Atlantic Council: Ko bi slijedio Dodika u ‘mišiju rupu’

Prelaskom najdebljih crvenih linija za regionalnu sigurnost i otvorenim dovođenjem u pitanje autoriteta Vlade Bosne i Hercegovine, čelnik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik razotkrio je svoju slabost i očaj.

S obzirom na to da je na vidiku moguća slijepa ulica za njegove secesionističke prijetnje, Dodikovi glavni vanjski pokrovitelji možda ga već smatraju više smetnjom nego sredstvom.

Ovo je u tekstu za Atlantic Council napisao Agon Maliqi, nerezidentni saradnik njegovog Evropskog centra, koji je postavio pitanje ko bi, s obzirom na to, slijedio Dodika u „mišiju rupu“.

„Dodik potiče krizu kako bi izvukao lične ustupke od domaćih i međunarodnih aktera. U ovom slučaju, raspiruje ustavnu krizu, vjerojatno u nadi da će dobiti ustupke za svoje pravne probleme i održati se na vlasti. Njegovo zveckanje oružjem računa na strahove Zapada da će gurnuti BiH i Balkan natrag u rat ako ne bude po njegovom.

Ignoriranje iskustva Srba na Kosovu

Dok bi pokušaj otcjepljenja Republike Srpske gotovo sigurno doveo do regionalnog sukoba, brojni akteri koji su već pokazali da nisu voljni ili sposobni podržati Dodika u ovoj mišijoj rupi, barem za sada, ukazuju na nedostatak kredibiliteta njegovih prijetnji“, piše u tekstu.

Maliqi tvrdi da bosanski Srbi, „od kojih mnogi dijele Dodikove secesionističke ciljeve, možda ne vide rušenje institucija BiH, a kamoli novi rat, kao interese Republike Srpske“, te podsjeća na „slab odziv“ Dodikovom pozivu Srbima da napuste državne institucije i protivljenje opozicije u Republici Srpskoj Dodikovom secesionizmu.

Maliqi je, također, povukao paralelu između srpskog bojkota na sjeveru Kosova i Dodikovog osporavanja države BiH, navodeći da „iskustvo Srba na Kosovu daje upozorenje na koje bosanski Srbi ne obraćaju pažnju“.

Dodikov gambit je, također, piše autor, počivao na pogrešnim vanjskopolitičkim procjenama. Njegove nade da će Trumpova administracija promijeniti američku politiku prema Balkanu u njegovom secesionističkom smjeru propale su jasnom osudom državnog sekretara Marca Rubija.

Rusija i dalje ima interes pretvoriti regiju u novu žarišnu tačku kako bi odvratila zapadnu pažnju i resurse od Ukrajine, no postoje jasna ograničenja onoga što Rusija može učiniti kako bi podržala ideju secesionizma, naročito ako Dodikov ključni mentor i susjed Srbija ne da zeleno svjetlo za to, piše Maliqi.

Hapšenje, ostavka ili egzil

„Ako bi Dodik izgubio Vučićevu podršku, ne bi mogao nastaviti paralizirati bosanske institucije svojim secesionističkim prijetnjama i možda bi morao poštivati ​​pravomoćnu sudsku presudu ili tražiti egzil u Moskvi ili Budimpešti“, piše autor.

Čini se da je Zapad završio s prihvatanjem Dodikovih prijetnji regionalnom nestabilnošću i uglavnom se čini odlučnim u namjeri da on ode s dužnosti, bilo da to znači njegovo hapšenje ili ostavku i egzil, dodaje se.

Uprkos oštroj osudi njegovih postupaka od zapadnih zvaničnika i pooštravanju njemačkih i austrijskih sankcija protiv njega, mnogi na Zapadu i dalje su zabrinuti da bi njegovo hapšenje moglo izazvati širu sigurnosnu krizu na Balkanu i radije bi vidjeli Dodikov odlazak s dužnosti na uredniji način, piše u tekstu.

„No, dok bi odlazak Dodika bio dobar za BiH i kratkoročno odvraćanje od secesionizma Republike Srpske, Zapad ne zauzima isti stav prema njegovim pomagačima u Beogradu i Budimpešti“, tvrdi autor uz zaključak da se „Dodikova politička budućnost čini mračnom“.