Njemački dnevnik: Posao sa litijem i vladina politika popuštanja Vučiću

Vlada Njemačke je u proteklom periodu uradila mnoge dobre stvari na polju vanjske, sigurnosne i odbrambene politike, ali neprestano zanemaruje činjenicu da Srbija stalno jača odnose sa Rusijom i Kinom, kao i sve agresivniju politiku Beograda prema susjedima, navodi politički analitičar i nekadašnji diplomata u BiH Alexander Rhotert.

U autorskom članku za njemački Frankfurter Rundschau, list koji izlazi još od 1945. godine, bivši uposlenik UN-a, NATO-a, OSCE-a i Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, podsjeća na nedavnu razmjenu zatvorenika između Rusije i Bjelorusije sa jedne i nekoliko zapadnih država (uključujući Njemačku) sa druge strane.

„Oslobađanje 16 političkih zatvorenika koje je ruski režim držao kroz razmjenu za kriminalce spasilo je mnoge živote, uključujući živote vodećih ruskih opozicionara Vladimira Kara-Murze i Andreja Pivovarova. Od objave ove političke prekretnice, njemačka Vlada učinila je mnoge stvari kako treba u pogledu sigurnosne i obrambene politike.“

„No, zanemaruje se činjenica da Beograd stalno jača svoje bliske odnose s Moskvom i Pekingom, kao i agresivnost Srbije prema nekim od svojih susjeda. Napad srpskih huligana na NATO jedinice na Kosovu u maju prošle godine i napad srpskih paravojnih jedinica u septembru zamalo su izazvali međunarodni oružani sukob, koji je tek u posljednji trenutak spriječen golemim pritiskom Washingtona na Beograd“, napisao je.

O Kara-Murzi i Pivovarovu

Rhotert potom navodi kako je spomenuti Kara-Murza prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, u komentaru za Washington Post upozorio da srbijanske obavještajne službe de facto rade za rusku sigurnosnu službu.

„U maju se 2021. grupa ruskih zastupnika i aktivista okupila u Beogradu na obrazovnom seminaru pod predsjedanjem Kara-Murze i Pivovarova. Srpski mediji kasnije su otkrili da je seminar prekinula obavještajna služba, te da je transkripte tadašnji ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin predao sekretaru ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaju Patruševu u Moskvi. Pivovarov je nakon toga uhapšen i osuđen na četiri godine zatvora 2022. godine.“

Potom autor podsjeća kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić 19. jula ove godine svečano primio njemačkog kancelara Olafa Scholza kako bi pokrenuo više milijardi eura vrijedan ugovor za EU o vađenju srpskog litija i kako su se tada „sva upozorenja činila nevažnima“.

„Samo nekoliko sedmica ranije, Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke osudilo je s neviđenom oštrinom ‘Svesrpski sabor’, predvođen Vučićem, odnosno strateški sastanak u Beogradu vlada Srbije i dijela susjedne države Bosne kojim dominiraju Srbi, Republici Srpskoj. Glasnogovornik Ministarstva Christian Wagner upozorio je: ‘Postoji i ‘srpska deklaracija’, a smatramo da je to, najblaže rečeno, vrlo zabrinjavajuće i štetno za Bosnu i Hercegovinu, za Srbiju i za sve zemlje Zapadnog Balkana“.

Politika popuštanja ‘par excellence’

Rhotert piše kako Wagnerove riječi odražavaju ono što se „trenutno kuha na Balkanu, jer predsjednik Srbije i (predsjednik bh. entiteta Republika Srpske) RS-a, ultranacionalista Milorad Dodik, zajedno rade na razbijanju BiH kako bi RS pripojili Srbiji“.

„Zapad godinama ignorira činjenicu da je ponovo aktiviran ovaj političko-strateški cilj Beograda, započet raspadom Jugoslavije 1991. godine. Ono što se tada zvalo ‘Velika Srbija’, odnosno ujedinjenje svih područja naseljenih Srbima, sada se zove ‘Srpski svet’, po uzoru na ‘Ruski svijet’ Vladimira Putina. Glavni protagonist toga je Vulin koji je cilj 2021. formulirao ovako: ‘Ja vidim ‘Srpski svet’ kao politički i državni prostor… Smatram da svi Srbi moraju živjeti u tim granicama'“, piše autor.

On ukazuje kako se „Svesrpski sabor“ može posmatrati kao znak za početak provođenja „srpskog sveta“.

„I uprkos upozorenjima Ministarstva vanjskih poslova, dogovor o litiju napreduje. U ovoj neizvjesnoj sigurnosnoj situaciji, ponuditi srpskom autokratu posao vrijedan milijardu dolara je politika popuštanja ‘par excellence’. Dodik je to dokazao u kasnijem intervjuu kada je objasnio kako su vlade i parlamenti u Srbiji i RS radili na ostvarenju svog historijskog projekta: Deklaracija ‘Svesrpskog sabora’ služi kao temelj. Nije samo ‘deklarativne naravi’. Prema Dodikovim riječima, ministarstva iz obje vlade su ‘odgovorna za određene poslove'“.

Rhotert upozorava kako je „začuđujuće s kolikom se samouvjerenošću postuliraju pripreme za nezakonito odcjepljenje dijela države članice UN-a“, te kako su katalonski secesionisti uhapšeni i osuđeni zbog sličnih planova.

Nož u leđa

Dalje se u tekstu navodi da se Dodik osvrnuo i na ulogu specijalnog izaslanika njemačke Vlade za Zapadni Balkan Manuela Sarrazina riječima: „Sarrazin mi je ozbiljno rekao na jednom sastanku da zna da će Republika Srpska jednog dana biti samostalna država…”

„Da su Sarrazinove izjave istinite, ovo bi bilo ništa manje nego proglašenje bankrota 30-godišnje zapadne mirovne politike na Zapadnom Balkanu. Da je ovakvim izjavama zapravo zabio nož u leđa Ministarstva vanjskih poslova. Njemačka Vlada bi trebala izvući zaključke i jasno dati do znanja da bezuvjetno podržava teritorijalni integritet BiH i Dejtonski mirovni sporazum, te da se zalaže za njih, naravno i vojno“, zaključuje Rhotert.