Sin žrtve iz Srebrenice: Razgovarao sam s vojnikom RS-a koji je mog oca poslao u smrt

Trideset godina nakon genocida u Srebrenici još se traga za posmrtnim ostacima gotovo 1.000 ubijenih. Proces je usporen, jer je sve manje informacija o lokacijama grobnica. Naš sagovornik razgovarao je s pripadnicima Vojske Republike Srpske koji su sudjelovali u zarobljavanju njegova oca, ali mu nisu otkrili gdje je ubijen.

Muhamedov otac Azem je nakon pada Srebrenice uspio šumskim putevima doći u Srbiju, gdje ga je uhapsila Vojna policija i isporučila Vojsci Republike Srpske.

U posjedu je policijskog zapisnika, prema kojem je njegov otac predat Vojsci RS-a 20 dana nakon pada Srebrenice. Potpisao ga je vojnik iz Bratunca, koji je preuzeo zarobljenog Azema, a kojeg je Muhamed pronašao prije devet godina i pitao za sudbinu svog oca.

‘Odluke u ratu’

„Moj cilj je bio da ga sretnem, da ga pogledam u oči, da mu zapravo kažem ko je bio moj babo. Da nije bio nikakav ni ratni zločinac, da je to bio jedan prosvjetni radnik koji je generacije i generacije djece naučio prvom slovu i da pri tome nije pravio razliku između djece kako se ona zovu. I rekao sam mu da ni on, ni moj babo, nisu mogli odlučiti hoće li biti rata“, rekao je Muhamed Avdić, sin žrtve genocida u Srebrenici.

„Ali šta su mogli odlučiti u tom ratu: hoće li biti ljudi ili neljudi“, rekao je.

Uprkos svemu, nije saznao nijedan detalj koji bi pomogao da pronađe posmrtne ostatke oca.

„On je rekao da jednostavno ne osjeća nikakvu odgovornost i da je jednostavno po komandi raspoređen tu i da je on radio ono što mu je naređeno i da je on samo izvršio primopredaju dalje prema Vojnoj policiji Bratunačke brigade“, kaže Muhamed.

„Ja sam mu rekao, koliko god da ti ne osjećaš odgovornost za to što si uradio, ti si ipak u nizu lanca onih koji su omogućili dželatu da ga ubiju i sasvim drugačije bi bilo da se sve to desilo, da si primio babu, odnosno da si ga preuzeo i da je babo danas živ došao, da bi sasvim drugačije bilo nego što sam ja došao da te pitam gdje je moj babo? On se s tim složio.“

Gotovo 1000 nestalih

Muhamedov otac je jedan od gotovo 1000 Srebreničana za kojima se još traga.

Iz Instituta za nestale ranije su procijenili kako je najmanje 80 neotkrivenih masovnih grobnica žrtava genocida čije se lokacije i dalje skrivaju.

Zbog toga proces identifikacije posljednjih godina bilježi samo negativne trendove.

U Podrinje identifikacijskom projektu u Tuzli je prošle godine identifikovano osam žrtava genocida u Srebrenici dok je deset godina prije toga, 2014, identifikano 108 žrtava.

Njihovi timovi su gotovo svakodnevno na terenu, ali teško otkrivaju grobnice čak i kad imaju informacije svjedoka.

„Jednostavno je teško sada locirati ta mesta. Recimo, slučaj koji smo pronašli posljednji prije nekoliko dana, pronašli smo ga iz drugog puta. Znači, prvi put kad smo otišli na teren mi smo praktično promašili za nekoliko metara”, rekla je Dragana Vučetić, viši forenzički antropolog.

Najviše žrtava genocida u Srebrenici do sada je pronađeno u 38 masovnih grobnica na području Zvornika.

Prema procjenama, grobnice se nalaze i u okolini Sarajeva, na području Trnova i Kalinovika.

Pronalazak manjeg broj žrtava se ne očekuje, jer je njihova grobnica Drina, odnosno drinska jezera.