‘Euro model’ u Crnoj Gori: Vlada obećava rast plaća, ali ko će to snositi

Vlada Crne Gore krajem septembra predstavila je novi program povećanja zarada i penzija pod nazivom „Euro model”.

Riječ je o jednoj od najambicioznijih ekonomskih reformi u posljednjih nekoliko godina, koja bi, prema najavama premijera Milojka Spajića, trebala pripremiti zemlju za ulazak u Evropsku uniju i zaustaviti odlazak radno sposobnog stanovništva.

Šta zapravo mijenja ‘euro model’

Program predviđa da minimalna neto zarada od januara iznosi 1.000 eura za radna mjesta koja zahtijevaju osnovno ili niže obrazovanje, 1.250 eura za srednje obrazovanje i 1.400 eura za visoko obrazovanje, dok se najavljuje i usklađivanje penzija četiri puta godišnje, počevši od 2027.

Riječ je o povećanju minimalca za više od 60 posto u odnosu na sadašnji nivo – potezu koji je, kako tvrdi Vlada, dio šire fiskalne podrške koju zemlja očekuje ulaskom u EU, ali koji je odmah izazvao podijeljene reakcije ekonomske struke, poslovne zajednice i lokalnih samouprava.

Osim rasta zarada, model podrazumijeva i ukidanje, odnosno smanjenje pojedinih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok bi se dio budžetskih prihoda nadomjestio uvođenjem poreza na dobit od 15 posto i očekivanim rastom prometa i potrošnje.

Premijer Spajić je najavio i da primjena modela neće podrazumijevati povećanje poreza na dodatu vrijednost – izjava kojom je direktno demantirao špekulacije koje su se u javnosti pojavile o mogućem rastu PDV-a sa 21 na 23 posto.

Upozorenja ekonomske struke

Profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Maja Baćović jedna je od najglasnijih kritičarki modela. Ona upozorava da rast zarada više od 60 posto, u trenutku kada privreda raste svega tri posto godišnje a produktivnost stagnira ili u pojedinim djelatnostima čak i pada, apsolutno nema uporište ni u ekonomskoj teoriji ni u praksi.

Prema njenoj analizi, zdrav ekonomski proces podrazumijeva da rast produktivnosti prethodi rastu zarada, a ne obrnuto – te da povećanje dohotka koje nije praćeno rastom proizvodnje nosi ozbiljan rizik ubrzane inflacije.

„Ekonomska teorija i dobra praksa kažu da prvo treba povećati proizvodnju, efikasnost korišćenja resursa i produktivnost, a da se tek nakon toga uvećani dohodak raspodjeljuje svima koji su toj proizvodnji doprinijeli, uključujući radnike. Rast zarada koji nije posljedica rasta novostvorene vrijednosti, proizvodnje i produktivnosti nema logično ekonomsko objašnjenje, niti uporište u iskustvima koja bi pokazala da je dugoročno dao pozitivne efekte“, ističe Baćović u odgovoru Al Jazeeri.

„Ako budu u obavezi da isplaćuju toliko veće zarade, postavlja se pitanje koliko će se taj trošak odraziti na cijene roba i usluga. Ukoliko smanjena cjenovna konkurentnost dovede do pada proizvodnje u Crnoj Gori, direktna posljedica mogao bi biti i pad zaposlenosti. Zbog toga je konačan saldo veoma upitan i ova mjera zahtijeva izuzetno detaljne i studiozne analize u velikom broju segmenata.“

Pritom ne dovodi u pitanje namjeru Vlade – kaže da ne sumnja da je cilj mjere povećanje životnog standarda građana – nego metod kojim se do toga želi doći, koji smatra ekonomski problematičnim.

Podsjeća i na studiju iz 2022. godine koja je pokazala da je prethodni program “Evropa sad 1” doveo do rasta cijena i inflacije, što naziva očekivanom posljedicom ovakve politike, sugerišući da bi se sličan obrazac mogao ponoviti i sada.

„Što zarade brže rastu, a proizvodnja sporije, to je veći inflatorni jaz koji se stvara u zemlji. Ove mjere će, prema mojoj procjeni, rezultirati određenom inflacijom. Bez precizne kalkulacije teško je reći kolika bi ona mogla biti, ali da li je očekivana – sigurno jeste“, kazala je naša sagovornica.

Postavlja i pitanje koliko dugo bi građani uopće osjetili realni rast zarada, s obzirom na to da inflatorna očekivanja utječu na ponašanje investitora, proizvođača i na poslovni rejting zemlje.

Baćović posebno upozorava na fiskalnu stranu priče: Fond penzijskog i invalidskog osiguranja već posluje s deficitom koji se pokriva transferima iz budžeta, a ukidanje doprinosa uz istovremeno povećanje penzija mogao bi taj deficit dodatno produbiti.

Ističe i da analize i modeli na osnovu kojih je ova odluka donesena još uvijek nisu javno dostupni – dakle da je mjera najavljena bez javno predočene fiskalne podloge. Kao teorijski moguće izvore finansiranja navodi izmjene poreznog sistema, novo zaduživanje ili prodaju državne imovine, uz upozorenje da javne finansije već favoriziraju tekuću potrošnju na štetu kapitalnih ulaganja – pristup koji, prema ocjeni profesorice Baćović, nije razvojno održiv.

Poslodavci: Podrška izostaje

Slična zabrinutost stiže i iz poslovne zajednice. Nakon višesatnog sastanka s premijerom Spajićem, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) Slobodan Mikavica poručio je da podrška privrede modelu u ovom trenutku ne postoji, iako je, kako kaže, pozvao premijera da se razmotri održivost ove mjere na duži rok, kako bi se pronašao kompromis.

Iz UPCG-a upozoravaju da bi novi minimumi mogli obesmisliti postojeći sistem koeficijenata u kolektivnom ugovoru, jer bi zarada obračunata po tom sistemu ostajala ispod zakonski propisanog minimuma koji poslodavac mora isplatiti – i predlaže da se rast plaća umjesto toga postigne kroz povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta, uz zadržavanje postojećih koeficijenata.

Mikavica je nakon sastanka upozorio i da bi mjera mogla najviše pogoditi mala i srednja preduzeća, posebno na sjeveru zemlje, gdje bi dodatni troškovi rada mogli dovesti do smanjenja zaposlenosti ili čak zatvaranja pojedinih biznisa. Slične rezerve iznijela je i Zajednica opština Crne Gore, koja traži garancije da najavljene promjene neće ugroziti budžete lokalnih samouprava.

Odgovor Vlade: ‘Program je održiv’

Premijer Spajić kritike odbacuje, tvrdeći da je reforma pripremana veoma dugo i da je procijenjeno da je pravi trenutak za njenu primjenu upravo sada, uoči završnice pregovora s Evropskom unijom.

Podsjeća da Crna Gora ima iskustvo 13 zemalja koje su prije nje prošle kroz proces pridruživanja EU i da ulazak u Uniju, uz brojne benefite, nosi i izazove – među njima i rizik od odlaska dijela stanovništva na zapadna tržišta rada nakon otvaranja granica. Cilj programa je, prema njegovim riječima, da spriječi taj odliv tako što će zarade u Crnoj Gori postati konkurentne onima u razvijenijim članicama EU-a, budući da je riječ o ljudima koji iz siromaštva prelaze u srednju klasu, kako je to opisao.

Zakoni kojima bi se „euro model” formalizirao trenutno su, prema navodima iz Vlade, u fazi prijedloga, što ostavlja prostor za dodatne izmjene prije usvajanja u Skupštini. Unija poslodavaca najavljuje da će nakon dodatne analize njen izvršni odbor zauzeti zvaničan stav, uz prijedlog da se mjere eventualno provode postepeno ili vežu za sam datum ulaska Crne Gore u EU.

Vlada i sindikati su, s druge strane, već postigli poseban dogovor o povećanju obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na sto eura – što pokazuje da su pregovori o detaljima modela u toku, čak i dok se o njegovoj fiskalnoj održivosti i dalje vodi otvorena javna rasprava.

Za sada, dakle, ostaju dvije paralelne priče: Vladina, koja “euro model” predstavlja kao investiciju u evropsku budućnost Crne Gore i zaštitu od odliva radne snage, i ona ekonomista i poslodavaca, koja upozorava da bi ambiciozan rast plaća bez odgovarajućeg rasta produktivnosti mogao proizvesti upravo suprotan efekt – višu inflaciju, manju konkurentnost i, u krajnjoj liniji, veći, a ne manji pritisak na budžete građana i privrede.