Sergej Barbarez za AJ: Odlazak na Svjetsko prvenstvo nije kraj, nego početak

Zvali su ga svakako. Dok je bio član reprezentacije i najbolji strijelac njemačke Bundeslige, Sergej Barbarez je kod bosanskohercegovačkih navijača imao status heroja, a vrlo brzo postao je i nacionalna fudbalska ikona.

Nije to bilo samo zbog fudbalskog umijeća.

U podijeljenoj i posvađanoj zemlji, on je bio njena najljepša ilustracija, primjer Bosanca, zapravo, Hercegovca, kojem je država bila mnogo iznad njenih etničkih torova. Jedna i jedina, za koju je na terenu i izvan njega davao sve što je mogao.

Potom je bio “kockar” i trener bez iskustva koji se “želi učiti” na reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

Nekoliko godina nakon što je imenovan za selektora, ponovno je postao heroj koji je sa suzama u očima ispratio eliminaciju reprezentacije BiH u osmini finala Svjetskog prvenstva 2026, u uspjehu čiji je arhitekt bio upravo on, zajedno sa svojim stručnim timom.

Nekoliko mjeseci kasnije Barbarez ljestvicu diže još više, s jednim okom na Evropsko prvenstvo 2028, takmičenje koje bh. tim nikada nije igrao.

Za Al Jazeeru je selektor nogometne reprezentacije BiH govorio o planovima, iskustvima, emocijama, kritikama i svemu onome što je prolazio i prolazi na klupi nacionalnog tima svoje zemlje.

• Selektore, plašite li se da bi navijači sada, nakon plasmana i nastupa na SP-u, mogli previše očekivati od reprezentacije BiH?

– To smo iskustvo imali i kad smo tek krenuli. Pred Njemačku, Nizozemsku, Italiju, Englesku. Bilo je negativnih komentara, ali to je dio posla. Znamo kako to ide, naročito na Balkanu, ali moj je posao da te stvari relativiziram, dovedem u realnost, pričam o stvarima koje su naš nivo. Drago mi je da imamo euforiju, ali drago mi je da imamo i ciljeve koje želimo pratiti.

• Već dugo kod navijača imate status jedne od najvećih ikona i simbola borbenosti i patriotizma. Je li Vas bilo strah stavljati to na kocku kada ste odlučili preuzeti reprezentaciju?

– Pa vidite, ja mislim da se samo tako reprezentacija može i voditi, ako imate patriotizam i ako želite biti hrabri i boriti se da se pokažete ljudima. Moje je razmišljanje da ja nisam izabrao reprezentaciju BiH, nego sam shvatao da njoj i pripadam. To je deviza svih nas ovdje, što momci i pokazuju.

• Kako Vi doživljavate Džekin odlazak?

– Ja sam sve to prošao. U nekim poznijim fudbalskim godinama sam završavao karijeru. Danas pričamo o Edinu, ali pričali smo i o Luki Modriću, Cristianu Ronaldu… Oni jesu važni, ali važno je i njihovo razmišljanje, njihov momenat. Ima života i poslije fudbala. Poznajući Edina, njegov karakter i ljubav prema nacionalnom dresu, sigurno će mu biti teško, ali on je dovoljno iskusan i čovjek i fudbaler da može vladati tim situacijama.

• Jeste li ga pokušali odgovoriti od odlaska?

– Ja sam ga i prije dvije i po godine nagovarao da ostane s nama, jer je i tada razmišljao da završi reprezentativnu karijeru. Već sam to, znači, radio. Mogao sam samo nastaviti, ali opet kažem, prošao sam to i znam kako izgleda. Presjekao sam u pet minuta i samo se sklonio, jer sam želio svoj mir i vrijeme. Ako krenete razmišljati, onda je sve teže i teže. I njemu bi bilo teško, zbog ove naše sadašnje dinamike, novih momaka. To je njemu priraslo srcu.

• Kako biste ga opisali kao čovjeka i sportistu?

– U dosta intervjua nastojim uopće ne pričati o njemu, jer je svaka riječ suvišna i nekako premala. Ne samo kroz fudbal, već i kroz njegovu ličnost koja voli ono što radi i koja ima emocije. Lider koji teret nosi više od dvadeset godina, i prema državi i svim klincima. To nije mala stvar. Nikada nećemo moći kopirati jednog takvog čovjeka, niti bismo željeli, jer Džeko ne može biti niko, niti to zaslužuje biti. Pokušat ćemo nadoknaditi ono što smo izgubili u njemu. Kao i u životu, jedna vrata se zatvore, a druga otvore. Bit će neka nova hijerarhija u reprezentaciji, neki klinci će dobiti jače uloge i to je normalan prirodni proces koji moramo proći.

• Ko će u novoj svlačionici imati taj autoritet da postane Vaša nova produžena ruka na terenu?

– Mi smo uz Edina na terenu imali i Seada Kolašinca i Ermedina Demirovića, koji su dugo tu. Sada su ovdje neki novi igrači – Nikola Vasilj, Nikola Katić, Ivan Šunjić. Sve su to stariji fudbaleri. Jedan čovjek može biti vodilja, ali ekipu ne može voditi samo on. Ima igrača koji imaju kapacitet da budu lideri. Starije sam nabrojao, ali ima i mlađih koji napreduju velikim koracima i imaju liderske kapacitete, kao Amar Dedić ili Tarik Muharemović.

• Bh. javnost brzo stvara heroje, ali ih još brže i troši. Kako planirate zaštititi svoje mlade momke od naglog pritiska slave i prevelikih očekivanja?

– To je vrlo osjetljiva stvar o kojoj mi dosta razmišljamo i komuniciramo s igračima. Moraju nam reći kako se osjećaju, šta žele, šta ne žele. To je vodilja kojoj idem, da njima ugodim kako bi na terenu pokazali ono što moraju. No, s druge strane, pritiska nema samo u reprezentaciji, tako im je i u klubovima. Ako igraju dobro, prave velike transfere, naravno da moraju biti psihički spremni na sve.

Mi smo Balkan, previše smo emotivni i idemo iz jedne krajnosti u drugu, ali takvi smo se rodili. Današnji profesionalac u bilo kojem poslu mora sve izdržati i biti spreman na sve.

• Hoće li nakon SP-a u ekipi biti teško zadržati ‘glad’ za uspjehom?

– Vjerujte mi da to ponekad moram i ublažavati, tu njihovu glad. Imaju ogromnu želju. Imamo i mi u stručnom štabu i uvijek smo željni uspjeha, isto kao i narod. Na prvom mjestu, ova je država željna nečeg pozitivnog. Vidjeli smo kako možemo utjecati na to i tako ćemo i nastaviti. Imamo ciljeve i snove koje se usuđujemo sanjati.

• A to je…?

– Plasman na Evropsko prvenstvo. Sada, nakon onog što smo uradili, bit će teže to zadržati, ali mi se radujemo tim stvarima. Igramo Ligu nacija, naravno, ali ona će nam koristiti zbog izvlačenja kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Nije da rezultati nisu važni, ali isto tako ćemo pokušati spustiti očekivanja i probati neke stvari. Nekim mlađim ili novim igračima dati prostora.

• Kada ste dolazili, rekli ste da želite vratiti kult reprezentacije. Nakon suza u Americi i sinergije s navijačima, osjećate li da je taj kult vraćen?

– Recimo da je 95 posto ljudi uvijek bilo pozitivno u vezi s reprezentacijom. I kada smo imali lošije rezultate, ljudi su prepoznavali u nama nešto, neki put, istinsku volju da vratimo taj kult i našu ideju na koji način da ga vratimo. Pronalazili smo nove igrače, otišli na Svjetsko prvenstvo… To nije mala stvar u kratkom periodu. Ušli smo u rizik sa igračima koji nisu imali dovoljno iskustva, ali smo pogodili. Bit će to teško ponoviti, ali zato smo tu. Imamo voljni momenat i probat ćemo nastaviti naš put.

• Koliko je teško ostati imun na političke i izvansportske pritiske na reprezentaciju?

– Ja s tim nemam problema, jer mi je tako čitav život. Nikad se nisam petljao u neke stvari, naročito one koje ne razumijem, i sretan sam s te strane. Radim za dobrobit naroda i vidim kako se taj narod osjeća, kakva je bila atmosfera tokom Svjetskog prvenstva. No, politika utječe na narod, koji ponekad traži spas od toga. Drago mi je što smo im mi mogli dati taj spas, makar na neki period.

• Kažete da se ne petljate u politiku, ali je li se ona petljala oko Vas i reprezentacije?

– Nije. Moram reći da nisam imao niti jedan takav slučaj. Ljudi respektuju ono što radimo i to je najvažnija stvar. Mi smo slobodni, imamo svoj prostor, svoje odluke i snosimo odgovornost za to. Nikakvog pritiska, priča, zavrzlama…, ničega nije bilo.

• Zanima me jeste li nakon Mundijala, možda, dobili ozbiljnije ponude od nekih klubova?

– Pa vidite… Uvijek ima tih stvari. Kada dobro radite, uvijek ima interesa i početnih kontakata. Ali sada je ta procedura postala malo drugačija i duža i mnogo se više stvari uzima u obzir kod odabira, ne samo rezultat. Neću da lažem, bilo je toga i taj interes godi.

• Ali…?

– Ja znam gdje sam i šta mi je činiti.

• Britanski ‘Guardian’ Vas je proglasio najelegantnijim selektorom Mundijala. Je li ta Vaša vizuelna prezentacija bila samo stvar ukusa ili je imala dublju poruku?

– Uvijek govorim to da su igrači na terenu, ali i da sam ja pored terena. Prvo, nikada nisam imao želju stajati tamo u trenirci. Možda da vodim neki klub, ali ako je riječ o reprezentaciji i državi koju predstavljam, onda je moj fokus uvijek bio na tome kako izgledamo. Moramo izgledati dostojanstveno kada prezentiramo državu, barem to ja tako gledam i shvatam. Tako su nas ljudi i prihvatili, čime smo zaokružili čitavu našu sliku na Mundijalu.

• Na klupu ste sjeli bez ranijeg trenerskog iskustva. Bilo je svakakvih kritika na Vaš račun, ali ste dali najbolji odgovor. Šta ste kroz to vrijeme i kritike naučili o sebi kao čovjeku i treneru?

– To je tih pet posto ljudi koji ti ne žele dobro, ali jednostavno, takvi smo mi. Šta da radim, s tim se trebam boriti. Moje je da ih uvjerim da sam ja, što mi je najvažnija stvar, pošten, da istinski radim nešto, da volim to što radim, da imam snove, da volim te momke i svakome dajem priliku i prostor da se mogu razvijati. Isto tako, vrlo je važno da ovi momci vole državu i grb koji nose, kao i uspjeh koji smo, na kraju krajeva, već nekako i ostvarili. No, taj uspjeh sa Svjetskim prvenstvom nije kraj, već samo početak.

Svima nam je drago ponovo doći na okupljanje, družiti se i predstavljati svoju državu. To je najvažnije, ta njihova ljubav. A da se Sergej plaši nečega – nikada. Prihvatam i želim odgovornost i takav sam bio uvijek. I bit ću i dalje. Ali, na kraju sam – jednostavan.