu uglavnom dolaze stanovnici afričkih zemalja – Konga, Kenije, Gane, Obale Slonovače, ali i iz Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. U Beogradu studiraju ili rade u ambasadama i predstavništima”, javlja Grabež.
David Kajumbi je student medicine. U redovnom roku je stigao do četvrte godine. Vjerske službe u Novom Beogradu ne propušta.
“Meni lično je ovo najbitnija stvar u životu. Vjerujem da postoje trenuci kada je čovjeku potrebno ohrabrenje, a ponekad treba naučiti i neku lekciju, ili da nešto proučava, saznaje. A to dobijamo ovdje. Oni nas uče puno stvari. Kako da živimo, kako da budemo uspješni. Sve to dobijamo ovdje. I zato to meni jako znači”, priznaje Kajumbi.
U Iskupljeničku crkvu dolazi i lokalno statanovništvo, uglavnom iz radoznalosti. Nekima je ovo postala i redovna aktivnost.
“Dolazi puno ljudi iz Srbije. Mogu vam reći da nekad čak ima više nas Srba nego njih, tako da smo pomešani. Sve službe se prevode na srpski jezik”, napominje Beograđanka Bojana Sučević.
Gospel se ne pjeva samo u Beogradu. Popularnu “Kuću mira” posjećuju i u Pančevu, Požarevcu, Novom Sadu i Temerinu. U međuvremenu, otvorena je jedna u Hrvatskoj – u Osijeku, te tri u Makedoniji.
Izvor: Al Jazeera