Dječije novine u borbi za komad tržišta

Piše: Mladen Obrenović

Učeničke torbe nekad su, uz uobičajeni školski pribor, udžbenike i bilježnice, bile nezamislive bez novina za djecu. U ovisnosti koja je novinsko-izdavačka kuća došla do njihovih škola, učenici su rado čitali Neven, Modru lastu, Male novine…

Moderna vremena donijela su u torbe pametne telefone i tablete, neke novine za djecu su ugašene, no dio njih uspio je opstati. Ako i nisu u tiskanoj formi, djeca ih rado čitaju kao elektronska izdanja, jer nude sadržaje primjerene njihovoj dobi.

I danas u Srbiji, kao i prethodne 134 godine, izlazi list za djecu Neven, u hrvatske škole već 60 godina stiže Modra lasta, a sarajevske Male novine zamijenili su Palčić, 5 plus, Kolibrić…

Cijena i periodičnost su im slične, kvaliteta papira na kojoj se tiskaju također, baš kao i ciljana publika.

I ono što u svojoj prezentaciji navodi Modra lasta važi, otprilike, i za sve druge – „na jedinstven način spajaju edukativan sadržaj sa zabavnim dijelovima, afirmirajući stvaralaštvo mladih“. No, ključna je stvar – čitaju li ih djeca sa zanimanjem?

Nevenova formula traje 134 godine

Glavna i odgovorna urednica Nevena, Jelena Dopuđ odgovara da „najmlađi svakako čitaju novine, ali ne toliko u štampanoj formi, koliko putem interneta“. Opravdava takav trend činjenicom da su mlađima prihvatljivija elektronska izdanja, pa su novine koje vodi, osim u tradicionalnom formatu, dostupne i na društvenim mrežama, što im omogućuje praćenje aktualnosti i brzu povratnu informaciju o sadržajima koje nude.

„U osnivačkim aktima pisalo je da Neven treba pravilnim uticajem štampe da radi na vaspitnom, obrazovnom, informativnom i kulturnom planu najmlađe populacije, a ti ciljevi ostali su osnovna nit vodilja sve do danas“, napominje Dopuđ.

I formula koju su imali kod osnivanja, a novine je osmislio književnik Jovan Jovanović – Zmaj, primjenjuju i danas. Za autore zovu poznate pisce i pjesnike za djecu, stručnjake za dječju književnost, ali i poznate psihologe, matematičare, fizičare, odnosno stručne osobe svih profila.

„Nevenov prvenstveni zadatak je da kroz osmišljene rubrike iz svih oblasti stvaralaštva pravilnim usmeravanjem uticaja dečije štampe izgrađuje i afirmiše mlade ličnosti na informativnom, vaspitnom i rekreativnom planu. Veoma je bitno da časopisi za decu ovakve vrste, koji se mogu okarakterisati kao kultni i imaju neprocenjiv kulturni značaj, ostanu i opstanu kao takvi, kako u štampanom izdanju, tako i u elektronskoj formi“, dodaje Dopuđ.

Novine itekako bitne za djecu

I Emir Vučijak, direktor Novinsko-izdavačke kuće „Sezam“ iz Sarajeva, koja izdaje listove Kolibrić, Palčić i 5 plus, potvrđuje da „djeca čitaju novine još uvijek, ali sve manje“. Po njemu, ključni je razlog slabijeg interesa što „danas roditelji i vaspitno-obrazovne ustanove olako prepuštaju djeci izbor“.

„Novine imaju edukativnu ulogu, što se baš ne može reći za Facebook i slične platforme. Drugo, u novinama, redakcija pažljivo bira sadržaj, a većina roditelja i ne zna šta djeca rade na društvenim mrežama. Epilog su nasilje, pedofilija, suženo polje interesovanja ili, naprosto, kvarenje jezika i gubitak osjećaja za pravopis“, navodi Vučijak.

Zbog svega navedenog smatra kako je „itekako bitno“ da se djeca već u ranom uzrastu upoznaju s tiskanim medijima. U tom smislu navodi i kako prema nastavnom planu i programu djeca imaju sate medijske kulture, a teme koje donose „Sezamova“ izdanja služe kao podloga satovima razrednih zajednica i uvod u raspravu i izgradnju kritičkog stava djece o narkomaniji, nasilju, pušenju, ekologiji…

„Jedino čitanjem novina djeca se susreću sa lektorisanim tekstom koji poštuje pravopis, za razliku od društvenih mreža, gdje sve više prevladava žargonski izraz koji ne poštuje ni osnovna pravila pisanja. Dijete koje ne čita ima poteškoće u izražavanju, njegove rečenice su ponekad nesuvisle i svakako gramatički i pravopisno nepravilne, a izbor tema i polja interesovanja se svode na celebrity i fantaziranja o životu idola, pri čemu gube osjećaj za realni život“, konkretizira Vučijak svoje „protiv“ društvenih mreža i dijela sadržaja na internetu.

Elektronske novine kao izbor

Ako već ne mogu do tiskanih izdanja, školskoj djeci preostaje da sami naprave svoje novine i postave ih na „mrežu svih mreža“. Za takve projekte ponekad je dovoljno jako malo – tek bolji kompjuter i priključak na internet, a povratna reakcija u pravilu je jako dobra.

Svjedoči tome i Tamara Gutić, nastavnica hrvatskog jezika u OŠ ”Antun i Stjepan Radić” u Gunji, selu teško stradalom u proljetnim poplavama. Zajedno s kolegama vodi literarno-novinarsku sekciju koja priprema digitalni list pod nazivom Mi, što je skraćenica za maštoviti naziv – Mali intelektualci.

„Djeca su na kompjuterima, imaju pametne telefone i puno im je lakše, prihvatljivije, draže tako pristupiti novinskim sadržajima, nego tiskanim izdanjima. Naše digitalne novine imaju sadržaje koje djeca mogu komentirati, stvori se mali forum i tako dobijemo povratnu informaciju o tome sviđaju li im se sadržaji, kao i podatke o čitanosti“, objašnjava Gutić.

Kao i svaka ozbiljna i „velika“ redakcija, tako i „mala“ redakcija u Gunji ima razne teme – od školskih događanja, preko vijesti iz sela u kojima djeca žive, brojnih rubrika, a najdraža su im ankete u kojima odgovaraju na aktualna pitanja.

„Djeca vrlo rado sudjeluju u svemu tome, a mali novinari zadatke i sadržaje pripremaju sami. Sve prolazi kroz njihove ruke. Jedni napišu tekstove, a drugi ih pregledavaju i ispravljaju. Onima koji sudjeluju u projektu to mnogo znači, pridonosi njihovoj pismenosti, a posebno razvoju njihove pismene kulture. Uz sve to, uče se i novinarskom stilu“, dodaje Gutić.

Za dječje novine, koje stižu u gunjansku školu, kaže kako ih češće vidi u rukama učenika nižih razreda jer djeca te dobi još uvijek vole tiskane novine. Što su stariji interes je sve manji i okreću se modernijim rješenjima. Nastavnica ima i visoko mišljenje o novinama za djecu.

„Mislim sve najbolje o novinama za djecu. To je nešto izvrsno. Pregršt je dobrih sadržaja u njima, donose izvrstan način učenja i procjenjivanja znanja, ima i zabavnih sadržaja. Doista bih željela da ih ima i više, jer one puno pridonose znanju i općoj kulturi djece“, smatra Gutić.

Slaba podrška države

Na kraju, nije nebitno ni koliko su projekti novina za djecu onima koji ih rade isplativi kao projekti. Dok glavna urednica Nevena smatra kako je to „dugoročno gledano isplativ projekt, prvenstveno zbog generacija koje su uz njega odrastale, kao i onih koji tek treba da postanu njegovi čitaoci“, direktor „Sezama“ upozorava na velike namete države.

„Uvođenjem jedinstvene stope PDV-a u BiH, izdavaštvo je generalno, pa i novinsko-izdavačka kuća koja se bavim dječijom štampom, osuđeno na umiranje. Nelogično je da udžbenik ili časopis za djecu ima isti porez kao alkohol, cigarete i luksuzna roba. Treba imati na umu da smo siromašna zemlja gdje većina jedva prehranjuje porodice“, upozorava Vučijak, te zaključuje:

„Prosto je nevjerovatno da država ne prepoznaje interes za djecu i ne pomogne ovakve projekte, jer onog momenta kad nestanu dječiji časopisi, mališani će biti prepušteni društvenim mrežama ili TV programima sumnjivog sadržaja. Umjesto da stiču znanja za budućnost i danas-sutra grade državu, naša djeca će gledati ‘Velikog brata’ i slične sadržaje jer će izdavačke kuće propasti“.

Iako takve najave djeluju katastrofično, svaki pogled na naslovnice Nevena, Modre laste ili Palčića, pa i listanje tih novina roditelje će vratiti u mladost i biti signal da i njihova djeca trebaju odrastati uz takve sadržaje. Ako ništa drugo, djeca će im biti pismenija, obrazovanija, komunikativnija, kreativnija, radoznalija. Društvene mreže i internet uglavnom nude suprotno.

Izvor: Al Jazeera